Zapadni embargo na uvoz ruske sirove nafte, koji je u EU startao 5. prosinca, kao i ograničenje uvoznih cijena na rusko „crno zlato“ od 60 dolara za barel dovode do nevjerojatnih turbulencija na svjetskom energetskom tržištu.
Odmah je svima bilo jasno kako se izvoz ruske nafte neće moći spriječiti niti zaustaviti: ona je jednostavno svijetu potrebna s obzirom da je Rusija, uz Saudijsku Arabiju najveći proizvođač nafte. Međutim, sama intencija SAD-a (koji je sve to i inicirao) nije niti bila sprječavanje dotoka ruske nafte na svjetsko tržište, već isključivo smanjivanje ruskih proračunskih prihoda od trgovine njome i slabljenje ruskog gospodarstva, piše Zoran Meter za Geopolitika News.
Za sada je sve to još u fazi ispitivanja tržišta i njegovih reakcija, kao i omjera snaga, a pravi problemi i po Rusiju i po EU mogli bi početi tek s uvođenjem embarga EU na uvoz ruskog dizela koji počinje 5. veljače– dakle za manje od mjesec dana. Upravo je dizel po Rusiju i najvažniji naftni derivat, a najvažniji je i po mnoge europske rafinerije.
Rusija se sada susreće s manjkom svojih tankera ili tankera iz „sive zone“, zbog čega strani brodovlasnici svoje tankerske usluge Rusiji naplaćuju po znatno većim cijenama nego ranije. To uglavnom pravdaju visokim troškovima osiguranja zbog nametnutih zapadnih sankcija. Zbog toga se cijena barela ruske nafte protekla dva tjedna spustila u jednom trenutku i na svega 40 pa i 37 dolara – što je daleko od cijene koju Moskva želi u ovoj godini – 70 dolara, kako bi uspješno osigurala realizaciju državnog proračuna. Ako bi se ovakav cjenovni trend ruske nafte nastavio čitavu godinu, on bi tu zemlju koštao u novčanom iznosu gotovo cjelokupni proračun predviđen za sektor obrazovanja – oko 3 trilijuna rublji.
Međutim, zamjenik ruskog premijera Aleksandar Novak ovih dana uvjerava predsjednika Vladimira Putina da je ovaj pad cijene samo privremen i da bi od ožujka stvar trebala izgledati bolje. Rusija će vjerojatno pojačati broj vlastite tankerske flote. Ali to tek ostaje za vidjeti.
Do tada mnogi u svijetu zarađuju na jeftinoj ruskoj nafti. Jedan od njih je i Singapur.
Tako američki Bloomberg piše kako je potražnja za naftnim cisternama naglo porasla u toj azijskoj “minijaturnoj”, ali gospodarski i strateški važnoj zemlji. Tamo trgovci miješaju jeftinu rusku naftu s naftom iz drugih zemalja i prodaju je po dobrim maržama u susjedne zemlje. (Dodatkom nafte iz drugih zemalja, pravno gledano to više nije ruska nafta pa makar ona činila golemi udio u novoj smjesi, tj. da ne podliježe zapadnim sankcijama, op.ZM.)
U Singapuru tako gotovo da više i nema slobodnih spremnika za naftu, jer miješaju rusku naftu s vrstama iz drugih zemalja.
Bit je u tome što se nafta i naftni derivati iz Rusije kupuju uz značajan diskont, a miješanjem s drugim sirovinama mogu povećati prodajnu maržu i do 20%, a obično ne prelazi 10-12%.
Prema podacima Vortexa, u prosincu su se, primjerice, isporuke nafte i loživog ulja iz Rusije u Singapur udvostručile u odnosu na zadnji mjesec 2021. godine.
Trgovci mogu isporučiti dobiveni „naftni koktel“ u susjedni Vijetnam i Indoneziju, napominje Bloomberg, a smjesa se također može koristiti za punjenje brodova.
Nešto slično događa se i u UAE – u emiratu Fujairah, koji se nalazi na obalama Indijskog oceana, dodaje američka agencija.
Mješavina vam omogućuje skrivanje podrijetla nafte i naftnih proizvoda. Iako se većina zemalja nije pridružila ograničenjima cijena ruske nafte, sankcije stvaraju poteškoće u financiranju i osiguranju tereta.
Nesumnjivo je da će ruska nafta na ovaj način stizati i na europsko tržište, samo što će to biti po većim cijenama nego za po Singapur susjedne zemlje jer se radi o velikim udaljenostima za njezin transfer. Mogla bi u tom smislu možda profitirati i Turska, tko zna.
Zoran Meter / GeopolitikaNews
