Velike naftne kompanije poput Statoila, Shella i Chevrona eksperimentiraju s novim rješenjima, u rasponu od bespilotnih letjelica preko novih inženjerskih rješenja za bušotine do onih u području upravljanja podacima, kako bi smanjile troškove i prebrodile krizu.
Cijene nafte više su nego prepolovljene od sredine 2014., prisiljavajući kompanije u sektoru na smanjenje troškova koje se računa u milijardama dolara. Kako bi zaštitile dividende i sačuvale infrastrukturu koja će im omogućiti povratak u utakmicu i rast kada se tržišta jednog dana oporave, odlučile su potražiti mogućnosti ušteda u novim tehnologijama i inženjerskim rješenjima.
Francuska naftna i plinska grupa Total objavila je da je za detaljne inspekcije na pojedinim naftnim poljima u Sjevernom moru počela koristiti bespilotne letjelice.
Cyberhawk, kompanija koja je bila na čelu tog eksperimenta, kazala je da su taj posao dosad obavljali inženjeri, viseći na užetu s vrtoglavih visina. Inspekcije bi provodio tim od 12 ljudi u sedam dvotjednih izlazaka na naftno polje, što je značilo da ih je trebalo prevesti na lokaciju i osigurati im smještaj.
Bespilotne letjelice obave taj posao u dva dana, uz 10 puta manje troškove, tvrdi utemeljitelj Cyberhawka Malcolm Connolly, koji među naručiteljima izdvaja ExxonMobil, Shell, ConocoPhillips i British Petroleum.
U Totalu nisu željeli navesti koliko su trajale inspekcije koje obavljaju timovi, odnosno one koje obavljaju bespilotne letjelice niti koliko su novca uštedjeli.
Ogromno polje norveškog diva Statoila u Sjevernom moru Johan Sverdrup, na kojem bi proizvodnja trebala započeti 2018. godine, ogledni je primjer pokušaja naftne industrije da smanji troškove u eri jeftine nafte.
Statoil je smanjio troškove razvoja u prvoj fazi projekta za petinu u odnosu na procjene s početka 2015. godine, na 99 milijardi kruna (12,2 milijarde dolara).
Uštede su najvećim dijelom ostvarene fokusiranjem od samog početka na najefikasniju tehnologiju i inženjerske nacrte, istaknula je u razgovoru za Reuters tehnička direktorica Statoila Margareth Oevrum.
Čelnici naftnih kompanija tvrde da okretanje tehnologijama koje više i nisu tako nove pokazuje da je globalna industrija godinama prije krize rasipala novac, budući da su joj cijene nafte iznad 100 dolara donosile ogromnu zaradu i nisu ih poticale na efikasni razvoj naftnih polja.
Tako su, primjerice, pukim pronalaženjem efikasnije rute cjevovoda kojim će se nafta transportirati s polja Svedrup do rafinerije na kopnu troškovi smanjeni za milijardu kruna, navode u Statoilu.
Statoil je također razvio predložak za bušenje po kojem će funkcionirati prvih osam bušotina na tom polju. Time će se ukupno vrijeme bušenja smanjiti za više od 50 dana, tvrde u norveškoj kompaniji, i uštedit će se oko 150 milijuna kruna po bušotini očekivanih troškova vezanih za primjenu tehnologije iz 2013. godine.
“Pojednostavljenje je bilo daleko najveći pokretač ušteda. Treba misliti u puno jednostavnijim okvirima i početi od početka i onda polako razvijati stvar, umjesto odmah krenuti s nečim velikim”, ističe Oevrum.
U Statoilu nisu željeli otkriti koliko su točno uštedjeli poboljšanom tehnologijom i inženjerskim rješenjima. Napominju tek da će dijelom zahvaljujući i tim inovacijama projekti koji bi trebali započeti proizvodnju do 2022. donositi dobit i ako cijene nafte budu iznosile 41 dolar za barel.
Shell je pak potražio rješenje u novom modelu cijevi koja će savijanjem apsorbirati kretanje mora, te u plutajućoj platformi koja će im, tvrde, omogućiti proizvodnju na ekstremnim dubinama.
Chevron pak koristi robota za brže čišćenje i provjeru cijevi naftovoda na polju Ersine u Sjevernom moru.
Tehnološke inovacije u naftnoj industriji čini “stotinu malih stvari”, tumači Alex Brooks iz Canaccord Genuityja. “Bit je u tome da na kraju imate znatno niže troškove”, zaključuje.
