Brodarski institut, nekadašnji div projektiranja i testiranja brodova i podmornica, bio je ključna institucija u razvoju domaće brodogradnje, a igrao je i važnu ulogu u Domovinskom ratu. Danas, međutim, država prijeti njegovom likvidacijom, što izaziva zabrinutost stručnjaka i javnosti. Povezuje se i s pitanjima o stanju Jadrolinijine flote, osobito nakon nedavne nesreće trajekta Lastovo, koja je ponovno otvorila raspravu o tehničkoj ispravnosti naših brodova.
Brodarski institut i njegove ključne uloge
Osnovan 1948. godine, Brodarski institut postao je svjetski priznata znanstveno-istraživačka institucija. Svaki brod proizveden u domaćim brodogradilištima, kao i oni kupljeni iz inozemstva, prošli su kroz proces atestiranja i nadzora u Institutu. Tako ovjereni brodovi mogli su biti upisani u registar brodova i osigurani kod međunarodnih osiguravatelja.
Nakon osamostaljenja Hrvatske 1991. godine, Institut je prešao u državno vlasništvo i nastavio svoju važnu ulogu u domaćoj industriji, posebno tijekom Domovinskog rata. Tijekom embarga na uvoz oružja, Institut je projektirao razne vrste naoružanja za potrebe Ministarstva obrane i Hrvatske vojske.
Pad brodogradnje i sudbina Instituta
Unatoč svojoj važnoj ulozi, Brodarski institut suočio se s problemima nakon propasti domaće brodogradnje. Glavni naručitelji znanstvenih projekata, hrvatska brodogradilišta, našla su se u problemima, što je negativno utjecalo na poslovanje Instituta. Hrvatska nije uspjela spasiti svoja brodogradilišta, a pad industrije snažno je odjeknuo na rad Instituta.
Institut se postupno suočavao s financijskim problemima, a nedostatak podrške države doveo je do prijetnji likvidacijom. Iako je 2005. godine proglašen zaštićenim kulturnim dobrom, njegov daljnji razvoj i modernizacija zapeli su, a kompleks Instituta, koji se prostire na 136.000 četvornih metara, postao je simbol zapuštenosti.
Znamenita povijest i projekti Instituta
Brodarski institut izgrađen je u Zagrebu, unatoč tadašnjem protivljenju JNA koja ga je htjela smjestiti u Beograd. Argumentacija o koncentraciji visokostručnog kadra u Zagrebu prevladala je, a Institut je postao jedan od vodećih centara za istraživanja brodova i podmornica u bivšoj Jugoslaviji.
Nakon rata, Institut je nastavio razvijati projekte za Ministarstvo obrane, ali i za civilne potrebe. Njegove zgrade opremljene su suvremenim laboratorijima i bazenima za testiranje modela brodova, a suradnja s međunarodnim partnerima potvrđivala je njegovu stručnost. Ipak, unatoč tome, Institut je počeo gubiti na značaju zbog opće krize u brodogradnji.
Agonija likvidacije i pitanje budućnosti
Unatoč kulturnoj i povijesnoj vrijednosti, hrvatska država, preko Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), već nekoliko godina vodi postupak likvidacije Brodarskog instituta. Stručnjaci, bivši zaposlenici i dio javnosti izrazili su zabrinutost zbog tog procesa, upozoravajući na neprocjenjivu vrijednost koju Institut predstavlja za znanstvenu zajednicu i budućnost domaće industrije.
Dok CERP i Hrvatska brodogradnja – Jadranbrod upravljaju Institutom, ne postoji jasna strategija za njegov opstanak. Stručnjaci se pitaju zašto se ne razmatraju alternative likvidaciji, poput restrukturiranja ili pronalaženja strateškog partnera.
Što gubimo likvidacijom?
Gubitak Brodarskog instituta predstavljao bi veliki udarac za hrvatsku znanstveno-istraživačku zajednicu. Institut, koji je u prošlosti bio odgovoran za tehničku ispravnost brodova i vojnih sustava, predstavlja ključnu komponentu za budući razvoj pomorske i vojne tehnologije. Zabrinjavajuće je da se država olako odriče institucije s dugom tradicijom, a javnost i dalje ostaje u neznanju o detaljima procesa likvidacije.
S obzirom na njegovu zaštićenu kulturnu baštinu i povijesnu važnost, mnogi se pitaju može li se Institut spasiti od likvidacije i revitalizirati za buduće potrebe Hrvatske. Odluka o njegovoj sudbini imat će dugoročne posljedice na domaću znanost i industriju, a likvidacija bi značila gubitak vrijedne znanstvene baštine.
Cijeli članak autora Željka Žutelije pročitajte na Nacional.hr.
