Gotovo da nije bilo izdašnijeg posla u kojem se Končarevo ime nije spomenulo kao bogmodane osobe. Ljudi koji su imali brodogradnju u malom prstu morali su posramljeno slušati o veličanstvenim idejama kako će u Kini Hrvati »štancati« brodove
Pao je kao s Marsa u tranzicijsku Hrvatsku i vrlo brzo postao medijskom zvijezdom u bespućima koja još uvijek za sve svoje nevolje traže spasitelja. Ako je Kosoričina pašteta, koje se užasavao Stjepan Mesić bila čajna, onda je Končareva postala jetrenom, koliko smo je se naotvarali od novina preko portala do televizija. Konzerva je naposljetku pukla, a etiketa vrhunskog biznismena kojom se kitio Danko Končar polako, ali sve izvjesnije postaje na domaćem tržištu robom kojoj je istekao rok trajanja.
Nekadašnji neokrunjeni globalni »Kralj kroma«, a samim time i naciji sklonoj i zavisnoj brzom bogaćenju, potencijalno novcem najpotkoženiji Hrvat, kojemu čak ni Ivica Todorić nije ni do koljena, osvajao je naslovnice, novinske stupce, snishodljive novinare, ali i »talk showove« poput onog prestižnog »Nedjeljom u 2« Ace Stankovića.
Gotovo da nije bilo izdašnijeg posla od stotina i milijardi kuna u kojem se Končarevo ime nije spomenulo kao bogmodane osobe koja ima rješenje za sve. Nakon posljednjih najava o projektu gradnje pučinskih vjetroelektrana na Jadranu, vrijednih čak 2,5 milijarde eura, oko kojih navodno pregovara s neimenovanim energetskim kompanijama iz Europe, nije isključeno da se Danko Končar pojavi i kao investitor ili partner državi i u gradnji ravničarske pruge. Već ima iskustvo kako se dolazi do statusa »spasitelja hrvatske brodogradnje« za koju će, ako treba, kao što je i sam sugerirao, kupiti barem jedno kinesko brodogradilište. Ljudi iz struke koji unatoč tome što su imali brodogradnju u malom prstu, morali su posramljeno slušati i čitati o veličanstvenim idejama tog svjetskog čuda od biznismena kako će u Kini Hrvati »štancati« brodove, a oni ovdje, pikzibneri, smišljati njihove inovativne prototipove. Slušajući slatkorječivog Končara, pitanjem dana, sata i minute činio se datum kada će biti uvedena izravna autobusna linija Rijeka – Peking.
Heroj nema ništa s tim
Kada je Danko Končar pregovarao s posrnulim Robertom Ježićem oko toga da kupi zemljište na kojem se trebao graditi LNG terminal na Krku, u javnosti se stjecao dojam kako je to još jedan njegov logičan poslovni iskorak. Pa da, kako smo glupi, »3. maj« će graditi LNG tankere. Ostalo je, doduše, malo nejasno na kojem to navozu i s kojom tehnologijom. Ali, tko mari za te »sitnice«. Bitno je imati viziju. Upućeniji u cijelu priču i oni koji su makar malo poznavali oba aktera, samo su odmahivali glavom i čekali da se objavi vijest kako su pregovori – propali. Ništa od ulaska trećemajaca na tržište i tehnologiju LNG-a.
