O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Promocija knjige kapetana Igora Stipanovića

Kapetan u mirovini Igor Stipanović predstavit će 27. listopada 2016. u 19.00 sati u Čitaonici Kostrene sv. Lucije svoju knjigu „Parobrodarstvo Rijeke u vrijeme Austro-Ugarske monarhije”.

Knjiga je tiskana u boji na 310 stranica s 419 fotografija brodova, 43 fotografija umjetničkih slika brodova, 33 crteža, 22 plana brodova i 33 preslika isprava. Ukupno 550 slika. Knjiga sadrži i 56 obilježja identifikacije brodova i njihovih društva odnosno oznake dimnjaka, zastava i grbova.

U knjizi su navedeni i opisani svi parni brodovi od prvog koji je zaplovio godine 1872. u Senju do propasti monarhije, a bili su upisani u senjski i riječki registar brodova, njih 69 obalne plovidbe i 88 duge plovidbe. Bila su to društva obalne plovidbe iz Senja i Rijeke, Društvo Schwarz, F. Olivieri, Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo. Zatim su to bila parobrodarska društva duge plovidbe Ungarsko-hrvatska slobodna plovidba kao ogranak Ungaro-Croate, društvo Indeficienter, Copaitich, Šodić-Pajkurić i društva s direkcijama u Budimpešti, a operativom i registriranim brodovima u Rijeci: Adria, Oriente, Levante i Atlantica. Trinaest brodova Ugarsko-Hrvatskog parobrodarskog društva, ušlo je godine 1947., iz međuratnog slijednika Jadranske plovidbe u poslijeratnog slijednika Jadroliniju. Nekoliko brodova Slobodne plovidbe ušlo je u flotu Jugolinije i Dubrovačku odnosno Atlantsku Plovidbu.

U knjizi se nalazi kratka povijest prelaza s jedara na paru, povijest osnivanja parobrodarskih društva u Senju i Rijeci, opisan je svaki brod i njegov životni vijek odnosno izgradnja, promjena vlasništva i zastava, te njihove sudbine (rezališta, potonuća, stradanja u ratnim okolnostima, ljudske žrtve, havarije i sve ostale poznate okolnosti koje su pratile njihovu plovidbu, a svaki je popraćen nekom slikom, brodskim planom, crtežom, umjetničkom ili zavjetnom slikom ili više njih.

Na kraju knjige se nalazi i sažetak, te prijevod na engleski, njemački, mađarski i talijanski. Navedena su mnoga imena upravnih tijela te zapovjednici mnogih brodova, upravitelja stroja za Ungaro-Croatu i mnogo drugih podataka. U svemu knjiga predstavlja cjelokupnu parobrodarsku, lučku i općenito pomorsku povijest Kvarnerskog područja.

Kapetan u mirovini Igor Stipanović predstavit će 27. listopada 2016. u 19.00 sati u Čitaonici Kostrene sv. Lucije svoju knjigu „Parobrodarstvo Rijeke u vrijeme Austro-Ugarske monarhije”.

Knjiga je tiskana u boji na 310 stranica s 419 fotografija brodova, 43 fotografija umjetničkih slika brodova, 33 crteža, 22 plana brodova i 33 preslika isprava. Ukupno 550 slika. Knjiga sadrži i 56 obilježja identifikacije brodova i njihovih društva odnosno oznake dimnjaka, zastava i grbova.

U knjizi su navedeni i opisani svi parni brodovi od prvog koji je zaplovio godine 1872. u Senju do propasti monarhije, a bili su upisani u senjski i riječki registar brodova, njih 69 obalne plovidbe i 88 duge plovidbe. Bila su to društva obalne plovidbe iz Senja i Rijeke, Društvo Schwarz, F. Olivieri, Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo. Zatim su to bila parobrodarska društva duge plovidbe Ungarsko-hrvatska slobodna plovidba kao ogranak Ungaro-Croate, društvo Indeficienter, Copaitich, Šodić-Pajkurić i društva s direkcijama u Budimpešti, a operativom i registriranim brodovima u Rijeci: Adria, Oriente, Levante i Atlantica. Trinaest brodova Ugarsko-Hrvatskog parobrodarskog društva, ušlo je godine 1947., iz međuratnog slijednika Jadranske plovidbe u poslijeratnog slijednika Jadroliniju. Nekoliko brodova Slobodne plovidbe ušlo je u flotu Jugolinije i Dubrovačku odnosno Atlantsku Plovidbu.

U knjizi se nalazi kratka povijest prelaza s jedara na paru, povijest osnivanja parobrodarskih društva u Senju i Rijeci, opisan je svaki brod i njegov životni vijek odnosno izgradnja, promjena vlasništva i zastava, te njihove sudbine (rezališta, potonuća, stradanja u ratnim okolnostima, ljudske žrtve, havarije i sve ostale poznate okolnosti koje su pratile njihovu plovidbu, a svaki je popraćen nekom slikom, brodskim planom, crtežom, umjetničkom ili zavjetnom slikom ili više njih.

Na kraju knjige se nalazi i sažetak, te prijevod na engleski, njemački, mađarski i talijanski. Navedena su mnoga imena upravnih tijela te zapovjednici mnogih brodova, upravitelja stroja za Ungaro-Croatu i mnogo drugih podataka. U svemu knjiga predstavlja cjelokupnu parobrodarsku, lučku i općenito pomorsku povijest Kvarnerskog područja.