Nakon propalih pregovora između SAD-a i Irana prošlog vikenda te početka nove pomorske blokade u Hormuškom tjesnacu, tržište nafte sve ozbiljnije računa na dulje razdoblje poremećene opskrbe.
Iako je cijena Brent nafte za lipanjske isporuke i dalje ispod 100 dolara po barelu, glavni problem više nije samo cijena nego fizička dostupnost tereta. Posljednji tankeri iz zemalja GCC-a koji su uspjeli napustiti Perzijski zaljev prije početka neprijateljstava uskoro će završiti svoja putovanja, nakon čega se očekuje praznina u isporukama, navodi The Maritime Executive.
Energetski analitičari upozoravaju da se svijet sada mora prilagoditi mogućnosti da na tržištu neko vrijeme bude 10 do 15 posto manje nafte. Da bi se opskrba počela normalizirati, potrebno je ispuniti nekoliko ključnih uvjeta: postići održiv sigurnosni aranžman u Hormuškom tjesnacu koji će biti prihvatljiv brodarima, omogućiti prolaz praznim tankerima prema terminalima za ukrcaj u Zaljevu te ponovno pokrenuti zatvorene bušotine u Iraku, Kuvajtu i Saudijskoj Arabiji.
Problem je dodatno složen jer su kopneni skladišni kapaciteti u državama GCC-a ograničeni. To znači da se proizvodnja ne može ozbiljnije obnoviti dok prazni tankeri ne stignu prema ukrcajnim lukama i ne preuzmu teret. Drugim riječima, bez povratka tankerskog prometa prema zapadu kroz Hormuz nema ni stvarnog oporavka izvoza nafte.
Čak i u slučaju brzog političkog dogovora između Washingtona i Teherana, potpuna normalizacija tokova nafte mogla bi trajati mjesecima.
U međuvremenu se države prilagođavaju na različite načine. Neke bilježe pad potražnje, poput Šri Lanke i Tajlanda, Europa uvodi porezna rasterećenja za gorivo, dok Kina poseže za zabranama izvoza naftnih derivata.
Međunarodni monetarni fond, Svjetska banka i Međunarodna agencija za energiju upozorili su vlade da ne posežu za gomilanjem goriva i zatvaranjem izvoza. Prema riječima čelnice IMF-a Kristaline Georgieve, uvođenje izvoznih ograničenja samo bi dodatno pogoršalo postojeću neravnotežu na tržištu.
IEA je poručila da je spremna odobriti novo puštanje nafte iz međunarodnih strateških rezervi. Već je odobreno koordinirano oslobađanje 400 milijuna barela, ali i tu postoje praktična ograničenja jer brzina isporuke ovisi o skladišnim i distribucijskim kapacitetima.