Kada je iz Južnoafričke Republike ili svog ureda u Londonu, kakogod, »banuo« u Hrvatsku prije četiri godine, Danko Končar, nakon što je prvo objasnio kako nije unuk narodnog heroja, pričao je o tome da želi graditi brodove za rasuti teret. I opet je priča dobila smisao. Proglašeni kralj kroma, eto, ima dobrani interes za takve brodove, ali razgovori sa »3. majem« i Brodotrogirom nisu završili zaključenim poslom jer ga, navodno, nisu doživljavali ozbiljno ili su ponuđene cijene bile previsoke. No, Brodotrogir ga je počeo ozbiljno zanimati nakon što je postalo jasno da će se spas ovog škvera potražiti kroz plan da se gotovo polovica njegove sadašnje površine na vrlo atraktivnoj lokaciji prenamjeni za profitabilne turističke sadržaje, među kojima je i marina. Prvi natječaj za privatizaciju brodogradilišta imao je takve uvjete da je Končar, ali već debelo uživajući u reklami najozbiljnijeg kupca hrvatskih brodogradilišta, u startu odustao. Sam je priznao da bi u toj varijanti morao u škverove uložiti više od milijardu eura. Drugi natječaj, drugi uvjeti. Država je kroz obeštećenje za isknjiženo pomorsko dobro sada značajnije mogla »popeglati« dubioze, ali bilo je jasno da se nijedan ozbiljniji kupac iz te branše neće javiti za kupnju hrvatskih navoza.
Proboj do državnog vrha
Kada je »pao« bivši Sanaderov glavni operativac za brodogradnju Damir Polančec, između redaka »proturilo« se da je Danko Končar njegov čovjek, premda se puno vjerojatnijom čini verzija da je Končar Polančecu nametnut izravno s vrha, od samog Ive Sanadera i njegovog glasnogovornika Ratka Mačeka koji je, navodno, bio njegov lobist. Pojedini mediji prošle su godine objavili navode iz prijave Puljanina Ninoslava Mogorovića, a u kojoj se Končar optužuje da je kao »ulaznicu« za svoje investicije u Hrvatskoj HDZ-u platio dva milijuna eura. Končar i njegov odvjetnik Ante Nobilo te su optužbe odbacili kao potpuno neutemeljene, ocjenivši kako iza njih stoji zapravo Vinka Cetinski. Službena istraga nije otvorena.
Premda se nikako ne bi smio požaliti na tretman u domaćim medijima – očito je vrlo brzo shvatio koje su poluge da do toga dođe – s vremena na vrijeme pojavili su se i nasumični »ubodi«. Premda mu se to danas nikako ne bi smjelo naturati na nos jer je čovjek odslužio svoje, reputaciju uspješnog svjetskog biznismena nagrizla je informacija kako je Danko Končar u bivšoj državi bio osuđen za »privredni kriminal« i »pljačku društvene imovine«. Bilo je to 1977. godine kada mu je kao bivšem direktoru Jugoturbine dokazano da je u dva slučaja neovlašteno prisvojio proviziju kod izvoznih i uvoznih poslova. Osuđen je na 12 godina dok je u zatvoru na kraju proveo osam godina, nakon čega je pušten na uvjetni otpust. Danko Končar ovaj je neslavni detalj iz svoje biografije objasnio da se radilo o politički mu namještenom procesu. I dok se javnost dijelila na one koji su smatrali kako se to čovjeku ne bi trebalo uzimati za zlo jer je, eto, odslužio svoje, drugi su se pitali zašto sam nije izašao s tom činjenicom o sebi. Treći su primjetili kako je »zgodna« koincidencija da se u Hrvatsku vratio nakon što mu se ta pravosudna epizoda brisala iz evidencije.
Ruske veze
Po odsluženju kazne, odlazi iz bivše Jugoslavije, a prvi značajniji novac, kako se »ispovijedio« kod Stankovića, zaradio je u Rusiji. Pričao je i o »korektnim« odnosima s ljudima iz FSB-a, ruske tajne službe koja je naslijedila KGB. Končarev uspon započeo je nakon propasti SSSR-a, za vrijeme Jeljcinovih mandata, kada je nakon ulaganja u ruske obveznice, zajedno s partnerom preko noći zaradio 16 milijuna dolara, kazao je u toj emisiji. Negirao je da je ikad surađivao s ruskom mafijom, ali je FSB za njega bila druga priča.
