Plaća od 500 eura, nejestiva hrana i nedovoljne zalihe, nedostatak zaštitne opreme i brodovi čija je prosječna starost iznosi 45 godina. Tako vrlo često izgleda život pomoraca koji plove na brodovima pod zastavama država Palau, Sierra Leone, Cook Islands ili Togo. Takvi brodovi ne samo što predstavljaju opasnost po posadu koja na njima plovi, zbog loših uvjeta rada i kršenja radničkih prava, nego i opasnost po naše more jer plove uglavnom po Mediteranu.
Romano Perić, voditelj ureda Sindikata pomoraca Hrvatske (SPH) u Dubrovniku, ujedno i koordinator ITF inspektorata za Hrvatsku, danas je predstavio akciju ‘Mediterranean- Sea of Convenience’ (Mediteran – more pogodnosti), čiji je cilj smanjiti broj ovakvih podstandardnih brodova koji ugrožavaju pomorce i okoliš, a koja je pokrenuta na inicijativu SPH. Perić je istaknuo kako je ta inicijativa potvrđena od strane 230 pomorskih sindikata diljem svijeta na kongresu u Singapuru.
“Njome smo htjeli očistiti i reducirati broj substandardnog brodovlja u Mediteranu koji, u konačnici, dolaze u naše luke, a takvih je brodova puno. Ovdje smo se koncentrirali na četiri zastave koje smo detektirali kao najproblematičnije među svima koji uplovljavaju i u naše, hrvatske luke”, izjavio je Perić, a prenosi Dubrovački dnevnik.
Kampanja je započela 13. ožujka i trajat će dva mjeseca, a u sklopu nje djeluje 27 inspektora unutar Mediterana, sa svim državama koje tu gravitiraju, uz potporu Države. Kako je kazao, na području Jadrana redovno djeluju tri inspektora – po jedan za sjeverni, srednji i južni Jadran.
“Mi redovno idemo u inspekcijske preglede ovakvih brodova na Jadranu, tu bude 300-tinjak pregleda godišnje. Među njima su i ovakvi brodovi”, ističe Perić, koji je pokazao autentične fotografije s tih brodova i iznio zabrinjavajuće podatke.
Četiri godine bez prestanka na moru
Kako kaže, većinom su to manji brodovi, između 100 do 150 metara, bulk carrieri, odnosno brodovi za rasute terete. Njihov je teret uglavnom jeftin, poput drva, starog željeza, pijeska… Uglavnom ne plove izvan područja Mediterana, najčešće polaze iz luka iz arapskog svijeta, prvenstveno sjevera Afrike i Egipta, prema lukama u Europi.
Problemi u području uvjeta rada su brojni. Kako kaže Perić, radi se tu o izrazito niskim plaćama. Oko 500 eura ima većina niže posade, ali često ne dobiju plaće po nekoliko mjeseci i nisu im plaćeni prekovremeni radni sati.
Perić je priložio i fotografije koje prikazuju kako se potpisivanje dospijeća plaće izvršava otiskom prsta, što je neuobičajeno u današnje vrijeme. Dodaje kako su podaci o radnim satima često falsificirani jer su napravljeni kao ‘po špagi’. Kazao je kako je osobno susreo pomorca koji je četiri godine bez prekida bio na brodu.
Nedovoljne zalihe i nejestiva hrana
Tu su još loša i nekvalitetna hrana, kao i loš i neadekvatan smještaj.
“U istom prostoru se znaju vidjeti rezervni dijelovi i hrana. To je za nas nedopustivo. Povrće zna biti izrazito loše kvalitete, gotovo nejestivo, potom nezapakirano meso… Temperature zaleđenog mesa su na nuli, a trebale bi biti na -18 stupnjeva. Sve to lako može dovesti do bolesti posade. Imali smo slučaj u kojem je posada iz hrvatske luke krenula prema Turskoj s iznimno malo hrane, a tu je bilo 14 članova posade. Upitno je dokud bi mogli doći s ovakvo malom zalihom hrane. Inače, ne dopuštamo napuštanje brodova iz naših luka s ovako praznim frižiderima”, neki su od zabrinjavajućih podataka koje je iznio Perić.
Napominje kako pomorci na takvim brodovima uglavnom nemaju zaštitna odijela, kacigu niti opremu. Dodaje i kako su se na takvim brodovima mogli vidjeti i štednjaci na drva, što je apsolutno nedopustivo sa svih sigurnosnih aspekata. Pokazao je i fotografije koje prikazuju puknutu kontrolu spuštanja kod lifeboata.
“U nekim hitnim situacijama se tako mogu dogoditi havarije s ljudskim žrtvama”, izjavio je Perić.
Bez redovne plaće, goriva…
Kako kaže, u posljednjih godinu dana na takvim je brodovima ITF inspektorat naplatio pet i pol milijuna dolara neplaćenih plaća i svega ostalog što su brodari dugovali pomorcima. Također, zabilježili su i 30 slučajeva napuštanja broda od strane brodara.
“Abandonment. To je situacija u kojoj pomorci ne dobivaju redovan servis, hranu, gorivo, plaću, što znači kako su na neki način oni napušteni od brodara. Na Mediteranu je u posljednje vrijeme zabilježeno 30 takvih slučajeva gdje su pomorci prepušteni sami sebi u državi gdje se nalaze. I mi smo imali četiri takva slučaja na kojima smo radili prošle godine, doveli smo ih do kraja, posadu vratili doma i naplatili dugovanja”, izjavio je Perić.
“Postoje dvije vrste zastava u svijetu. Jedne su nacionalne zastave gdje se vlasništvo broda vezuje uz vlasništvo i posadu. Druge su zastave pogodnosti, što znači kako vlasnik registrira brod u državi koja nije ona u kojoj se nalazi. Sumnjivi brodari uglavnom biraju ove sporne zastave jer takve brodove nijedan dobar i kvalitetan registar ne želi preuzeti. I oni za vrlo mali novac registriraju te brodove. Čak smo pokušali doći u kontakt s tim registrima kako bismo ih upozorili, no do njih je vrlo teško doći. Neke zastave pogodnosti čak nisu locirane ni na morskoj obali, pa imamo jednu Boliviju ili Mongoliju koje uopće nemaju more”, izjavio je Perić.
Na pitanje koliko takvih brodova uplovljava u naše luke godišnje, Perić kaže kako se bilježi oko 300 do 400 ticanja godišnje, a kako ih je na Mediteranu oko 1.200. Uglavnom se tu radi o posadi iz Egipta, Sirije, Turske, Azerbejdžana, Gruzije…
ITF inspektorat, koji djeluje unutar SPH, u Hrvatskoj ima tri inspektora koji će kampanju provoditi u hrvatskim lukama, a za uspješno provođenje kampanje od ključne je važnosti suradnja s lučkim kapetanijama i Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture.
