Zatvaranje Hormuškog tjesnaca i sve učestaliji napadi na trgovačke brodove već sada imaju konkretan utjecaj na globalne energetske tokove – a najveći dobitnik trenutačno je ugljen. Dok LNG iz Bliskog istoka postaje sve nesigurniji, brojne države ubrzano se vraćaju proizvodnji električne energije iz ugljena.
Za razliku od plina i nafte, transport ugljena ne ovisi o prolazu kroz Hormuz, što ga čini logistički stabilnijim energentom u uvjetima krize. Upravo ta činjenica stavila je ugljen u središte interesa uvoznika energije, posebno u Aziji.
Tržište je reagiralo brzo. Cijene australskog Newcastle ugljena, referentnog za azijsko tržište, porasle su za oko 13% i trenutno se kreću oko 134 dolara po toni. Visokokalorični ugljen doseže i razine iznad 140 dolara po toni, što je najviše od 2024. godine, navodi Splash247.
Azijska tržišta već prilagođavaju proizvodnju. Japan i Južna Koreja povećavaju korištenje termoelektrana na ugljen, dok Kina i Indija dodatno oslanjaju svoje energetske sustave na domaće zalihe. Filipini su čak proglasili energetsku krizu i najavili jačanje proizvodnje iz ugljena, dok Tajland ponovno aktivira ranije ugašene kapacitete.
Istovremeno, Indonezija – ključni izvoznik – daje prioritet domaćem tržištu, što dodatno smanjuje ponudu na globalnom tržištu i povećava pritisak na cijene.
Europa također mijenja kurs. Njemačka signalizira fleksibilniji pristup energetskim ciljevima, dok Italija planira odgoditi izlazak iz ugljena do 2038. godine. S obzirom na niske zalihe plina i volatilnost cijena, očekuje se i rast uvoza ugljena, osobito iz SAD-a i Kolumbije.
Za pomorski sektor, ovo znači jedno – povećanje potražnje za prijevozom rasutih tereta. Capesize i panamax segment već osjećaju prve efekte, posebno na rutama iz Atlantika prema Europi i Aziji.
Analitičari ističu kako ovo možda nije samo kratkoročni poremećaj. Dugotrajna nesigurnost u opskrbi plinom i naftom mogla bi zadržati ugljen u energetskom miksu dulje nego što se očekivalo, što bi dugoročno podržalo dry bulk tržište.
