O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Brodovi koji su “isparili s lica zemlje”: Ove olupine nikad nisu pronađene

Ove olupine nikada nisu pronađene iako se prilično precizno zna gdje bi se mogle nalaziti. Neke imaju povijesnu i kulturnu vrijednost, a neke nose i nezamislive količine zlata, ali usprkos tome dijele istu samotnu sudbinu.

“Brodovi su isti ka i ljudi”, deklamirao je Toma Bebić, “zlu moru daju život svoj.” Ta romantična, iako pomalo i strašna rečenica nekako se sama nameće na temu olupina…

Dok su neki brodovi – baš kao i ljudi – slavni, poznati i obasipani pažnjom, neki su posve zaboravljeni, piše Pun kufer.

Prema službenoj procjeni UNESCO-a, u oceanima, ali i jezerima i rijekama potopljena su oko tri milijuna olupina. One se ne traže samo ronjenjem i pretraživanjem dna, nego i temeljitim izučavanjem svega povezanoga s određenim brodom. Neke se pak nađu sasvim slučajno, kao što je pronađena olupina broda koji je potonuo u drugoj polovici 18. stoljeća – ispod ruševina WTC-a u New Yorku.

Izdvojili smo četiri nekada slavna, a danas izgubljena broda.

Nikada nisu pronađeni iako se prilično precizno zna gdje bi se mogli nalaziti. Neki imaju povijesnu i kulturnu vrijednost, a neki i nezamislive količine zlata, ali usprkos tome dijele istu samotnu sudbinu.

“Osta si sam, napušten brod”, rekao bi pjesnik s početka.

Santa María (1492.)

Niña, Pinta i Santa María – svi znaju da su to brodovi kojima se Kolumbo uputio preko oceana. U Španjolsku su se vratile samo Niña i Pinta, a Santa María nasukala se u blizini Hispaniole na Božić 1492. godine. Nikada nije pronađena iako se zbog njezine kulturne i povijesne vrijednosti poduzimalo više ekspedicija. Zapravo, 2014. se nakratko činilo da je Santa Maria pronađena, ali UNESCO nije priznao to otkriće jer su na olupini otkriveni bakreni spojevi, koji se nisu koristili sve do početka 17. stoljeća.

Flor de la Mar (1511.)

Flor de la Mar od 1502. do potonuća plovio je od Portugala do Ormuza (u današnjem Iranu), Malacke (u Maleziji) i Goe (u Indiji). Godine 1511., kada se vraćao u Portugal iz Malacce, pretovaren i ljudima i zlatom, koje bi danas, prema pričama, vrijedilo oko dvije milijarde eura, za vrijeme oluje potonuo je kod Sumatre. Ako je istina koliko je zlata nosio, radi se o najskupljoj olupini na svijetu.

Merchant Royal (1641.)

Merchant Royal bio je britanski brod koji je potonuo negdje kod otoka Scilly blizu Cornwalla. Pretpostavlja se da je nosio zlato u protuvrijednosti većoj od milijardu eura. Godine 2007. doista je na tom području pronađena olupina – ali nosila je “samo” kojih 500 milijuna eura u zlatu, zbog čega se sumnja da je ipak riječ o nekoj drugoj olupini, a ne o Merchant Royalu. Vjerojatno je riječ o galiji Nuestra Señora de las Mercedes, koja je potonula 1804. – pa Merchant Royal i njegovo zlato još čekaju da ih netko pronađe. 

Parobrod Arktik (1854.)

Parobrod Arktik bio je luksuzan i brz prekooceanski brod – mogao je prijeći Atlantik za samo deset dana. Plovio je od 1850. do 1854., kada se sudario s francuskim parobrodom u blizini Newfoundlanda, pri čemu je poginulo 300 ljudi, od kojih su većina bili žene i djeca – i to zbog toga što nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje. Brod nikada nije pronađen.

Ove olupine nikada nisu pronađene iako se prilično precizno zna gdje bi se mogle nalaziti. Neke imaju povijesnu i kulturnu vrijednost, a neke nose i nezamislive količine zlata, ali usprkos tome dijele istu samotnu sudbinu.

“Brodovi su isti ka i ljudi”, deklamirao je Toma Bebić, “zlu moru daju život svoj.” Ta romantična, iako pomalo i strašna rečenica nekako se sama nameće na temu olupina…

Dok su neki brodovi – baš kao i ljudi – slavni, poznati i obasipani pažnjom, neki su posve zaboravljeni, piše Pun kufer.

Prema službenoj procjeni UNESCO-a, u oceanima, ali i jezerima i rijekama potopljena su oko tri milijuna olupina. One se ne traže samo ronjenjem i pretraživanjem dna, nego i temeljitim izučavanjem svega povezanoga s određenim brodom. Neke se pak nađu sasvim slučajno, kao što je pronađena olupina broda koji je potonuo u drugoj polovici 18. stoljeća – ispod ruševina WTC-a u New Yorku.

Izdvojili smo četiri nekada slavna, a danas izgubljena broda.

Nikada nisu pronađeni iako se prilično precizno zna gdje bi se mogli nalaziti. Neki imaju povijesnu i kulturnu vrijednost, a neki i nezamislive količine zlata, ali usprkos tome dijele istu samotnu sudbinu.

“Osta si sam, napušten brod”, rekao bi pjesnik s početka.

Santa María (1492.)

Niña, Pinta i Santa María – svi znaju da su to brodovi kojima se Kolumbo uputio preko oceana. U Španjolsku su se vratile samo Niña i Pinta, a Santa María nasukala se u blizini Hispaniole na Božić 1492. godine. Nikada nije pronađena iako se zbog njezine kulturne i povijesne vrijednosti poduzimalo više ekspedicija. Zapravo, 2014. se nakratko činilo da je Santa Maria pronađena, ali UNESCO nije priznao to otkriće jer su na olupini otkriveni bakreni spojevi, koji se nisu koristili sve do početka 17. stoljeća.

Flor de la Mar (1511.)

Flor de la Mar od 1502. do potonuća plovio je od Portugala do Ormuza (u današnjem Iranu), Malacke (u Maleziji) i Goe (u Indiji). Godine 1511., kada se vraćao u Portugal iz Malacce, pretovaren i ljudima i zlatom, koje bi danas, prema pričama, vrijedilo oko dvije milijarde eura, za vrijeme oluje potonuo je kod Sumatre. Ako je istina koliko je zlata nosio, radi se o najskupljoj olupini na svijetu.

Merchant Royal (1641.)

Merchant Royal bio je britanski brod koji je potonuo negdje kod otoka Scilly blizu Cornwalla. Pretpostavlja se da je nosio zlato u protuvrijednosti većoj od milijardu eura. Godine 2007. doista je na tom području pronađena olupina – ali nosila je “samo” kojih 500 milijuna eura u zlatu, zbog čega se sumnja da je ipak riječ o nekoj drugoj olupini, a ne o Merchant Royalu. Vjerojatno je riječ o galiji Nuestra Señora de las Mercedes, koja je potonula 1804. – pa Merchant Royal i njegovo zlato još čekaju da ih netko pronađe. 

Parobrod Arktik (1854.)

Parobrod Arktik bio je luksuzan i brz prekooceanski brod – mogao je prijeći Atlantik za samo deset dana. Plovio je od 1850. do 1854., kada se sudario s francuskim parobrodom u blizini Newfoundlanda, pri čemu je poginulo 300 ljudi, od kojih su većina bili žene i djeca – i to zbog toga što nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje. Brod nikada nije pronađen.