Lokacija: Gvinejski zaljev
Vrijeme: Kolovoz 2017. godine
Ime broda: Sloman Helios
Nakrcani s četiri vrste različitih mazivih ulja smo se, nimalo radosno, spustili iz Livorna prema četiri porta Gvinejskog zaljeva. Stvari su mogle biti i puno gore. Mogao sam, recimo, ne uspjeti izaći van u Livornu i ne otići vlakom do Pise i njezinog famoznog kosog tornja. Priznajem, djeluje spektakularno. Što nije bio dovoljan razlog da se i penjem po njemu ili udarim nekoliko selfija kao da ga pridržavam da ne padne. Kakvih ima, vjerujem, na stotine tisuća po društvenim mrežama i privatnim kolekcijama fotografija. „Ne’š ti!“, rekli bi naši sunarodnjaci nešto južnije od Senja, pa bliže Splitu. I slažem se s njima, utoliko što i mi u Rijeci imamo naš kosi toranj. Koji, doduše, nije tako poznat, visok, prekrasan, impozantan niti djeluje toliko spektakularno, kao ranije spomenuti. No, ipak, poanta je da ga imamo. I da se nadamo da se neće nikada nagnuti dovoljno da se sruši.
Svjestan sam ja da znam ovako razvesti priču o nečemu ili svačemu što, naizgled, nema veze s naslovom i očekivanim sadržajem. Imam ja i rješenje za neke od vas, ali vam ga neću ponuditi. Jer bismo i vi i ja bili na gubitku.
Kako bismo stigli do prvog od četiri spomenuta porta, Douala, Cameroon, morali smo proći golemim dijelom kroz sigurnosno visoko rizično područje plovidbe, a usput otprilike 50 nautičkih milja južno od pozicije gdje je posljednji puta primijećen matični brod lokalnih pirata. Nije da ćemo se baš susresti s njima, slažem se. Međutim, znajući da je brzina našega broda, pri odličnom raspoloženju, kakvih dvanaest čvorova, a brzina matice barem dvostruka, nije neophodna viša matematika da bi se shvatilo da im ne bismo uspjeli uteći ni da dignemo jedra i spustimo vesla. Zanemarujući činjenicu da ni jedara niti vesala nemamo.
A nešto dalje jugozapadno je postojala tzv. sigurnosna zona za čekanje u kojoj nas, kažu, nitko ne bi dirao. Trla baba lan da joj prođe dan.
Uglavnom, vrlo jasne instrukcije vlasnika kariga su bile, ukoliko nemamo potvrđenu informaciju o ulasku u porat, da ostanemo unutar te zone i čekamo. Postojao je samo sićušan problemčić što su zona i Douala bile udaljene otprilike dan i pol navigacije, s brzinom našega broda, pri odličnom raspoloženju. Zbog čega sam odlučio zanemariti instrukcije, stići do Douale i, po potrebi, čekati na tamošnjem ankorađu. Tako da smo ankorali jedne obične subote, 5. kolovoza 2017. godine, nedaleko kamerunske mornaričke baze. Kakva budala od pirata će napadati trgovački brod pod nosom ratnoj mornarici?!
Provevši miran i ničim ometan vikend dočekali smo ponedjeljak, kad se probudila služba za sigurnost vlasnika kariga i shvatila kako nismo u sigurnosnoj zoni čekanja, nego krajnje nezaštićeni sjedimo na ankorađu. Promptno, iako su prošla dva dana, stigle su upute da momentalno dignemo ankoru i produžimo do sigurnosne zone gdje ćemo čekati daljnje upute vezane za iskrcaj. Nisam se osvrnuo na poruku jer imam urođeni antagonizam prema nelogičnostima i pomanjkanju zdravog razuma. Ništa se nije dešavalo i dalje. Do sljedećeg dana, utorka, kad se oglasila ista osoba s istom dozom autoriteta kako će u slučaju neizvršavanja vlasnik kariga biti obaviješten. Kao da nisu čitali istu poruku. I da će, sukladno ugovoru, spriječiti isplatu vozarine za karig. Drugim riječima, kao da mi to ne znamo, sve se vrti oko kariga i osiguranja, tj. novca.
