OTP Groupama Banner

O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

OTP Groupama Banner

Povijest Blizanaca: Costa Marina i Costa Allegra – Od Kontejnerskih Brodova do Luksuznih Kruzera

Costa Cruises je brodarska kompanija koja je, završetkom Domovinskog rata, imala ključnu ulogu u brzom povratku kruzera na kružna putovanja Jadranom. Među njezinim brodovima, posebnu su pažnju privlačila dva manja blizanačka broda – Costa Marina i Costa Allegra. Njihov neobičan vanjski izgled odmah je dao naslutiti da su izvorno izgrađeni za potpuno drugačije svrhe.

Krajem 1960-ih, švedska brodarska kompanija Johnson Line naručila je izgradnju pet identičnih kontejnerskih brodova od 16.285 bruto tona iz finskog brodogradilišta Oy Wartsila Turku. Bili su dugi 174 metra, a dva Wartsila-Pielstick diesel motora snage 19.136 kW omogućavali su im brzinu od 23 čvora. Iako su bili prvenstveno kontejnerski brodovi, mogli su prevoziti i šest putnika.

Foto: Ivo Batričević-privatna arhiva

Različite sudbine istih brodova

Sudbine ovih pet brodova bile su različite. Nakon gotovo dva desetljeća uspješnog prevoženja tereta, Margaret Johnson završila je 1987. u turskom rezalištu Aliaga, dok su Antonia Johnson i San Francisco završili svoje karijere u indijskom rezalištu Alang 1999. i 2007. godine.

Međutim, preostala dva broda imala su bolju sreću. Axel Johnson, izgrađen 1969., kupila je Costa Crociere 1988. godine i u potpunosti ga preuredila u kruzer. Brod je produžen i preuređen te kršten kao Costa Marina u srpnju 1990. godine. Sada težak 25.441 bruto tona, s kapacitetom za 1025 putnika i 390 članova posade, Costa Marina odmah je započela s plovidbama po Sredozemlju.

Slična sudbina zadesila je i peti brod, Annie Johnson. Nakon godina ležanja neiskorišten u Perami, 1990. ga je također kupila Costa Cruises te preuredila u kruzer pod imenom Costa Allegra. Produžen na 188 metara, brod je sada imao 28.430 bruto tona i kapacitet za 1066 putnika. S novim Wartsila diesel motorima, Allegra je plovila brzinom od 19 čvorova, a svoju karijeru na kružnim putovanjima započela je krajem 1992. na Karibima, gdje je plovila zajedno s Costom Marinom.

Komercijalni uspjeh i nova era

Zahvaljujući uspjehu ovih brodova, Costa Cruises je krenula u ekspanziju, gradeći nove kruzere. Costa Classica zaplovila je 1991., a Costa Romantica dvije godine kasnije. No, kako su tehnološki standardi postajali stroži, oba su se broda sve rjeđe koristila u ekološki osjetljivim lukama.

Kasni dolasci u Dubrovnik

Costa Marina prvi je put uplovila u Dubrovnik tek 16. listopada 1997. godine, no oba su broda nadoknadila taj kasni početak brojnim posjetima. Iako su se njihovi posjeti s vremenom prorijedili, Costa Allegra posljednji je put napustila Gruž 8. listopada 2005. godine, a ponovno se neočekivano vratila 14. svibnja 2010. godine. Bio je to njezin oproštajni posjet, jer je nakon havarije kod Sejšela 2012. godine povučena iz flote i raspremljena u turskom rezalištu Aliaga.

Costa Marina, s druge strane, prešla je 2011. u flotu južnokorejskog Harmony Cruisesa pod novim imenom Club Harmony. Iako je još neko vrijeme plovila u dalekoistočnim vodama, njezina je karijera završila 2014. godine kada je izrezana u rezalištu Alang u Indiji.

Cijeli članak dostupan je na stranici Dubrovačkog Dnevnika.

Costa Cruises je brodarska kompanija koja je, završetkom Domovinskog rata, imala ključnu ulogu u brzom povratku kruzera na kružna putovanja Jadranom. Među njezinim brodovima, posebnu su pažnju privlačila dva manja blizanačka broda – Costa Marina i Costa Allegra. Njihov neobičan vanjski izgled odmah je dao naslutiti da su izvorno izgrađeni za potpuno drugačije svrhe.

Krajem 1960-ih, švedska brodarska kompanija Johnson Line naručila je izgradnju pet identičnih kontejnerskih brodova od 16.285 bruto tona iz finskog brodogradilišta Oy Wartsila Turku. Bili su dugi 174 metra, a dva Wartsila-Pielstick diesel motora snage 19.136 kW omogućavali su im brzinu od 23 čvora. Iako su bili prvenstveno kontejnerski brodovi, mogli su prevoziti i šest putnika.

Foto: Ivo Batričević-privatna arhiva

Različite sudbine istih brodova

Sudbine ovih pet brodova bile su različite. Nakon gotovo dva desetljeća uspješnog prevoženja tereta, Margaret Johnson završila je 1987. u turskom rezalištu Aliaga, dok su Antonia Johnson i San Francisco završili svoje karijere u indijskom rezalištu Alang 1999. i 2007. godine.

Međutim, preostala dva broda imala su bolju sreću. Axel Johnson, izgrađen 1969., kupila je Costa Crociere 1988. godine i u potpunosti ga preuredila u kruzer. Brod je produžen i preuređen te kršten kao Costa Marina u srpnju 1990. godine. Sada težak 25.441 bruto tona, s kapacitetom za 1025 putnika i 390 članova posade, Costa Marina odmah je započela s plovidbama po Sredozemlju.

Slična sudbina zadesila je i peti brod, Annie Johnson. Nakon godina ležanja neiskorišten u Perami, 1990. ga je također kupila Costa Cruises te preuredila u kruzer pod imenom Costa Allegra. Produžen na 188 metara, brod je sada imao 28.430 bruto tona i kapacitet za 1066 putnika. S novim Wartsila diesel motorima, Allegra je plovila brzinom od 19 čvorova, a svoju karijeru na kružnim putovanjima započela je krajem 1992. na Karibima, gdje je plovila zajedno s Costom Marinom.

Komercijalni uspjeh i nova era

Zahvaljujući uspjehu ovih brodova, Costa Cruises je krenula u ekspanziju, gradeći nove kruzere. Costa Classica zaplovila je 1991., a Costa Romantica dvije godine kasnije. No, kako su tehnološki standardi postajali stroži, oba su se broda sve rjeđe koristila u ekološki osjetljivim lukama.

Kasni dolasci u Dubrovnik

Costa Marina prvi je put uplovila u Dubrovnik tek 16. listopada 1997. godine, no oba su broda nadoknadila taj kasni početak brojnim posjetima. Iako su se njihovi posjeti s vremenom prorijedili, Costa Allegra posljednji je put napustila Gruž 8. listopada 2005. godine, a ponovno se neočekivano vratila 14. svibnja 2010. godine. Bio je to njezin oproštajni posjet, jer je nakon havarije kod Sejšela 2012. godine povučena iz flote i raspremljena u turskom rezalištu Aliaga.

Costa Marina, s druge strane, prešla je 2011. u flotu južnokorejskog Harmony Cruisesa pod novim imenom Club Harmony. Iako je još neko vrijeme plovila u dalekoistočnim vodama, njezina je karijera završila 2014. godine kada je izrezana u rezalištu Alang u Indiji.

Cijeli članak dostupan je na stranici Dubrovačkog Dnevnika.

MOŽE VAS ZANIMATI