– Procijenio sam da s FSB-om treba održavati normalni ljudski kontakt, imaju i oni koristi od toga, danas su vlasnici pojedinih tvornica i proizvodnje. U to vrijeme nisam se ničim posebno isticao, nitko za te novce nije znao, a obveznice smo kupili preko engleske tvrtke, rekao je Končar gostujući lani u nedjeljnom talk showu. Prema njegovoj priči ono što ga je učinilo pravim multimilijunašem bila je kupovina nekoliko rudnika kroma u Južnoafričkoj Republici. Radilo se o poslu teškom gotovo pola milijarde dolara, a on ga je zaključio unatoč činjenici da je u tom trenutku imao samo tridesetak milijuna dolara, i to zahvaljući kreditima koje su mu odobrile dvije banke u JAR-u.
– Banke su mi dale 225 milijuna dolara. Novac koji nisam mogao skupiti posudili su mi oni koji su rudnike prodavali, objasnio je Končar recepturu kako s malo novca doći do velike imovine.
Creska pustoš
U gustoj »šumi« Končarevih poslova i medijskog eksponiranja u Hrvatskoj, ipak, nije teško razaznati da je fokus njegovih interesa od početka bio usmjeren na nekretnine. Prva njegova akvizicija bila je na Cresu kada je kupio više 700 tisuća kvadratnih metara poljoprivrednog zemljišta između Osora i Punta Križe na najjužnijoj točki otoka. Otočanima je Končar tada već bio relativno poznato ime, budući da je dvije godine ranije kupio i oko 740 tisuća kvadrata pokraj kampa u Osoru preko tvrtke DKC More.
Zemljište u Osoru otkupio je od Direkcije za imovinu Srbije, što je izazvalo nemalo čuđenje otočana, budući da zbog nepostojanja ugovora o rješavanju imovinsko-pravnih pitanja između Hrvatske i Srbije nije uspio uknjižiti to zemljište pa su se mnogi s pravom pitali tko je čovjek koji je spreman isplatiti velik novčani iznos, navodno preko pet milijuna eura, za zemlju s neriješenim imovinsko-pravnim statusom. Na isti način Končar je kupio kompleks bivšeg Dječjeg odmarališta Beograd, površine 64 tisuće četvornih metara u uvali Zenčišće na Hvaru, za iznos od preko šest milijuna eura.
Končar je, nakon kupovine zemljišta između Osora i Punta Križe najavljivao kako je svih milijun i pol kvadrata otkupio upravo radi poljoprivrede, odnosno da na golemim parcelama kani uzgajati masline, lavandu, farmaceutsko bilje i vinovu lozu. U javnosti se nagađalo da je motiv kupovine posve drugačiji, točnije da će masline, lavanda i vinova loza možda i biti zasađeni, ali prvenstveno kao »ukras« oko luksuznih vila koje su trebale biti izgrađene na plantažama te iznajmljivane imućnijim gostima ili ponuđene na tržištu. Sve je, međutim, do današnjih dana ostalo u sferi nagađanja jer na golemim površinama niknulo nije – ništa. Ni lavanda, ni masline, ni vile, a koliko je poznato do sad se na službenim tijelima lokalne samouprave nije ni raspravljalo o eventualnim izmjenama prostornih planova kojima bi se omogućila bilo kakva gradnja na tom području namijenom poljoprivredi. Kupovina zemljišta na Cresu, iako je riječ o prvim nekretninama koje su Končarove tvrtke stekle u Hrvatskoj, ostala je u sjeni njegovih kasnijih aktivnosti koje su do sad rezultirale uglavnom kupovinom novih nekretnina.
Krasna zemljo, Istro mila
Ipak, Terra Istriana Končaru se pokazala kao najomiljenija za ulaganja. On je sam kazao kako je u istarske projekte uložio oko 115 milijuna eura. Svakako većina te svote koju spominje odnosi se na kupovinu atraktivnog zemljišta u Istri – projekt poznat pod nazivom Barbariga i Dragonera. Posao je u ljeto 2010. godine zaključio s predstavnicima Hypo Alpe Adria Grupe koji su bili suvlasnici tog projekta. Pričalo se da je Končar za 25 posto suvlasništva nad tim projektom trebao dati 80 milijuna eura dok je ostalih 75 posto dobio za samo jedan euro, ali nije poznato pod kakvim točno okolnostima.