Virali smo ankoru i krenuli na put od jednog i pol dana do sigurnosne zone. Usput smo prošli, ponovo, cca. pedeset nautičkih milja od piratske matice. Da bismo nakon manje od jednog dana navigacije i potrošenog goriva, a svi nešto pričaju o globalnom onečišćenju, okrenuli natrag prema Douali. Pa smo na putu za natrag prošli po treći puta pedeset nautičkih milja ispod piratske matice. Po povratku ankorali smo na istom ankorađu, nedaleko mornaričke baze, gdje smo proveli još jednu tihu i mirnu noć. Da bismo se sljedećeg jutra vezali u portu. Avanture s tamošnjim lučkim vlastima su za neku drugu priču.
Nakon dva dana iskrcaja smo partili i nastavili put prema ganskom portu Tema. A da bismo došli do Teme morali smo četvrti puta proći pedeset nautičkih milja ispod piratske matice.
No, i to je ostalo za nama, odradili smo u međuvremenu i Temu pa nastavili u zapad do Abidjana u Obali Bjelokosti.
E, tamo je bilo zanimljivo.
Odmah po rješavanju lučkih formalnosti nam je došao u kontrolu pripadnik spomenute službe za sigurnost, simpatična gromada od čovjeka, obrijane lubanje i kože boje crne kave. Ne zaključujući preuranjeno, pretpostavio sam da se radi o lokalnom čovjeku. Dok nije progovorio engleski s vrlo engleskim naglaskom. Kakav je to engleski s engleskim naglaskom? Pa, to je takav engleski kakav se govori u Engleskoj. Iako ćete naići na mnoge dijalekte, što po samoj Engleskoj, što po ostalim državama pripadnicama Velike Britanije. No, nakon upoznavanja sam dobio i potvrdu da je čovjek, ipak, Englez. Što, uistinu, nije nimalo bitno za ovu priču. Nego, tako mi je prošlo glavom.
Dobro, upoznali smo se i razmijenili ljubaznosti kakve se obično razmjenjuju u sličnim situacijama.
Nakon toga sam ga pitao, nimalo neljubazno ili agresivno, što točno on radi ovdje i zašto je došao na brod. Namjerno sam pitanje postavio izbjegavajući detalje jer sam bio neutješno raspoložen za pametovanje, obzirom da su nam njegov dolazak, kao i svrha dolaska, bili javljeni unaprijed. Na što je on odgovorio kako je došao u inspekciju broda kojom će se ustanoviti je li brod dostatno opremljen opremom i mjerama protiv eventualnih napada pirata. Kao i u kolikoj mjeri smo mi kao posada pripremljeni na isto. A ja, na rubu mahnitosti od straha, neizvjesnosti, svinjarija od strane lučkih vlasti i, konačno, potpunog manjka zdravog razuma posljednjih tri tjedna, uzvraćam mu novim pitanjem. I pitam ga zašto nije došao na brod nekoliko dana prije ulaska u Gvinejski zaljev ili, bolje, prije ulaska u sigurnosno visoko rizično područje plovidbe, tj. dvadesetak dana ranije. Nego dolazi sada, u trećem portu Gvinejskog zaljeva, nakon četiri prolaska ispod piratske matice. Podrazumijeva se da nisam očekivao odgovor išta bolji od dobivenoga, da on samo radi svoj posao. Jesam, ispričao sam mu se jer u čitavoj priči nije bio ništa kriv i samo je radio svoj posao, kao i mi na brodu.
Uslijedila je inspekcija od nekoliko sati. Nakon koje sam bio verbalno upoznat s rezultatom inspekcije, uz opasku da će službeni, pismeni izvještaj poslati vlasnicima broda.
Mi smo partili iz Abidjana, odbavili i Conakry u Gvineji, te produžili u sjever prema sigurnosti, prema Kanarskom otočju i dalje prema Sredozemlju.
I jednog dana, ne sjećam se koliko kasnije, primili smo službeno izvješće u kojem je pisalo kako je sve bilo po propisima i pravilima, bla, bla, bla … S jednim izuzetkom, a to je da smo morali imati dvostruki sloj bodljikave žice oko broda umjesto jednostrukog. Uz izvještaj su uslijedile upute iz ureda broda kako ubuduće, svakako, moramo biti opremljeni sukladno preporukama iz izvještaja. Jer će nas, valjda, bodljikava žica spasiti od pirata naoružanih modernim oružjem.
U navigaciji, Celebeško more, Bacolod (Filipini) – Bontang (Indonezija), 13. IX. 2022.
Kapetan Aron Baretić – ABe
