Iako se oduvijek vidio na putničkim brodovima na kojima je, poput svog oca, i započeo svoju karijeru, Alen Bego je prije šest godina zamijenio kabine kruzera onima na drill shipu offshore kompanije Ocean Rig, sam kaže sasvim slučajno. Nakon završetka Pomorske škole u Šibeniku prije 28 godina, put ga je vodio preko Šibenske plovidbe, Jadrolinije i kompanije NCL, a danas je njegova pozicija na rigu 1st Assistant Engineer gdje odrađuje 12-satne smjene, gvardiju u control roomu, a obavlja i “papirologiju”. Slobodno vrijeme voli iskoristiti za lov na lignje, peku i druženje s obitelji i prijateljima. O stanju u offshore-u i budućnosti u tom sektoru pitali smo Šibenčanina, točnije Zablačanina, kojemu ujedno čestitamo 46. rođendan.
Sjećate li se kada ste odlučili da ćete biti pomorac? Da li je tome presudila blizina mora, budući da ste rođeni u Šibeniku ili je netko od vaši bližnjih bio pomorac?
Iskreno, ne znam baš da sam ikada odlučio biti pomorac. Sad mi s ove distance to izgleda smiješno, ali poslije osnovne škole moj prvi izbor je bio nekakvo zanimanje koje se u to vrijeme zvalo Upravno pravni smjer u Gimnaziji, a tek druga opcija Pomorska škola. Do toga je vjerovatno došlo zato što mi je i otac bio pomorac. Nažalost, ili na sreću, nisam se upisao u Gimnaziju, no u Pomorsku školu sam bio više nego dobrodošao. U to vrijeme Pomorska škola nije bila na nekom dobrom glasu, te su vjerojatno “upali” svi koji su je i upisali.
Kako je i otac cijelo to vrijeme plovio, roditelji nisu baš bili oduševljeni mojim odabirom poznavajući sve muke pomoračkog života. Otac je savjetovao da upišem nautički smjer, ako baš hoću u pomorstvo, ali u to vrijeme u Šibeniku je postojao samo smjer za zanimanje brodostrojar. I dan danas se sjetim kako mi je tada rekao: ¨Zna sam da si blesav, ali toliko da ćeš ići u strojare nisam.¨
Gdje ste odradili asistenturu i koji je bio prvi brod na kojem ste plovili?
Nakon završene srednje škole asistenturu sam odradio na Šibenskoj plovidbi i to na brodovima “Borussia” i “Murter”, tada na sreću nije bio problem ukrcati se za asistenta te smo svi imali osiguranu asistenturu na Šibenskoj plovidbi.
Sjećam se da sam na brodu “Borussia” prva tri mjeseca radio kao konobar posade, a ne asistent stroja. Naime, konobar koji se skupa samnom ukrcavao, vidjevši vjerojatno što sve treba raditi na tom poslu na brodu samo se vratio niz skalu i otišao. Kako kompanija nije mogla odmah poslati novog konobara mene su stavili na tu poziciju te sam servirao posadu i uređivao časničke kabine. Nakon toga ostali smo bez trećeg časnika stroja te sam onda sljedećih mjeseci držao gvardiju i radio posao trećeg strojara, tako da sam imao dinamičnu asistenturu.
Na kojim ste brodovima plovili u početku? Koja je bila vaša pozicija i kakvih iskustava se sjećate iz tih dana?
Kako je moj otac cijeli svoj radni vijek proveo na putničkim brodovima Jadrolinije tu sam i ja počeo svoju karijeru. U to vrijeme Jadrolinija je imala u svom sastavu i tri broda za krstarenja te sam kao treći časnik stroja plovio na brodovima “Adriana” i “Dalmacija”. To su bili maleni i prilično stari brodovi, “Dalmacija” izgrađena 1965., a “Adriana” 1971. godine, ali s njima sam oplovio cijelu Europu i Afriku i to više puta.
U posadi su bili svi Hrvati tako da smo bili kao jedna velika obitelj, bilo je teškog i napornog rada, ali uvijek ću se sa sjetom prisjećati tih dana. Tu nije bilo ni control rooma, ni automatike, ni kompjutera, bilo je puno teže nego danas, ali opet nekako ljepše.
