Gladna posada, zarobljeni brod i pomoć građana Šibenika – priča koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim
Članak iz sibenski.slobodnadalmacija.hr donosi priču o brodu “Nickeline S.” i njegovoj posadi, koji su 1966. godine proživjeli tešku sudbinu u šibenskoj luci – prenosimo ga u cijelosti:
Malo tko danas pamti, pa čak ni poznavatelji pomorstva, davni događaj o sudbini starog broda i njegove posade, što se zbio početkom listopada 1966. godine u šibenskoj luci.
Brod talijanske zastave, kompanije „Via Mare“ iz Genove, „Nickeline S.“ od oko 5500 tona nosivosti, sa 24 člana posade, od kojih su 14 bili Etiopljani, doplovio je u Šibenik iz Sueza nakrcan željeznom rudom. U šibenskoj luci ostao je zarobljen sudskom odlukom zabrane isplovljenja zbog dugova brodara prema brojnim kompanijama. „Pao u dangubu“, kako bi se to reklo u pomorskom rječniku.
Posada broda mjesecima nije dobivala plaće i doslovce je gladovala, a zapovjednik broda, Augusto Zalaffi, napustio je brod dok je bio usidren u Suezu. U Šibeniku su pomorcima, koji su skapavali, pomoć pružali sindikat pomoraca, neke agencije, „Luka Šibenik“ te sami građani.
U to vrijeme snimili smo „Nickelinu“ usidrenu na bovi usred šibenskog porta s Martinske, gdje je kolona automobila čekala na trajekt, jer šibenski most još nije bio dovršen. Već tada se naslućivalo da s tim brodom nešto nije u redu.
Radi razgovora o oslobađanju broda u Šibenik je stigao i brodovlasnik Nicola Scoccimaru. S njim smo razgovarali u tadašnjem Jugoagentu o sudbini nesretnih pomoraca zatočenih na brodu, bez svoje krivnje. Pregledavali smo tada talijanske novine koje su nam donijeli te čitali vijesti o tim ljudima. Priču o „Nickelini S.“ ispričao nam je sam zapovjednik Zalaffi. Tvrdio je da ga brodovlasnik lažno optužuje za sve što su posada i on proživljavali na plovidbama po Levantu i drugim regijama.
Naša priča o tom slučaju objavljena je u Šibenskom listu, a prenijele su je i druge novine.
Sudbina tog „ukletog“ starog broda, koji je napustio Šibenik 9. studenoga 1966. godine i nekoliko mjeseci kasnije završio u talijanskom brodogradilištu i rezalištu u Monfalcneu kod Trsta, dobro je poznata kapetanu duge plovidbe Milku Kronji. On nam je ispričao dio te tužne odiseje, čime se ova priča dodatno zaokružuje i ostaje kao podsjetnik na jedno teško poglavlje pomorske povijesti.
