Pomorski poduhvat bračnog para iz Bara, Duška i Dejane Vuković, drvenim brodom koji je napravljen prije 70 godina neobičnom rutom iz Engleske doputovat će u Bar. Krajem travnja isplovljavaju u nesvakidašanju avanturu krstarenja brodom koji je sagrađen 1953. godine. Zanimljiv je i podatak da je hotelijer iz Engleske, vlasnik broda, plovilo platio samo 1 funtu, a finalnu restauraciju u retro stilu povjerio je spretnim rukama Duška Vukovića koji će taj posao završiti u Baru.
-Brod ima tradiciju. Nekada se koristio kao brod ambulanta kojim su sa otoka Gernzi, u kanalu La Manche, prevozili bolesnike na kopno. Trenutno brod se nalazi u najboljem brodogradilištu za drvenu brodogradnju Elephantboatyard, i spreman je za more. Od luke Southampton do Bara imamo oko 1.800 milja, kaže Duško za portal Primorski.me.
Brod je napravljen za jako more. U engleskom brodogradilištu u brod koji je dugačak 14 metra su ugrađeni novi motori, nova elektronika i instalacije.
-Kabine se trebaju urediti, moje je da napravim kompletnu palubu od tikovine. Ima ljudi koji mogu kupiti novi brod, međutim, restauriran brod iz 1953. godine je rijetkost. Brod jeste plaćen jednu funtu, ali njegova restauracija je jako skupa. Vlasnik dobija unikatan gulet, objašnjava Duško.
Na pitanje kako je Duško dobio ovaj izazovan, isplativ, a i zanimljiv posao, navodi da to nije prvi poslovni aranžman sa Englezom.
-Svoju pomorsku karijeru započeo sam kao brodostrojar na brodovima duge plovidbe. Međutim, sudbina je htjela da sam zbog ozljede morao prekinuti taj posao, ali ljubav prema moru i brodovima ne jenjava. Bio sam skiper na jedrenjaku dugačkom 17 metara koji je također u vlasništvu hotelijera iz Engleske. On je biznismen, kupuje stare hotele, renovira ih, razradi i prodaje. Hobi mu je uz ostalo i jedrenje, drveni brodovi. Vremenom smo poslovni odnos nadogradili prijateljskim što je utemeljeno na povjerenju i obostranom poštovanju. Čovjek je zahtjevan, ali jako korektan. Njegova moto je- na brodu ne smije ništa da fali, a trošiti se mora ono što se mora, priča Duško.
Sredinom travnja Vukovići su iz Bara otputovali za Englesku gdje će prvi put uživo vidjeti brod kojim će se vratiti u Crnu Goru. Brod će testirati. Sve vrijeme na brodu tokom plovidbe od luke Southampton do Bara kompletna posada je bračni par Vuković.
Dejana je 25 godina podrška suprugu Dušku. Svoju posvećenost pokazuje i na ovom avanturističkom putovanju.
A, u međuvremenu?
-E, to u međuvremenu je veoma interesantno, i neuobičajno. Jako je specifično. Kad pređemo La Manche stižemo do Francuske. Uplovit ćemo u luka na ušću Seine i izlazimo na Marseille, rijekama i kanalima. Rouen, Paris, Lyon…Nismo još odredili detaljnu rutu. Kanala ima mnogo, napravljeni su prije nekoliko stoljeća. Ima mnogo prevodnica. Računali smo oko 170 prevodnica – lokova. Samo centralni kanal ima 72 loka, na dionici kao od Bara do Podgorice. Brod plovi kao po stepenicama. To će biti atraktivno putovanje. Također, moći ćemo vidjeti život europskih zemalja uz rijeke. Uz rijeke su dvorci, lijepa civilizacija, priča Dejana.
Duško je desetljećima pomorac, na prvi vijađ otisnuo se u travnju 1978. godine. Plovio je na teretnim brodovima, brodostrojar, ima desetljetno iskustvo skipera. A supruga?
-Nemam matrikulu, ali imam iskustvo prateći Duška, što sa kopna, što na moru. Davne 2002. smo kupili našu jedrilicu pa smo bili na regatama. Iskustvo sam stekla, priča Dejana, a Duško dodaje da je supruga odličan logističar, „nepogriješiv meteorolog“.
Dejana objašnjava još jednan motiv odlaska u Englesku gdje će boraviti desetak dana
-Naši sinovi, Vladimir i Dragoslav, žive u Engleskoj i svako viđenje je dovoljan razlog za odluku na putovanje. Ponuda je dobrodošla. Oni rade u Engleskoj i na obuci su za menadžere u hotelijerstvu. Vladimir se bavi i glazbom, mlađi Dragoslav igra golf. Ovo je prilika da i njih obiđemo, provedemo vrijeme zajedno. Za majku i oca je to velika radost, kaže Dejana.
Vukovići su dobili rijetko interesantnu ponudu, poslovno-turističko-avanturističko putovanje.
-Ponuda za putovanje nije prihvaćena zbog materijalnih interesa. Dobili smo plaćeno atraktivno putovanje. Ovim putovanjem želio bih zaokružiti moju pomorsku priču, a da nastavim karijeru restauracijom brodova. Moj otac je radio na Korčuli, tamo sam odrastao. Drvena korčulanska brodogradnja je moja posebna ljubav. Imamo u Čelugi dobro opremljenu radiocu.
Svoja umijeća, vještine, rad sa tikovinom pokazat ću na tom brodu. Najljepše se osjećam kad sam blago prašan i radan. Također, imam i osobnu želju zbog izuzetnog ranijeg poslovnog odnosa sa vlasnikom broda da pružim najviše što mogu. On je bio korektan prema meni, a i danas prema mojoj djeci. Ispoštovan sam kao čovjek i ostvarena je jako lijepa relacija. Iz 10-godišnje suradnje uslijedila je ponuda koja se ne odbija. Mišljenja sam da će drveni brod iz 1953. biti atrakcija koja će se u Baru moći vidjeti sljedeće godine kad završim restauraciju, zaključuje Duško Vuković.