Kasnije sam neko vrijeme plovio na brzoj prugi na brodu “Slavija” te na brodu “Lastovo” u splitskom okrugu. U međuvremenu brod “Dalmacija” je prodan te je prešao pod Uljanik ship menagment te sam se ponovno vratio na taj brod gdje sam ostao sljedećih nekoliko godina. Tada sam neko vrijeme plovio zajedno sa svojim ocem, on kao Hotel direktor, a ja kao 2. časnik stroja. Sad kad bolje razmislim tu se na brodu ostajalo cijelu sezonu, odnosno nisam imao smjenu (back to back). Sezona bi počela u trećem mjesecu te bi se krstarilo po Jadranu i Mediteranu sve do zime, a znalo bi biti i novogodišnje putovanje. Nakon toga bih znao ostati u remontu koji se radio u Puli, tako da bi kući praktički otišao možda mjesec dana. Ali tad sam bio mlađi i nije me smetalo dugo izbivanje od kuće, a navigacija je imala još uvijek neku dozu romantike. Nakon posla bi se zapivalo, bacilo na karte i popila bevanda. Sićam se da su neki stariji znali ponekad popiti i koju više, ali drugi dan nije bio problem pokriti njihov posao.
Godine 2003. počinjete ploviti na stranim brodovima. Koja je bila prva kompanija, koji brod i gdje ste sve plovili?
Nakon svih tih godina samo na našim brodovima i s našom posadom odluka da se ukrcam na stranca nije lagano donesena. U međuvremenu sam se oženio te skoro cjelogodišnje izbivanje od kuće nije više bilo opcija, a i povećali su se životni troškovi.
Tako sam se, kako ste i rekli, 2003. godine ukrcao preko agencije Zorović iz Rijeke na brod “Silver Whisper”, kompanije Silver Sea Cruises u svojstvu 2. časnika stroja.
To je bio novi super luksuzni cruiser napravljen 2000. godine, te je za mene bio pravi mali tehnološki šok kad sam s brodova starih preko 30 godina došao na brod s najnovijom mogućom tehnologijom. S tim brodom sam oplovio cijelu Južnu Ameriku, Karipsko otočje, Sjevernu Ameriku i ponovno Europu. Ugovori su bili po 5 mjeseci i onda 2 – 2,5 mjeseci odmora. Nakon dva ugovora sam promoviran za prvog časnika stroja i na tom brodu plovih do 2006 godine.
Da li je, po vašem mišljenju, lakše raditi na strancu i kako su se prema vama odnosili kad ste počeli raditi?
Nije lakše raditi na strancu jer tamo trebaš biti bar dvostruko bolji od drugih da bi te netko prihvatio i cijenio. Moji počeci na strancu nisu bili lagani, puno puta mi je došlo da dignem ruke od svega, ali pomisao na obitelj davala mi je snagu da izdržim. Medutim kad sam postao 1. časnik stroja priča se sasvim promijenila te više nisam imao nikakvih problema.
Kako dalje teče vaša karijera pomorca?
Nakon Silver Sea Cruises, 2006. godine počinjem raditi kod NCL-a (Norwegian cruise line).
Jedne večeri u gvardiji sam ispunio on line aplikaciju i već sljedeći mjesec sam se ukrcao na brod “Norwegian Crown”, nakon toga neko kraće vrijeme plovim na brodu “Norwegian Gem” i na kraju, sve do 2011., plovim na brodu “Norwegian Sky”.
Tamo su ugovori bili 12 tjedana on-off što je bio i glavni razlog da promijenim kompaniju. To je u usporedbi s mojim dotadašnjim ugovorima bila velika promjena. Ponovno sam bio u svojstvu 2. časnika stroja, ali nakon par ugovora sam promoviran za 1. časnika te sam na toj poziciji ostao do kraja.
Dakle, 2011. krenuli ste u offshore i od tada radite za kompaniju Ocean Rig. Da li vam je za to trebalo proći dodatno obrazovanje i kako je uopće došlo do te odluke?
Kao i sve do tada u poslu i to se dogodilo sasvim slučajno bez ikakvog planiranja.
Naime, čuo sam da je Superintendant s kojim sam u to vrijeme radio na NCL kompaniji dao otkaz te da se zaposlio na neku offshore kompaniju. Kako smo bili u dobrim odnosima poslao sam mu mail i pitao ga koji je razlog što je dao otkaz te ako mu treba jedan lijeni prvi strojar da me preporuči. Rekao je da mu pošaljem CV da ga može proslijediti kompaniji. Sve je to meni bilo nekako neobavezno jer iskreno nikada nisam razmišljao o offshoreu niti sam previše čitao o tom sektoru, sebe sam vidio na putničkim brodovima do kraja karijere. Međutim, da skratim priču, niti nakon mjesec dana Ocean Rig mi je dogovorio intervju preko Skypa i evo još uvijek sam tu na istoj kompaniji.
