Crkva svetoga Nikole, taj mali, a Dubrovčanima izuzetno važan sakralni objekt, smještena je na dnu ulice Prijeko u sjeveroistočnom dijelu povijesne jezgre Dubrovnika, na sjecištu ulica Prijeko i Zlatarske. Crkvica sveca svih pomoraca rijetko se otvara – ona je, naime, zaštićeno kulturno dobro u Dubrovniku i to evidentirano kao ‘nepokretno kulturno dobro’ – sakralna graditeljska baština.
Uistinu, ova crkvica je, kako svojom gradnjom, tako i povijesnim značenjem, izuzetan objekt. Riječ je o longitudinalnoj dvobrodnoj građevini pravilne orijentacije, koja definira četverodijelni prostor presvođen bačvastim i križnobačvastim svodom.
Najstariji dio crkve, južni brod, datira iz razdoblja predromanike i u njemu se očuvao svod s lezenama, kupolom na tamburu te dio južnog pročelja. Kroz stoljeća je proširivana i mijenjana: tijekom gotičkog razdoblja produžena je, uklonjena je apsida te prigrađen sjeverni brod. Godine 1607. produžena je prema zapadu, dobivajući današnje pročelje, dok je 1834. godine prigrađena sakristija. Crkva čuva svoju kriptu, pleternu kamenu ornamentiku te dijelove zidnog slikarstva iz 14. stoljeća. No, izvorna predromanička crkva pripadala je južnodalmatinskom tipu jednobrodne longitudinalne crkve s kupolom. Kasnije doživljava prigradnje, a pročelje joj je, zanimljivo, kasnorenesansno, zapisat će u svom izvornom znanstvenom radu “Crkva svetog Nikole na Prijekome” Željko Peković (izvor: https://hrcak.srce.hr/file/138234).
Malena građevina čuva vrijedne artefakte poput predromaničkog kamena s pleternim reljefom, slika Bogorodice iz XIII., odnosno XIV. stoljeća (doslikana je u XVI. stoljeću) te oslikani drveni reljef sv. Andrije iz XVI. stoljeća.
Iako se rijetko otvara, neki su dani iznimka – kao današnji. U crkvici svetog Nikole, na samom dnu ulice Prijeko, dubrovačke ‘ulice restorana’ dijele se danas jabuke, to skromno voće koje je od pamtivijeka simbolična ‘pratnja’ blagdana i svetkovina. Danas će se tako, na dan zaštitnika pomoraca, uz blagoslov svima na moru i kopnu, blagosloviti i dubrovačkom puku podijeliti jabuke, koje vjernici nose sa sobom kućama. Blagoslov jabuka tradicionalno se vrši na centralnoj misi, no uvijek ih bude dovoljno tijekom cijelog dana.
Piše: Mia Njavro Banić
