Projekt “Podvodni kulturni predjeli Crne Gore” je inicijativa koju provodi Laboratorij za arheologiju pomorstva, Centra za istraživanje, inovacije i poduzetništvo Pomorskog fakulteta Kotor, u suradnji sa relevantnim institucijama. Cilj projekta je doprinos digitalizaciji podvodne kulturne baštine Crne Gore.
U okviru projekta, tim Laboratorija za arheologiju pomorstva je u suradnji sa Zavodom za hidrometeorologiju i seizmologiju prvi put znanstveno mapirao i digitalizirao ostatke parobroda Cetinje. Digitalizacija i mapiranje će pomoći boljem razumijevanju samog lokaliteta, ali i njegovoj zaštiti.
Lokalitet je dokumentiran akustičnim sonarom za daljinsku detekciju i mapiranje morskog dna Side Scan Sonar EdgeTech 4125, a mapiranje su vodili eksperti Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju, mr. Luka Ćalić i mr. Radovan Kandić, načelnici odsjeka za hidrografiju i oceanografiju i geodeziju i pomorsku kartografiju. Prikupljeni podaci su dostavljeni Upravi za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.
Podjednako udaljen od sve tri obale Tivta, Krašića i Bijele, točno na sredini Tivatskog zalijeva i na dubini od 41 metra nalazi se najveća pomorska grobnica iz Drugog svjetskog rata, parobrod “Cetinje”. Njegova nesvakidašnja burna i povijesna uloga otpočela je kad je crnogorski prestolonasljednik Danilo upravo na parobrodu Cetinje 22. travnja 1913. potpisao sporazum sa Esadom Pašom o predaji Skadra Crnoj Gori.
Tijekom povlačenja crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu austrougarska vojska je artiljerijom potopila parobrod Cetinje 1916. pod mostom nadomak Skadra, pri čemu je stradalo 16 ljudi. Već naredne 1917. je izvađen, popravljen i preimenovan u “Pionir”. Kraj Prvog svjetskog rata parobrod je dočekao u Luci Bar. Od Barskog društva brod je 1925. godine otkupio Lale Zuber-Novaković, da bi ga pet godina kasnije preuređenog prodao društvu “Boka” u Kotoru. Tad je prilagođen obalnoj plovidbi i preimenovan u “Cetinje”.
Tijekom Drugog svjetskog rata sudbina mu nije bila naklonjena, pa je više puta mijenjao zastave, da bi posljednjih dana svjetskog rata bio korišten u redovnom prijevozu, na liniji Tivat – Đenovići. Na jutarnjoj plovidbi, 10. prosinca 1944. udario je o minu pri čemu je stradalo dvjesto četrdeset ljudi. Preživjeli su kapetan Božo Paparela, sedam putnika i trojica članova posade. Brod je bio prepun vojnika, talijanskih i njemačkih zarobljenika, kao i putnika iz Boke Kotorske kojima je to bio najbrži način prijevoza u Tivatskom zalijevu.
Krajem šezdesetih godina dvadesetog stoljeća splitski Brodospas je pokušao izvući “Cetinje” s ciljem da ga preda željezarama kao sirovinu. Pri pokušaju vađenja, krhka olupina se praktički prepolovila, tako da je jedan dio ponovno pao u more. Rezultati mapiranja pokazuju da se na morskom dnu nalaze ostaci krmenog dijela brodske olupine, brodski dimnjak sa postoljem i rasuti neidentificirani dijelovi brodske konstrukcije.