Projekt Barbariga i Dragonera jedna je od epizoda u skandalu koji se podigao oko Hypo Alpe Adria banke jer se spominje među nekoliko sličnih projekata pomoću kojih je manji broj privilegiranih pojedinaca prao i izvlačio ogromne količine novca nenamjenski trošeći kredite koje je dijelila bivša uprava Hypo banke. Upravo se Barbariga i Dragonera, pisali su mediji, na nekoliko mjesta spominje i u tajnom špijunskom izvješću o stanju u Hypo Alpe Adria banci koje je napravljeno za potrebe Bayerische Landesbanke. Iz tog se izvješća može zaključiti kako su svoje prste u cijeloj toj priči imali i lokalni istarski političari i moćnici. Nagađalo se da se preprodajom ovog zemljišta nastojalo zamesti trag pljačke koja seže još u 2000. godinu. Tada je, kako je poznato, oko milijun četvornih metara zemljišta nasuprot Brijuna kupljen za oko 5 milijuna eura da bi se potom ono urbaniziralo. U međuvremenu je na ime projekta iz Hypo banke hipotekarnim kreditima »izvučeno« oko 80 milijuna eura, što je bio predmet istrage austrijskih i njemačkih službi, pa se naveliko špekuliralo kako je s Končarom dogovoren posao kojim bi se dug prema Hypo banci pokrio i time ta za neke vrlo opasna priča stavila ad acta.
Kako bi, očito, podignuo cijenu i popravio lošu percepciju koja prati taj projekt u javnosti Končar je nedavno povukao mudar marketinški potez, u kojem mu je suflirao glumac Rade Šerbedžija. Tako je u javnost plasirana priča da je Končar u ozbiljnim pregovorima sa slavnim američkim glumačkim parom Angelinom Jolie i Bradom Pittom, kojima bi trebao omogućiti gradnju vile na Dragoneri, nasuprot Brijunima. Vila bi trebala biti u susjedstvu Šerbedžijine, a Končar i Šerbedžija prije nekoliko su dana boravili na Brijunima, zajedno s partnerima zaduženima za projektiranje vile para Jolie-Pitt.
»Rat ruža« s Cetinskima
Pravim latinoameričkim sapunicama u kojima ne nedostaje intriga i čudesnih zapleta nalikuje Končareva suradnja s bračnim parom Mirkom i Vinkom Cetinski, preko kojih je došao do dodatnih hektara zemljišta u Istri, stancija, maslinika, vinograda i vinarija. Prisni prijateljski odnosi naglo su prekinuti kada je Končar početkom prošle godine odjednom optužio Vinku Cetinski, koja mu je bila direktorica u tvrtki Kermas ulaganja, da ga je oštetila za više desetaka milijuna kuna. U slučaj se vrlo brzo uplelo Državno odvjetništvo i policija koji bračni par Cetinski, njihova sina Matea i više suradnika terete za pranje novca. Iznos je narastao na sedamdesetak milijuna kuna. Ukratko prepričano, sumnja se da je baka Cetinski za Končareve tvrtke kupovala nekretnine po napuhanim cijenama te da je razlika između stvarne i prikazane cijene vraćana njoj i suradnicima »ispod stola«. Končar je pokrenuo i pljenidbu imovine Cetinskih i ostalih aktera, pa je Vinka, između ostalog, ostala bez svog Mercedesa E 350 CDI. Da bi ugođaj sapunica bio potpun, treba podsjetiti da je Ivana Nobilo, bivša Končareva glasnogovornica i kći njegovog poslovnog partnera Ante Nobila, sve donedavno bila snaha Vinke Cetinski. Dok ratuje s Cetinskima, Končar je s Nobilom krenuo u projekt gradnje jednog čitavog gradskog naselja u Zagrebu. U posao koji bi trebao startati početkom iduće godine uključeni su i Milan Carić i njegov sin Marko. Namjeravaju graditi rezidencijalno naselje na Müllerovu bregu na zagrebačkom Črnomercu. Na toj lokaciji u prvoj fazi planiraju izgraditi čak 81 elitnu vilu, a kasnije i niz višestambenih zgrada s poslovnim prostorima, za ukupno tri tisuće stanovnika. Projekt Müllerova brega, prema pisanju jednog dnevnog lista, počeo je kad je Nobilo odlučio sa suradnicima Carićem i Petrom Pripuzom kupiti zemljište od nasljednika Adolfa Müllera, bogatog tvorničara i mecene. S obzirom na to da su trebali jakog investitora, pozvali su i Končara da se pridruži projektu. Ulaskom u taj posao, Končar je samo potvrdio da ga od svih poslova najviše interesiraju vrijedne nekretnine na kojima, doduše, gotovo ništa od najavljivanog još nije realizirano.
