Kad se na nekoj regati modernih krstaša okupi pedesetak posada, onda je to već ohoho!, a kad ih se toliko okupi na regati na latinsko idro, onda je to već i ohoho! i opala! i enti mišakol’ko i’je!!!. Jer još prije desetljeća u Betini se nisu ni održavale te regate, a na ovoj devetoj, u kolijevci betinske gajete koja je obilježila malu obalnu težačko-ribarsku navigaciju ne samo duž naših županijskih obala, nego i daleko šire, okupile su se čak 52 posade!
U međuvremenu, Betina je osnovala i svoju udrugu Betinska gajeta 1740., pa kad udruga i Jedriličarski klub Žal prionu, rezultat je prostim okom vidljiv.
Start iz rive bio je impresivan. Jedni su se zadili, drugi se inkaštrali, treći se “izvukivali”, četvrti beštimavali. Iz te je gungule izletio Ćiro Burtina i u toj pozi prvaka i favorita ostao do SEnD cilja! Idrilo se, kao i obično, preko Plitke vale na Stipanac iliti Moster, prema Prosici, Punti Gradine i natrag u Betinu. Dan je bio lijep, vjetra oko desetak-petnaest čvorova, bez puno vala – uvjeti idealni za teškaše nenavikle na natjecateljske forme. Ono u čemu su se ti brodovi ikad natjecali bilo je – koji će ponijeti više tereta, tovara i ljudi na prekomorske posjede.
Čak je i teška Cicibela išla kao na motor s vjetrom u krmu i po boka, ali je orca nju i većinu flote bitno usporila iza Stipanca. Iza Ćira izuzetna je, i druga u cilju, bila posada leuta Jaruh s kormilarom Grgom Jeratom, na kojem je idrila jedna mala Skračićka, Agata.
I jedan je kaić, vidjelo se, vođen vještinom jedriličara Duje Fržopa, tako su sve tri kategorije imale svoje favorite. Za uru i kvarat Ćiro je kao na krilima uletio u cilj ispred rive – gajetu je vodila sigurna Ćirova ruka, posada s neizostavnim zetom Mačkom pa i unukom, ali, vodila su je i JeTo idra, prvog hrvatskog jedrara u bivšoj državi, Stipe Tokića. Drugo je mjesto (u gajetama), u kratkom driblingu na metar od starta, posadi Ante Turčinova Klepca uzela posada Damira Ćorkala na Sirotici. Ostalo – u rezultatima! Uvečer je organizirana večera, proglašenje i – evo već u nedilju novog njihova susreta, u Šepurini!
