Nakon što je, tražeći kadeturu u svojoj struci pomorca, dobila diskriminirajuću odbijenicu “Tankerske plovidbe” s obrazloženjem da ne primaju žene na brod, Petra Prosenica (26), magistra inženjerka nautike i tehnologije pomorskog prometa iz Sali kod Zadra, uspjela je pronaći željeni posao – na “strancu”!
Ukrcala se na 184 metra dug tanker Ardmore Defender nosivosti 37 tisuća tona.
– Uzimajući u obzir da sam diplomski rad obranila na Pomorskom fakultetu u Rijeci u listopadu 2014. godine, pronalazak ukrcaja trajao je gotovo dvije godine. Na ukazanoj prilici da napokon počnem raditi ono što volim i za što sam se školovala, mogu zahvaliti cjelokupnom kolektivu ureda “Thome Ship Managementa” u Zadru.
Nakon što je moja priča s “Tankerskom plovidbom” izišla u javnost, kontaktirali su me iz ureda i ponudili mi pomoć prilikom ukrcaja. Ukrcaj je bio u lipnju u luci Callao, Peru, a trenutno plovimo kroz piratsku zonu (High Risk Area) Indijskog oceana za Mumbai, Indija – kazala nam je Petra.
Njezin put do željene brodske palube nije bio lagan, je li se susretala sa sličnim predrasudama kao u “Tankerskoj”?
– Prilikom potrage za ukrcajem primila sam nebrojeno mnogo odbijenica uz razna obrazloženja kao što su: ne obavljamo ukrcaj kadeta na brod, zatim neke kompanije baziraju ukrcaj posade na temelju nacionalnosti, programa stipendija…
No, jedina kompanija koja me je odbila ukrcati na brod na temelju činjenice da sam žena bila je upravo zadarska “Tankerska plovidba”. Iako mi je naglašeno da u statutu njihove kompanije to nigdje nije navedeno, već da im to nije “užanca” – ističe Petra.
Kao što je već navela, najbitniju ulogu prilikom pripreme za ukrcaj – sređivanja papirologije, dodatnih usavršavanja, odnosno tečajeva, polaganja potrebnih testova – imao je ured “Thome Ship Managmenta” sa sjedištem u Zadru.
– Nakon što sam prvi put otišla na razgovor, naglasili su mi kako njima apsolutno nikakvu prepreku ne predstavlja činjenica da sam žena. Dovoljna im je bila priložena diploma zajedno sa svjedodžbama o osposobljenosti koje sam stekla obrazovanjem na fakultetu te ogromna želja za ukrcajem i plovidbom. Na brod sam ukrcana u svojstvu deck cadet/vježbenice palube.
Program usavršavanja vježbenika palube podijeljen je na dva područja: rad na palubi, te gvardije na navigacijskom mostu, pa tako moja jutra za vrijeme duge plovidbe počinju radom na palubi. Od pituravanja, piketanja, održavanja opreme, pomaganja noštromu.
Nakon ručka redovito posjetim sekonda (drugog časnika) na mostu te ga “vučem za rukav” da me nauči svim potrebnim elementima navigacije, planiranju putovanja… Svakog dana od 18 sati započinje moja gvardija na mostu, zajedno s tercom (trećim časnikom), koja obuhvaća rad na radaru, ECDIS-u, pripremanju papirologije prije dolaska u porat… puna je dojmova Petra.
Je li posao za kojim je žudjela ispunio njezina očekivanja jer ipak se radi o “kruhu sa sedam kora”, kako za muškarce tako i za žene?
– Iako su mi mnogi ljudi govorili kako je ovo “muški svijet” i da će mi biti iznimno teško na putu koji sam izabrala, ja im svima poručujem da su bili u krivu. Zadovoljna sam sa poslom koji radim i smatram kako sve svoje zadaće obavljam i više nego dobro.
Svakoj ženi koja krije ljubav prema moru i plovidbi preporučujem da izabere ovaj posao, ali isto tako da se pritom naoruža strpljenjem i upornošću jer je to jedini recept za uspješnu karijeru u “muškom svijetu” – kaže Prosenica.
Ima li još žena na brodu, kako surađuje s muškim kolegama? Osjećaju li se tamo predrasude, kao nažalost u našoj domaćoj kompaniji? Ima li neke poštede kao žena ili je potpuno ravnopravna, pa i u zadaćama koje treba obavljati…?
– Na brodu sam jedina od sorte – žena! Do sada nisam osjetila ni u jednom trenutku apsolutno nikakve predrasude od muških kolega. Upravo suprotno, svi reagiraju jako pozitivno. Smatram da su me jako dobro prihvatili, te mogu reći da se prema meni ponašaju zaštitnički.
Ovdje baš i nema mjesta za predrasude jer posadu sačinjavaju ljudi različitih nacionalnosti, vjeroispovijesti i rasa – a svi mi skupa trebamo biti jedan funkcionalni kolektiv, na kraju krajeva. Upravo zato što sam žena, kad sam se ukrcala, u razgovoru s kapetanom sam naglasila kako ne želim da se prema meni odnose drugačije niti da me u bilo kojem trenu poštede nekog posla – odlučna je Petra.
Spremam poručnički ispit
Dok tuče more, priprema se, kaže, za poručnički ispit. Što nakon toga, kakvi su joj planovi?
– Trenutno mi je jedini cilj odraditi kadeturu te se kvalitetno pripremiti za poručnički ispit koji slijedi nakon dvanaest mjeseci kadeture. Kada to obavim, onda ću razmišljati što i kako dalje. Ne želim previše planirati, jer ipak kažu da je život pomoraca nepredvidljiv.
Ali, želja mi je jednog dana upisati doktorat na Pomorskom fakultetu u Rijeci, pa se nadam da će to biti jedan od ostvarenih planova u budućnosti – veli Petra Prosenica.
Ne bojim se napada
Frka od pirata?
– Pa i ne toliko, jer oni većinom dolaze pokupiti novac iz brodskog sefa i što im se još vrijedno nađe pod rukom. U rijetkim slučajevima su tu otmice ili ubojstva. Ali nikad dovoljno opreza. Na brodu imamo već uvježbanu proceduru u slučaju piratskog napada, tako da s tim ne bi trebalo biti problema – kaže Petra.
