Kapetan Denis Diraka iz Pule dugogodišnji je pomorac koji je cijelu, sada već 39-godišnju karijeru vjeran pulskom Alpha Adriaticu. Za Diraku je plovidba strast, a biti pomorac način života. Na tom putu koji traje gotovo četiri desetljeća prošao je, i doslovno i metaforički, kroz oluje i bonace. Završio je Pomorsku školu u Bakru i Pomorski fakultet, a kao dijete često je s ocem plovio na brodovima bivšeg brodskog poduzeća Jugolinije. Jedno veliko putovanje iz Italije prema Americi bio je okidač da postane pomorac.
“Otac mi je bio zapovjednik, tako da sam nastavio njegovim stopama. Počeo sam ploviti 1984. godine u rujnu, i evo dan danas sam tu. Od početka plovim u istoj kompaniji, današnjem Alpha Adriaticu, i tako mislim do penzije”, kaže Diraka koji u spomenutoj tvrtci ima najduže radno iskustvo. Ovom prilikom javio se s jednog putovanja oko svijeta, trenutno na putu iz Turske prema sjevernoj Europi, piše Glas Istre.
Karijeru je započeo kao kadet na brodovima za prijevoz suhih tereta, brzo je napredovao do ranga zapovjednika.
“Radio sam potom kratko u uredu bivše Uljanik Plovidbe, današnjeg Alpha Adriatica, kako bih bio kući s familijom. Izdržao sam četiri godine i vratio se natrag moru. No, tada sam počeo ploviti na tankerima, a onda sam postao i zapovjednik. Sada sam na tankerima punih 13 godina”, priča Diraka koji trenutno zapovijeda tankerom “Champion Istra” čija je dužina gotovo 200 metara, a nosivost 52 tisuće tona.
Na brodu u vlasništvu norveškog brodara kojim upravlja pulski Alpha Adriatic, a koji plovi pod norveškom zastavom, nalaze se 22 člana posade, od kojih polovicu čine Hrvati, a drugu polovicu Filipinci. Voze tri vrste tekućeg tereta – palmino i repino ulje te ureu. Ukrcao se, kaže, u luci Singapur početkom travnja, vraća se u kolovozu, a odrađuju putovanje oko svijeta u trajanju od četiri i pol do pet mjeseci – od Indonezije, Filipina, Malezija do Sjeverne Europe, pa u smjeru Kalifornije, Kanade, do Južne Koreje i Kine.
Tijekom svoje dugogodišnje karijere prošao je cijeli svijet koji je u dodiru s morem, osim australske Tasmanije. Kaže da biti pomorac zahtijeva spremnost na sve, uključujući i nevremena koja su sastavni dio posla, posebno na sjevernom Atlantiku i Pacifiku, kao i na južnoj hemisferi. Na pitanje koliko je vremena najduže proveo na brodu, odgovara da su to u početku bili ciklusi od 11, 12 mjeseci, poslije se smanjilo na šest, a danas je to oko četiri mjeseca.
Na brod se, naglašava, ne ide radi zarade. Odgovornost je, kaže Diraka kojeg kolege opisuju kao jednog od najpouzdanijih i najiskusnijih zapovjednika, velika, ali taj posao se mora voljeti. Iako ima prednosti i mane, na svoj posao gleda uvijek pozitivno.
“Uvijek volim reći da se ploviti mora, a živjeti se ne mora, tako da svatko tko želi postati pomorac, ako ima uvjete, volju i želju, neka proba. Znam da je teško i da se treba odvojiti od familije, ali u današnje vrijeme imamo mogućnost svakog dana vidjeti se i čuti. Nekad ranije kad sam plovio nisam se čuo ni vidio s roditeljima po 11 mjeseci. Eventualno nekoliko pisma svakih nekoliko mjeseci”, prisjeća se Diraka.
Može se reći da gotovo cijeli život živi na dvije lokacije – na brodu i u Peroju. Kaže da je u tih 39 godina pomorstva sigurno više od 60 posto vremena proveo na brodu. A budući da je proputovao cijeli svijet, zanimalo nas je koju destinaciju pamti kao najljepšu.
“Najdraže su mi mediteranske luke, počevši od Španjolske, Portugala, Francuske, Italije, Hrvatske, Turske i Grčke. Tu smo nekako svoji na svome, osjećamo se da smo doma. I druge su luke lijepe, ali meni su Mediteran i Jadransko more najljepši. Kad plovimo iz Singapura prema Sueskom kanalu, onog trenutka kad iz Crvenog mora uđemo u Mediteran, odmah svi živnemo. To je potpuno drugačije raspoloženje, drugačiji zrak pa i mi drugačije funkcioniramo”, priznaje zapovjednik Diraka.
Govoreći o praktičnim razlozima, ističe da njih kao pomorce najviše interesiraju Amerika i Kanada zbog povoljnih cijena i shoppinga, iako, dodaje, nemaju vremena za ostale stvari poput istraživanja luka ili kupanja.
“Kad bih se ponovno rodio, odlučio bih se za isti poziv i opet bih pokucao na vrata iste kompanije”, zaključio je Diraka za Glas Istre.
Doria Mohorović
