Iako je sličnih pokušaja da se ljudima omoguće vremenski dulji zaroni bilo i ranije, ronilačko zvono Edmonda Halleya (1656. – 1742.) smatra se prvom takvom uspješno testiranom napravom.
To bi se zvono moglo opisati kao poveća bačva bez dna, napravljena od drva i obložena olovom kojoj je, kako u unutrašnjosti zvona ne bi bilo potpuno mračno, gornja ploča bila od stakla, piše Otvoreno more.
Zvono je utezima bilo pričvršćeno za morsko dno, a komprimirani zrak za ronioca se spuštao u posebnoj, manjoj bačvi. Na vrhu zvona se nalazio ventil (R) namijenjen povremenom ispuštanju izdahnutog zraka. Halley je, osim velikog zvona bio zamislio i mala zvona-kacige koja bi roniocima omogućila i kretanje po morskom dnu
I, dok za veliko zvono još i možemo zamisliti da je funkcioniralo, ne znamo koliko su efikasna i pouzdana bila zvona-kacige.
