Promjena strukture uvoza otkrila kako je EU riješila energetski problem, piše Poslovni Dnevnik.
U trenutku kada je prije godinu i pol dana Rusija pokrenula agresivni rat protiv Ukrajine, a EU brzo odgovorila kako će se zbog toga odreći ruskog plina i nafte, ta odluka tada i nije izgledala kao najpametnija. Naravno, bila je politička, a mnogi su se zabrinuli jer su očekivali katastrofalne posljedice za EU koja je u proteklim desetljećima postala ovisna o ruskim energentima. Rusija je bila najveći dostavljač ugljikovodika za EU, a u nekim državama ta je ovisnost bila gotovo 100-postotna. U želji da suzbije takav EU plan, Rusija je počela emitirati čak i ironične videospotove, koji su prikazivali EU zimi okovanu ledom i bez energije. No, EU je iznenadila i samu sebe…
Premda je bilo dramatično, zima je prošla uglavnom bez restrikcija, a Rusija je bila primorana sve manje izvoziti u EU. Podaci Eurostata dokazuju kompletnu promjenu strukture uvoza energenata u posljednjih godinu dana, koja potvrđuje da je EU gotovo u potpunosti prestala uvoziti naftu i ugljen iz Rusije, dok kod plina uvoz još uvijek postoji, ali se stalno smanjuje.
I ugljen prihvatljiv?
Usporedba drugog kvartala 2023. s drugim kvartalom 2022. najbolje govori što se događa. Kod nafte je bilo znatno manje dramatike, jer u tom tromjesečju 2022. uvoz ruske nafte činio je 16% ukupnog uvoza, a pojedinačno Rusija je bila najveći izvoznik nafte u EU. SAD je tada plasirao 11% ukupnih količina nafte za EU, Norveška 10, Nigerija, Kazahstan i Irak po 7%, a Saudijska Arabija 6%. Najveće količine, 36%, nabavljane su od “ostalih”. Godinu dana poslije, u drugom tromjesečju 2023., ruska nafta čini samo 3% od ukupnog uvoza, a svi ostali su uvećali isporuke. Na prvom mjestu su i dalje SAD i Norveška.
Kada je riječ o uvozu plina, Rusija je u tom periodu s 28-postotnog udjela u opskrbi, pala na 14%. Norveška, koja je bila najveći opskrbljivač EU plinom s 38%, svoj udio je u tih godinu dana povećala na 44%. Britanija je zadržala 18-postotni udjel, ali se recimo znatno povećao udjel Alžira, koji je svoje količine podigao sa 7 na 16%, navodi Poslovni dnevnik.
Najdrastičnija promjena dogodila se, pak, u strukturi uvoza ugljena u EU. U tih kriznih godinu dana udio Rusije, koja je zadovoljavala točno trećinu uvoznih potreba EU, pala je u drugom kvartalu 2023. na nulu. Rusija je, dakle, što se snabdijevanja EU ugljenom tiče doslovno nestala s energetske scene. Najviše je tu prosperirala Australija, koja je s 21-postotnog udjela skočila na 35-postotni udjel, SAD se s 20 podigao na 26%, Kolumbija s 11 na 13%, Južna Afrika sa 7 na 9%, Kanada s 3 na 5%, a pojavio se Kazahstan kao novi opskrbljivač koji je već u startu uzeo 5 posto uvoznog tržišta ugljena EU.
Potražnja za ugljenom rast će i u narednom razdoblju, jer je Njemačka najavila reaktivaciju dodatnih termoelektrana na ugljen, odnosno čak i na lignit, premda uz izraze žaljenja zeleno-crvene vlade, nesretne što je morala time pogaziti sva svoja uvjerenja jer su bili primorani vratiti se mrskom primarnom onečišćivaču. Pritom, zeleni ovim činom pokazuju da im je čak i ugljen manje mrzak od nuklearne energije, jer u Njemačkoj one i dalje ostaju pogašene. Za razliku od Njemačke, Italija nema takvih briga, jer su upravo najavili da će aktivirati svoje nuklearke. U ovom trenutku veliku napetost oko nabave ruskog plina prolazi i Mađarska, zbog prošlotjedne odluke Bugarske da oporezuje ruski plin koji se transportira plinovodom Turski tok. Mađarska je pri uvođenju sankcija Rusiji ostala izuzeta zbog velike ovisnosti o ruskom plinu i nemogućnosti brze prilagodbe.
Iz Rusije bez nabavke
Poslovni dnevnik ističe da je odmicanje od Rusije u EU podiglo važnost opskrbe LNG-om, zbog čije veće potražnje se ubrzano provode ulaganja u povećanje izvoznih kapaciteta u SAD-u i Kataru, kao i prihvatnih kapaciteta u EU. I u Hrvatskoj, koja je sa svojim terminalom na Krku “uskočila” u pravom trenutku i već povećala kapacitete, radi se na takvom projektu. Glavni opskrbljivač LNG-em za EU je SAD, kao i za Hrvatsku. Kako je u intervjuu za slovensko Delo izjavio direktor LNG Hrvatska Ivan Fugaš, trenutačno se između 75 i 80% količina plina nabavlja iz SAD-a, dok ostale količine stižu iz Nigerije, Egipta, Katara, Trinidada i Tobaga, Mozambika i Indonezije. Te su zemlje zamijenile Australiju, iz koje je prethodno stizao LNG, a zbog prevelike udaljenosti Fugaš ne vjeruje da će se ponovno uvoziti iz Australije. Ovaj mladi terminal iz Rusije nije imao nabavke.
Marija Brnić / Poslovni dnevnik
