Trogodišnja studija otkrila je zabrinjavajuće nesrazmjere u provedbi pravila o radnim i odmorima pomoraca. Gotovo dvije trećine pomoraca priznaje da prilagođava zapise o radnom vremenu i odmoru, često pod pritiskom nadređenih na brodu.
Prema Konvenciji o radu pomoraca iz 2006. (MLC), svaki pomorac ima pravo na jasno definirano radno vrijeme i vrijeme odmora. Propisi zahtijevaju da maksimalno radno vrijeme ne prelazi 14 sati unutar 24 sata ili 72 sata tjedno, dok minimalno vrijeme odmora ne smije biti kraće od 10 sati unutar 24 sata ili 77 sati tjedno, piše Splash247.com.
Međutim, brodska stvarnost pokazuje značajna odstupanja. Prema istraživanju provedenom za Svjetsko pomorsko sveučilište (WMU), čak 64,3% ispitanih pomoraca priznalo je prilagodbu svojih zapisa. Uz to, pritisak dolazi i s kopna – 66,7% ispitanika izvijestilo je da im kompanije preispituju izvještaje, 60,1% je bilo prisiljeno prilagoditi ih, a 49,1% dobilo je direktne upute za lažiranje podataka.
Problem prekomjernih zahtjeva
Podaci iz preko 16.000 PSC inspekcija otkrivaju slabosti u otkrivanju nepravilnosti, dok prijavljene visoke stope usklađenosti maskiraju stvarno stanje na brodovima.
Steven Jones, osnivač indeksa sreće pomoraca, istaknuo je kako se pomorci suočavaju s velikim pritiscima dok pokušavaju balansirati između prekomjernog rada i prijetnje kaznama zbog nepravilnosti. “Pomorci biraju između iskrenosti koja vodi u probleme i neiskrenosti koja ih spašava od posljedica. To stvara ozbiljan nedostatak motivacije za transparentno vođenje evidencije”, zaključio je.
Potrebne promjene
Stručnjaci ističu nužnost veće kontrole i stvaranja okruženja u kojem pomorci mogu iskreno prijavljivati svoje radne sate bez straha od sankcija. Također, jačanje uloge PSC-a u otkrivanju nepravilnosti ključan je korak prema osiguravanju prava pomoraca.
Kombinacija pritisaka s kopna, neadekvatnog nadzora i nedostatka transparentnosti naglašava potrebu za hitnim mjerama u zaštiti pomoraca.
