Svake godine na blagdan sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, spuštanjem vijenca u more ispred Kostrene, na mjestu stradavanja broda Igrane, odaje se počast posadi tog broda te svim stradalim i nestalim pomorcima, piše Naša Kostrena.
Na Badnjak 1959. godine po jakom jugu i pod velikim valovima ispred Kostrene, oko dvije nautičke milje izvan uvale Svežanj, potonuo je drveni motorni brod Igrane. Izgrađen je 1949. g. u Kraljevici, a nakon što je plovio u sastavu Jadranske slobodne plovidbe, predan je Šibenskoj obalnoj plovidbi. U vrijeme nesreće zapovjednik je bio kapetan Milan Žgur iz Kostrene, a od trinaest članova posade život je izgubilo sedmero.
Brod je isplovio iz Bakra 24. prosinca oko 10 sati uz veliko nevrijeme. Čini se da je more prodrlo u skladište i namočilo rudaču, a brod se opasno nagnuo. Kapetan Žgur naredio je napuštanje broda, ali kako je brzo tonuo, tako posada nije čekala spuštanje čamaca za spašavanje, već je skakala u pobješnjelo more. Kapetan Žgur i vođa palube Antun Gršković uspjeli su spustiti čamac u more i na putu prema obali izvući tri člana posade. Uputili su se prema Martinšćici jer im je Žurkovo bilo preopasno.
Humanost radnika u škveru i mještana
Čuvši vijest o potonuću broda ispred vile Stipanović u Svežnju, radnici škvera Brodograđevne mehaničke radione Žurkovo pohitali su u pomoć. Opazili su čovjeka u moru, koji se borio s velikim valovima nastojeći se približiti obali. Ne razmišljajući mnogo, radnici škvera Ivan Puhar i Davor Skračić skočili su u more i počeli spašavati utopljenika i ne pomišljajući da bi i oni mogli nastradati. Ive Puhar uhvatio ga je za ruku, dok se drugom grčevito držao za stijenu. Onesviještenoga su pomorca na rukama odnijeli u Žurkovo, gdje su ga barba Nacijo i teta Lojza Rubinić utoplili i dočekali prvu pomoć. Kasnije se doznalo da je nesretnik bio vođa stroja Ivan Đenić iz okolice Zadra.
U ovoj je tragediji život izgubilo sedam od trinaest članova posade, navodi Naša Kostrena.
