Josip Ressel, šumarski inženjer, mornarički intendant izumitelj je brodskoga vijka. Dvogodišnju topničku školu završio je 1811. u Češkim Budějovicama, a 1816. dvogodišnji studij šumarstva u Mariabrunnu kraj Beča.
Karijeru je započeo 1817. postavljanjem za kotarskoga šumara u Pleterju, kada su mu povjerene i šume Žumberačke gore. Godine 1821. dobio je mjesto u Provincijalnoj upravi državnih posjeda za Primorje na području austrijskog carskog namjesništva u Trstu te je obnašao dužnost šumarskoga nadzornika za tadašnje pokrajine Istru, Goricu i otok Krk. 1825. godine promaknut je za šumarskog inspektora Kranjske i Slovenskog primorja. Od 1835. u Motovunu je bio upravitelj državnih šuma u Istri, od 1838. agent Mornaričke uprave za Motovun i Istru, od 1843. u intendanturi mornaričkoga skladišta u Veneciji te od 1848. šumarski podintendant u Trstu, gdje je ostao do kraja života.
Aktivno je unapređivao šumarstvo, samoinicijativno izrađivao prijedloge za poboljšanje kraških šuma kako bi pridonio razvoju Istre te opskrbljivao mornaricu drvom za gradnju brodova, piše Gorgonija. Izradio je projekt odvodnje te se brinuo o Motovunskoj šumi hrasta lužnjaka koja je bila od posebne državne važnosti radi proizvodnje posebne, zakrivljene građe potrebne za brodogradnju. Napisao je djela Plan ponovnoga pošumljavanja općinskih zemljišta u Istri, u kojem iznosi problematiku o metodama, razlozima i nadzoru pošumljavanja, šumarske politike i gospodarske opravdanosti i Povijest mornaričkih šuma, osvrt na tadašnje gospodarenje Motovunskom šumom i određivanje smjernica za osiguravanje drvne građe brodogradilištima u Trstu i Veneciji.
Najpoznatiji je kao izumitelj brodskoga vijka (vijčanoga propelera), patentiranoga 1827., danas gotovo isključivoga brodskoga propulzora. Prvi nacrt izradio je 1812. godine, a izvodio je pokuse čamcima na vijak s ručnim pogonom na rijekama Krki i Ljubljanici te na moru u Trstu. Bio je to prilagođeni Arhimedov spiralni vijak “puž”, koji se sastojao iz samo jedne zavojite (vijčane ili helikoidalne) plohe od jednog i pol zavoja na dugom vratilu paralelnom kobilici broda, smješten u posebnom krmenom otvoru ispred kormila. U Trstu je 1829. vijak iskušao u plovidbi parnim brodom Civetta, duljine 18 m, snage 4,4 kW, postigavši brzinu od 6 čv.
Tom prilikom poslije pola milje plovidbe eksplodirala mu je cijev u parnom motoru, a pokus je obustavljen policijskom zabranom. Svoje eksperimente s propelerom Josip Ressel nastavio je u Šibeniku i tako promovirao svoj izum koji će u svjetskoj povijesti navigacije zauzeti izuzetno važno mjesto. Nakon Resselova izuma brodskoga vijka mnogi su iskoristili njegovo znanje. Vijak se u neznatno promijenjenom obliku pojavio kao djelo Engleza Francisa Pettita Smitha, za koji je i dobio patent 1836. godine. Arbitraža Nacionalne akademije u Washingtonu odlučila je u Resselovu korist, a prvo javno priznanje stiglo je od admirala Tegetthoffa koji je izjavio da je austrijska mornarica izvojevala pobjedu u bitci kod Visa 1866. zahvaljujući upravo pogonu s Resselovim vijkom.
Također je izumio ili usavršio stroj za pogon riječnih brodova, pneumatsku poštu, kuglične i valjkaste ležajeve, mlin s valjcima, rotacijsku prešu, bojenje pamučne tkanine, cestovno parno vozilo, različite strojeve i alate za poljodjelstvo i dr. Zbog velikog doprinosa hrvatskom šumarstvu, u Motovunu je po njemu nazvan trg.
