Ivica Gobin, kapetan ribarskog broda “Pauk 1” i šest članova posade: Dino Gajić, Zlatan Gobin, Mario Porenta, Valter Knežević, Klaudio Vidaić i Mario Bosnić upustili su se prošle subote u herojski pothvat izlažući opasnosti vlastite živote. Njihova priča, hrabri i nesebični postupci ostali su neispričani i u pozadini nesreće na moru kad je jahtu Danpedro – Princeza 65, koja plovi pod austrijskom zastavom, zahvatio požar, koji je munjevitom brzinom progutao plovilo.
– Bili smo na moru kad smo ugledali crni, gusti dim na poziciji između Lavdare i Ždrelca. Kako nismo bili daleko, odmah smo se uputili u tom pravcu. Znali smo da nešto nije dobro i da možda nekome treba pomoć. Tako je to na moru. Ne razmišljaš puno, već odmah krećeš, govori Ivica Gobin, kapetan kaljske ribarice “Pauk 1”, s kojim su u tom trenutku na brodu bila još šestorica članova posade.
– Ubrzo smo vidjeli da dim dolazi s dvadesetak metara duge luksuzne jahte, a kad smo prišli bliže, vidjeli smo i da je posada još na njoj. Bilo ih je ukupno petoro. Počeli smo im vikati da skoče u more jer je postojala opasnost od eksplozije. Zato smo se i zaustavili podalje, a onda smo se Zlatan i ja ukrcali na naš mali, pomoćni brod i s aparatima za gašenje krenuli im u pomoć, priča nam Dino Gajić dodajući kako ih je četvoro članova posade poslušalo i skočilo u more, ali da je skiper ostao.
Vidjeli gusti dim
– Valjda je bio u šoku. I dalje se trudio ugasiti plamen koji je sukljao iz strojarnice zajedno s gustim dimom. Brodicu smo prislonili na bok jahte i ubrzo ispraznili aparate za gašenje, a požar je i dalje gutao skupocjenu jahtu. Nismo mogli upotrijebiti šmrkove jer skiper nije htio napustiti brod, no kad se uvjerio da spasa nema, ipak je skočio, kaže Dino dodajući kako u trenutku kad je sa Zlatanom prišao jahti nije razmišljao o opasnosti za vlastiti život.
– Bilo me strah, ne mogu reći da nije. Brod je mogao svaki tren eksplodirati, a jasno nam je bilo da se u rezervoaru nalazi podosta goriva. Onaj osjećaj da je život drugog čovjeka ugrožen i da treba pomoć, prevladao je taj strah. Srećom, sve je na kraju završilo dobro. Jahta je izgorjela u potpunosti i potonula, ali bitno je da su ljudski životi spašeni, kaže 25-godišnji Dino, koji se sa Zlatanom Gobinom, bratom kapetana broda Ivice, najviše izložio u ovoj spasilačkoj akciji.
– Kad smo svih pet članova posade jahte ukrcali na naš brod, javili smo Lučkoj kapetaniji Zadar da ih vozimo prema Zadru, ali su nam oni rekli da nam dolaze u susret i ubrzo su ih preuzeli te su ih odvezli na kopno, u luku u Sukošanu, kaže Ivica dodajući kako je svim ribarima sasvim normalno da pomognu bilo kome u slučaju havarije.
“Tako je to na moru”
– To je jednostavno tako na moru, dodaje kad smo ga upitali zar ga nije bilo strah za vlastiti život, život članova posade pa i sigurnost vlastitog broda.
Hrabra sedmeročlana posada koja je, ne štedeći vlastiti život priskočila neznancima u nevolji, na moru, zaslužila je, ako već ne nagradu za hrabrost, onda da se barem čuje za njihov nesebični pothvat.
Ovo je već drugi slučaj u nizu spašavanja stradalih na moru na zadarskom području. U kolovozu prošle godine na Dugom otoku je šesteročlana posada Cromarisova broda spasila život Zagrepčaninu, koji je izvodio radove na svom gliseru na vezu i izazvao požar koji je zahvatio ne samo unutrašnjost broda, već i njega. Čovjek se pretvorio u buktinju, a dvoje Cromarisovih zaposlenika skočili su u more i spasili ga, jednako kao i posada “Pauka 1”, ne štedeći svoj život i izlažući se opasnosti od eksplozije. U prosincu prošle godine ova posada je za herojski pothvat nagrađena Plavom vrpcom Vjesnika.
