U pomorskom svijetu malo je tragedija koje se mogu usporediti sa sudarom filipinskog putničkog trajekta Doña Paz i tankera Vector 20. prosinca 1987. godine. Taj događaj, koji se odvijao u tjesnacu Tablas između filipinskih otoka, ostao je zabilježen kao najveća pomorska nesreća u mirnodopsko vrijeme, s više od 4 300 izgubljenih života. Priča o toj noći dugo je služila kao primjer koliko opasna može biti plovidba kada se propisi zanemare, a praksa pretvori u rutinu.
Trajekt je porinut 1963. u Japanu pod imenom Himeyuri Maru, s kapacitetom od 608 putnika. Nakon dvanaest godina prešao je u filipinsku tvrtku Sulpicio Lines, više puta mijenjao ime te je nakon požara i obnove postao Doña Paz. Povezivao je otok Leyte i Manilu i smatrao se jednim od ključnih brodova te rute.
Te nedjelje isplovio je u 6:30 ujutro, pretrpan putnicima izvan službenog popisa – praksa česta u to vrijeme. Noć je bila vedra, a more valovito, prema riječima jednog od preživjelih.
Oko 22:30 trajekt se sudario s tankerom Vector koji je prevozio oko 8 800 barela nafte i naftnih derivata. U trenutku udara došlo je do snažne eksplozije, a plamen se nevjerojatnom brzinom proširio na oba broda. Preživjeli su opisivali kako je more oko olupina doslovno gorjelo, dok se gusti dim širio nad tjesnacem Tablas.
Panika je zavladala na trajektu. Posada, prema svjedočenjima, nije uspjela organizirati evakuaciju, prsluci su navodno bili zaključani, a brod bez funkcionalnog radija. Istraga je kasnije potvrdila da je tanker Vector plovio bez dozvole i bez kvalificiranog zapovjednika, a u trenutku sudara most je bio prazan.
Doña Paz potonula je za oko dva sata, a tanker četiri sata kasnije. Oba plovila završila su na dubini od oko 545 metara, u području poznatom po velikom broju morskih pasa.
Najbliži brod, MS Don Claudio, uočio je eksploziju i odmah se uputio prema mjestu nesreće. Njegova posada spasila je 26 preživjelih – dvadeset četvero putnika i dvojicu članova posade tankera. Najmlađa preživjela imala je samo 14 godina, a gotovo svi su zadobili opekline od skoka u vatreno more.
Šokantan podatak jest da je filipinskim vlastima trebalo osam sati da uopće saznaju za nesreću i dodatnih osam da pokrenu operaciju traganja i spašavanja. Filipinska predsjednica Corazon Aquino tragediju je opisala kao nacionalni šok koji je razotkrio teške propuste u nadzoru plovidbe.
Danas, desetljećima nakon nesreće, tragedija Doña Paz i Vectora i dalje podsjeća koliko su pravovremene odluke i poštivanje procedura presudni za sigurnost na moru.
