Treći tjedan ugovora. Stojiš u kuhinjici i gledaš u sudoper…
U sudoperu stoji šalica. Nije tvoja. To je kolegina šalica, kolege s kojim dijeliš smjenu i — koliko ti se čini — zadnju zalihu živaca koja vam je ostala. On uvijek ostavlja šalicu u sudoperu. Uvijek. Znaš to jer pratiš. I brojiš. Sad je negdje oko dvadeset i drugog puta u manje od 20 dana.
“On to radi namjerno. Siguran sam. Zna da me to živcira i radi to baš da me naljuti.”
Kolega nije loš čovjek. Ni ti nisi loš čovjek. Ali kada ste na brodu, zaglavljeni skupa, s premalo sna i bez obitelji — tu mala šalica postaje velika stvar.
Zašto vas brod čini osjetljivijima
Na kopnu, kad vas netko iznervira, možete otići. Na brodu — nema izlaza. Doslovno. I to mozak jako dobro zna.
Kad smo zarobljeni u zatvorenoj, ograničenoj okolini, pod napetošću odgovornog posla pa još i uz nedostatak sna, naš živčani sustav postaje hiperosjetljiv. Sitnice koje bi inače prošle nezapaženo doživljavaju se kao signali opasnosti. Šalica u sudoperu nije šalica — šalica je dokaz da me ovaj čovjek ne poštuje i da me time ugrožava.
Bar to tako vidi mozak kada je iscrpljen.
Naše misli nisu činjenice (čak i kad se tako osjećaju)
Kognitivno-bihevioralna terapija, jedna od najefikasnijih metoda za nošenje s psihičkim poteškoćama, ima jedno polazište koje zvuči jednostavno, ali mijenja sve:
“Nije situacija ta koja nas uznemiruje, nego naša interpretacija te situacije.”
Kolega ostavlja šalicu u škafu — to je činjenica. “On to radi namjerno da me naljuti” — to je interpretacija. I upravo ta interpretacija je ono što te noću drži budnim i čini napetim svaki put kad kolega uđe u prostoriju.
Kad smo pod stresom, mozak je sklon birati najgoru moguću verziju tumačenja realnosti da nas zaštiti. S obzirom da se te misli pojavljuju tako brzo da ih često nismo ni svjesni, psiholozi ih zovu automatske negativne misli. One su brze, uvjerljive i – često pogrešne.
Primjer: kolega prođe hodnikom i ne pozdravi. Odmorniji biste pomislili: “Vjerojatno me nije primijetio.” Na brodu, u četvrtom tjednu ugovora: “Namjerno me ignorira! Koji gad!”
Ista situacija. Potpuno drugačija interpretacija. I potpuno drugačija emocionalna reakcija. Zato što ste vi u drugom emocionalnom stanju.
Tri pitanja koja mijenjaju perspektivu
Kako se oduprijeti? Pokušajte koristiti sljedeća pitanja:
1. Koja je moja automatska misao?
Izrecite je ili, još bolje, zapišite. Kad vas obuzme jaka emocija, zapitajte se Što mi je sad prošlo kroz glavu? “Mislim da on to radi namjerno.” Samo imenovanje, izricanje — bez da se s njom slažete ili ne — daje vam distancu od te misli. I time ona ima manju moć nad vama. Jer je vidite kao ono što je: misao, rečenica, pretpostavka – a ne neprijeporna istina.
2. Koji su dokazi za i protiv?
Sada preispitajte svoju misao, kao detektiv koji ispituje ispitanika.
“Je li točno da to radi namjerno? Ima li ikakvih dokaza? Je li ikad pokazao da sam mu ipak bitan? Možda je bio zamišljen ili ga nešto muči? Je li moguće da me nije ni primjetio?”
Kad smo ljuti, skupljamo dokaze koji potvrđuju ono što mislimo i ignoriramo sve ostalo. Ovo pitanje nas tjera da pogledamo širu sliku i razmotrimo druge mogućnosti.
3. Postoji li neko drugo objašnjenje?
Ne radi se o naivnosti nego o realnosti: možda je kolega koji ostavlja šalicu odrastao u kući gdje je majka sve čistila za njim. Možda je srcem i mislima negdje drugdje — kod bolesnog roditelja, kod djece koja rastu bez njega. Možda je i on umoran. Koliko je to zapravo važno? Ima li nekih drugih pozitvnih osobina.
Kad si ispravno postavimo to pitanje, odgovor nas obično malo omekša prema drugoj osobi.
Što konkretno treba napraviti
- Pauza prije reakcije. Kad vas nešto naljuti, ne reagirajte odmah. Dajte si 60 sekundi — idite po čašu vode, izađite na palubu. Vaš živčani sustav treba tu pauzu da se odmakne i realnije sagleda situaciju.
- Ponašanje ≠ namjera. Kolega je ostavio pun sudoper (ponašanje). To ne znači da vas prezire ili želi povrijediti (namjera). Jedno je činjenica, drugo vaša pretpostavka.
- Recite što trebate, ne što vam smeta. “Ti uvijek ostavljaš nered!” otvara rat. “Meni puno znači kad je kuhinja čista — možemo li se dogovoriti kako da to bude tako?” otvara razgovor.
- Vrući i hladni odgovor. Napišite što mislite kad vas naljuti (vrući odgovor). Pričekajte nekoliko sati i napišite alternativno objašnjenje (hladni odgovor). Usporedba je obično poučna.
I on je negdje daleko od kuće
Svaki čovjek na tom brodu nešto nosi. Netko brigu za dijete koje raste bez njega, netko roditeljsku bolest o kojoj ne govori. Svatko nosi i svoju kulturu, odgoj, navike i vrijednosti i smatra da su samo te i takve ispravne. Ljutnja koju osjećamo je znak da nešto nije kako bismo mi htjeli, a s obzirom na naše potrebe, navike i poglede na svijet. To ne znači da trebate dopuštati ponašanje koje vas uznemiruje — znači samo da je s druge strane također samo čovjek koji se snalazi i s kojim treba započeti razgovor ili pronaći kompromis.
Alen Marot, dipl.psih.