SPORNI PROJEKT BRIJUNI RIVIJERE
Preko svoje tvrtke Kermas Vod Četiri, Danko Končar dao je ponudu na natječaj za izgradnju dviju marina, hotela i pratećih sadržaja na lokaciji Sv. Katarina – Monumenti u sklopu megaprojekta Brijuni Rivijera, za kojeg ga je njemačka tvrtka Stangl Consult optužila da joj je ukrao projekt. Nijemci su projekt »Sv. Katarina – Monumenti« razvijali putem poduzeća Istra-Consult kojeg su osnovali s »Uljanik plovidbom«. S Končarom su 2008. godine sklopili partnerski sporazum prema kojemu je trebao platiti 850 tisuća eura za 37-postotni udjel u tom poduzeću. No, Končar ne plaća svoj dio zbog čega Nijemci dižu tužbu na Trgovačkom sudu u Pazinu koji je potkraj listopada prošle godine presudio u njihovu korist. Premda Danko Končar pobija sve optužbe, navodno je o cijelom slučaju obaviješteno i njemačko Veleposlanstvo.
NEOSTVARENA LJUBAV S MEDIJIMA
Teško je ne zapaziti Končarevo vrzmanje i oko medija. Partnerski odnos s Mirkom Cetinskim i njegovom tvrtkom Arting radio, dok nije krenuo »rat ruža«, trebao se šitriti ulaskom u suvlasništvo Glasa Istre. Mirko Cetinski je s 1,8 milijuna eura isplatio je trećinu manjinskih suvlasnika tog istarskog regionalnog dnevnog lista, ali je zapelo na upisu.
Kako sada stvari stoje, Končar i Cetinski u najboljem slučaju novac su bacili u vjetar. Nakon medijskih napisa o pregovorima sa Robertom Ježićem oko eventualnog preuzimanja Novog lista, početkom 2010. godine krenule su i špekulacije da Končar pokazuje interes za kupnjom vlasničkog udjela u Europapress holdingu Ninoslava Pavića.
KONČAREVE VEZE S »ULJANIKOVCIMA«
Končar je, uz nekretnine, stekao i vlasničke udjele u tvrtkama koje se bave drugim djelatnostima, između ostalog u Uljanik plovidbi, gdje je kontrolirao oko pet posto dionica, što ga je svrstavalo u top deset dioničara te brodarske kompanije. Prije dvije godine, ali pretvaranjem potraživanja od 4,4 milijuna kuna u dionice na gotovo trideset posto povećao je i vlasnički udio u karlovačkom Adriadieselu, tvrtki nastaloj raspadom Jugoturbine, iste one u kojoj je Končar radio i zbog koje je bio osuđen na zatvorsku kaznu. Zanimljivo je kako se prepliću veze Končara i »uljanikovca« s obzirom da pulsko brodogradilište sudjeluje i u vlasničkoj strukturi Adriadiesela.
novine.novilist.hr
