Posadu svjetionika Mulo je 2. siječnja 1977. godine probudio udarac u hrid. Teretni brod Ursa, pun naranača, nasukao se na svjetionik, piše Morski HR.
Slobodna Dalmacija, četiri dana kasnije, donosi detaljan izvještaj o specifičnoj situaciji na Mulu:
“Jako jugo i visoki valovi i dalje otežavaju radove oko spašavanja broda Ursa od 2.800 tona nosivosti, vlasništva Lošinjske plovidbe, koji se 2. siječnja oko 3 sata ujutro nasukao, na svjetioniku Mulo, tri milje ispred Rogoznice, ploveći iz Izraela u Rijeku s teretom od 900 tona naranača.
More se pred Rogoznicom tek jutros smirilo (to je inače razmeđe vremenskih prilika ovoga područja), a radovi na odsukivanju privremeno su obustavljeni. Danas je dan pauze. Brod leži nagnut na desni bok, u njegovo skladište broj jedan još uvijek prodire voda, ali nema trenutne opasnosti jer se razina vode izjednačila s površinom mora. Ispumpavanje je isto tako privremeno obustavljeno. S mjesta nesreće udaljila se i dizalica “Dvainka“ i pošla prema Malom Lošinju, dok su uz brod ostali remorkeri Brodospasa Rezač i Silni. Posada broda je zamorena danonoćnim radom, a samo letimičan pogled na palubu broda pruža sliku radilišta i nastojanja da se učini sve kako bi se brod spasio.
U grotlu broj jedan još se nalazi dio tereta, a tone naranača u gajbama rasute plutaju po vodi. Više od toga nismo uspjeli vidjeti, jer smo morali napustiti brod. Kada će splitski ,,Brodospas“ otpočeti s konačnom akcijom odsukavanja broda, još se ne zna. Vjerojatno će trebati dotegliti čelične cilindre, pa će se tek tada prići poslu.
Posada je morala baciti u more dio tereta da bi olakšala pramčani dio broda. Već treći dan čitavim područjem plutaju naranče, a mnoge su stigle, nošene jugom, čak do otoka Žirja i Kaprija. Nastala je čudna situacija s tim narančama. Čitave male flotile privatnih brodica i čamaca kruže oko nagnute Urse, čekajući kada će posada početi odbacivati idući “kontingent“ naranača. Izvadili smo jednu iz mora i probali. Ne bismo rekli da je baš za jelo.
A u Rogoznici smo vidjeli nekoliko prodajnih mjesta, improviziranih na brzinu, gdje pojedinci prodaju te naranče po cijeni od 30, 50 ili 80 dinara za jednu ,,gajbu“ od 12 kilograma. Nitko ih u tome ne sprječava. Više desetaka automobila šibenskih i splitskih registracija dolaze u Rogoznicu i odvoze naranče.
Vjeruje se da je s broda u more otišlo blizu 200 tona naranača i sada je za njima prava potraga. Ima ih čak i po jadranskoj magistrali. Nismo mogli saznati jesu li se za taj slučaj zainteresirali sanitarni organi i druge nadležne inspekcije”, prenosi stranica Galiola – Pharology Virtual Museum.
Svjedočanstvo svjetioničara
“Brod Ursa nasukao se na Mulo u vrijeme dok sam ja službu obavljao na Blitvenici. Išli su iz Italije prema Šibeniku, zaboravili su na jugo i uključili autopilot. Brod je plovio 16 NM/h, a s jugom u krmu vjerojatno i 18 NM/h, pa su malo ubrzali i kurs im se poremetio. Stigli su na to mjesto puno prije od predviđenog vremena, pa su direktno udarili u hrid.
Svjetioničari su pričali da je jutro nakon nasukavanja sve more oko otoka bilo narančasto jer je brod prevozio naranče. Teret su morali bacati u more da olakšaju brod. Nažalost ni jedna tada nije stigla do Blitvenice, jer one koje nisu pokupili lokalni stanovnici sa susjednog kopna koji su ih potom prodavali na tržnicama, završile su plutajući Žirjanskim kanalom. Brod su vezali za lanternu; nisu imali gdje nego za kuću. To se dogodilo baš na Novu godinu pa je razlog za pretjeranu opuštenost posade možda ležao upravo u tome”, ispričao je o ovom događaju umirovljeni svjetioničar Stipan Zloić iz Metkovića za knjigu Legende svjetla.
Na godišnjicu nasukavanja isti brod opet napravio štetu na istoj lanterni
“Ursu je zanijela struja, a malo su se i mornari zanijeli. Tako se svom silinom nasukala na svjetionik Mulo. Možete zamisliti sliku kada ujutro svjetioničareva žena otvori prozor, a prvo što vidi je prova od broda. U toj prvoj reakciji posada broda nije znala što će, pa su u dogovoru sa svjetioničarima vezali brod za kuću provukavši užad kroza nju. Dobro je da nije bilo jako nevrijeme jer bi odnijelo i brod, i kuću i svjetionik.
Nije prošlo puno vremena i brod se odsukao, a na godišnjicu od tog događaja, ti pomorci su prošli vrlo blizu lanterne da pozdravom zahvale svjetioničarima što su im pomogli i spasili ih. Igrom slučaja, baš su tad bili u tijeku radovi popravka rive koja je bila potpuno uništena zbog tog istog nasukavanja. Scena je bila takva da su mornari s broda mahali od sreće i zahvalnosti, a svjetioničari odmahivali i vikali da se udalje jer će im valovi broda srušiti novoobnovljenu rivu.
Sudbina je htjela da im upravo ta mareta (op. a.: valovi mrtvog mora bez vjetra. U ovom slučaju nastali inercijom, nakon prolaska broda) razbije konstrukciju nove rive u izgradnji, pa odnese i nju u more. Čupali su se za kosu još godinu dana od toga. Brod Ursa im je ostavio dvije godine traga, ali bi se moglo reći da je u pamćenju ondašnjih ljudi barem četiri godine ostalo sjećanje na naranče koje je brod prevozio (op. a.: Prema dostupnim podacima, brod Ursa je prevozio 4.160 tona voća. Za usporedbu, teret kamionskog šlepera iznosi nešto više od 20 tona.) – ispričao je pak za knjigu Legende svjetla svjetioničar sa Savudrije Mario Milin Ungar, navodi Morski HR.
