Presretan sam što je moja obitelj kupila ovaj brod, čime nastavlja našu bogatu ribarsku tradiciju. Kapetan broda će biti moj unuk Mauro, pa sada u obitelji imamo tri generacije zapovjednika ribarskih brodova, kaže vitalni 83-godišnji Luciano Venier, koji više ne odlazi na more, ali se brine o izradi i krpanju mreža.Nakon gotovo dva desetljeća u rovinjsku luku se vratio ribarski brod »Gira«, član nekad velike flote tvornice za preradu ribe Mirna. Kupila ju je najribarskija rovinjska obitelj Venier, poznatija po nadimku Pace, koja već ima nešto manji brod »Kantar«. Dolasku broda najviše se radovao otac obitelji, 83-godišnji Luciano Venier, vjerojatno najstariji ribarski kapetan na sjevernom Jadranu.
– Presretan sam što je moja obitelj kupila ovaj brod, čime nastavlja našu bogatu ribarsku tradiciju. Kapetan broda će biti moj unuk Mauro, pa sada u obitelji imamo tri generacije zapovjednika ribarskih brodova, kaže vitalni Luciano, koji više ne odlazi na more, ali se brine o izradi i krpanju mreža.
Riba za brašno i jaja
Od Luciana Veniera saznajemo da je obitelj dobila nadimak po njegovom stricu, također ribaru, Pacificu, kojeg su od milja zvali Pace. Ribar je bio i njegov djed Nicolo, a potom i otac Andrea, kapetan u nekadašnjoj floti ribarske kooperative za vrijeme Italije.
– U obitelji nas je bilo deset, uz oca i majku još nas osam braće i sestara. Teško se živjelo pa sam se kao najstariji s 11 godina 1940. ukrcao na brod. Kupovna moć stanovnika je tada bila mala pa je majka pješice nosila ribu u Rovinjsko Selo i razmjenjivala je za brašno i jaja da bi mogla nahraniti deset usta, govori o svojim uspomenama Luciano Venier.
Dva su njegova brata, Nicolo i pokojni Gianni, također bili vrsni ribari. Njegovim su stopama krenuli Lucianovi sinovi Franco i Bruno, a potom i njihovi sinovi Marco i Mauro.
Tukao more 48 godina
Težak je ribarski život, ali je ribarstvo izgleda naša sudbina pa ne možemo bez mora i ribe. Četrdeset sam godina tukao more, bio kapetan dva broda i s malim motorima postigao tada nedostižni godišnji rekord od 34 vagona ulovljene ribe. Usprkos tome, danas imam tek 2.400 kuna penzije. Žena mi je teško bolesna i da mi nije djece, koji nam pomažu i plaćaju režije, teško bih sastavljao kraj s krajem. Zbog toga sam im zahvalan i pomagat ću im dok god me služi zdravlje, sjetno priča kapetan Luciano.
Luciano će voditi i izradu nove mreže plivarice za »Giru«. Ima je već u glavi. Bit će dugačka 440 i visoka 140 metara, gotovo dvostruka od one koju rabe na manjem brodu »Kantar«. »Gira« je naime dugačka 22,5, a »Kantar« 17 metara. Ima i jači motor, pa će se u potrazi za ribom moći otisnuti na duže relacije i povećati ulov.
Brod stigao iz Amerike
Riječ je o brodu ravne krme tipa tapar, koji su nakon završetka Drugog svjetskog rata Hrvatskoj darivali naši iseljeni ribari iz kalifornijskog San Pedra. Po uzoru na njih kasnije su i u nas izgrađivani takvi brodovi. Da bi tadašnji ribarski kombinat Mirna povećao proizvodnju, izgradio je veliku flotu od 44 broda, zbog čega su se radnici godinama odricali dijela plaće.
Među njima je bila i »Gira«, koja je u Mirninu flotu došla razmjenom za portulatu »Alfa«, broda koji je služio za prijevoz ribe s Kvarnera u Rovinj, a nakon nabavke kamiona-hladnjača više nije bio potreban. Mirnina flota je bila locirana u Rovinju, Vrsaru, Novigradu, Ližnjanu, Rijeci, na otocima Rab i Ugljan. Tada je Mirna proizvodila 15 tisuća tona ribljih prerađevina i imala više od 1.600 radnika pa joj je trebalo puno ribe, gotovo deset puta više nego danas.
Brodovi su stoga srdelu pratili u njenim prirodnim migracijama, dočekavši je u travnju uz dalmatinske otoke, a potom je lovili do kraja godine, kada bi došla pred sjevernu obalu Istre. Ribe je uvijek bilo premalo za proizvodnju i asortiman konzervi pa se dio i uvozio. Mirna je imala i jaku trgovačku mrežu i prodavaonice sve do Beograda i Novog Sada, gdje se prodavala i svježa riba, pa je svaka prinova u ribarskoj floti bila dobrodošla.
Od nekadašnjih 15 spao na četiri plivarice
U vrijeme Domovinskog rata, kad je Mirna počela propadati, zbog gubitka tržišta i nesretne privatizacije, u dvije godine rasprodana je cijela ribarska flota. Najviše je brodova završilo u Dalmaciji, a rovinjski ribari su uspjeli kupiti tri broda. Sada je s Kvarnera stigao i četvrti. Stara slava, kada je u Rovinju bilo i do 15 ribarskih brodova, teško će se, međutim, povratiti, jer u njih valja utrošiti puno novca.
Stoga su rovinjski ribari sa simpatijama primili povratak »Gire«, na kojem će uz Maura Veniera posao dobiti sedam ribara. Najveći problem Venierima je nedostatak veza za brod. Zahvaljujući susretljivosti Maistre do jeseni će koristiti vez njihovog trajekta, koji opskrbljuje otoke Sv. Katarina i Sv. Andrija, a potom će morati do drugog veza.
Venieri i poznati nogometaši
Obitelj Venier je poznata i po vrsnim nogometašima. Nogomet su igrali Luciano i njegov brat Nicolo, a treći brat Gianni je bio neustrašiv centarfor. Franca Veniera se kao jednog od najboljih strijelaca NK Rovinja sjećaju brojni vratari. Nicoloov sin Andrea je bio vrsni branič Rovinja, ali je u naponu snage tragično stradao u požaru. Najveću slavu postigao je Bruno, koji je kao krilni igrač preko Rijeke dospio do zagrebačkog Dinama. Francovi i Brunovi sinovi Marco i Mauro su se zadovoljili igranjem za juniore Rovinja, a potom su se okrenuli moru i ribarstvu.
novine.novilist.hr