Za ukrcaj nisam trebao nikakvo dodatno obrazovanje, samo u zadnji tren kompanija me je poslala da napravim HUET i to u Šibeniku kod Adria Mare.
Koja je vaša zadaća na brodu? Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Moja pozicija na rigu je 1st Assistant Engineer. Na rigu se radi u smjenama od 12 sati, te je Chief Engineer voditelj smjene između 07.00 – 19.00 a 1st Assistant Engineer između 19.00 i 07.00.
Uglavnom moja zadaća je da asistiram Chief engineeru te osiguram da su svi sustavi i uređaji koji spadaju pod hull&machinery (Motori, Thrusteri) sa svom pomoćnom mašinerijom, uključujući dizalice tereta i liftove za posadu cijelo vrijeme 100% ispravni servisirani i da se njima operira po regulativama kompanije.
Također držim i gvardiju u control roomu sve kako bi se osigurala sigurna DP operacija broda, da i ne spominjem svu moguću pripadajuću papirologiju i procedure koje treba ispoštivati i zadovoljiti. Po noći sa mnom je još jedan drugi časnik stroja i dva motormena, tako da nema puno praznoga hoda tijekom smjene uz sve obaveze, pogotovo što jedan od nas dvojice mora stalno biti u Control roomu.
U 18.30 imamo handover u ECR nakon čega provjeravam hrpu mailova te izdvojim koji su priority za napraviti. Zatim imam meeting s drugim departmentima gdje raspravimo o planu za noćnu smjenu da nema neki conflict posao. Nakon toga po planu kojeg sam napravio dan ranije između sebe raspodijelimo poslove koji se trebaju napraviti tijekom noći. Naravno uvijek iskrsne nešto neplanirano te i to treba riješiti. Midnight reporti koje treba svaki dan poslati, te narudžbe dijelova…ima toga nije nikad dosadno. Puno se vremena izgubi na papirologiju, za svaki posao treba napraviti pertmit to work, risk assasment, isolation certificate…te treba skupiti razne potpise za odobrenja. Puno puta se više vremena izgubi za potrebnu papirologiju nego šta uzme za napraviti konkretni posao, ali takva je procedura i mora se ispoštovati.
Koliko članova posade je na vašem brodu i koje su nacionalnosti? Imate li vremena za zajedničko druženje?
Trenutno je zbog operacije na brodu dosta Third party osoblja te nas ima preko 190. Kako trenutno operiramo u Brazilu velika većina posade su Brazilci, osim rukovodećeg kadra koji su Francuzi, Englezi, Australci, Nizozemci, Norvežani, Kanađani i naravno Hrvati. Trenutno su osim mene još dva Hrvata na brodu, Chief eng i ET.
Nažalost, ovdje nema ništa od zajedničkog druženja, nakon 12 sati službe samo gledaš kako ćeš leći u postelju u minimimalistički uređenu kabinu. Na sreću na brodu je dostupan internet i telefon da možeš zvati kući kad god poželiš te je to jedina relaksacija, osim kad žena nije dobre volje pa je bolje i ne zvati.
Dosta ste već godina u offshore sektoru, no u posljednjih nekoliko godina on je u krizi zbog pada cijena nafte. Ima li naznaka za oporavak offshore-a i u kojoj mjeri?
Upravo tako kriza i to velika je u offshoru, puno mojih kolega je izgubilo posao i kako mi govore apsolutno nikakvih novih ponuda nema na tržištu. Novogradnje su otkazane te se gotovo ništa ne gradi, a koliko vidim ništa se neće na bolje ni promijeniti u dogledno vrijeme.
Nažalost, mislim da su zlatna vremena offshora prošlost i da neće doći do nekog značajnijeg oporavka. To je začarani krug, ukoliko moj rig izgubi ugovor automatski je tu cijeli niz supply brodova, stand by brodova i cijeli supply lanac izgubio posao. Osobno sam dva riga prebacio u cold stuck te usput vidio najnovije drilling brodove 6. i 7. generacije vodećih svjetskih kompanija na sidrištima, a koliko čujem i čitam tu se radi o enormno velikom broju rigova u raspremi. Contractori su sada u mogućnosti znatno smanjivati day rate zbog velikog broja drilling brodova na tržištu te kompanije operiraju na granicama isplativosti osim onih koji već od prije imaju long term ugovore. Naravno, prve uštede su uvijek na posadi kao najskupljoj stavki u bilo kojoj industriji.
Kakvo je stanje u vašoj kompaniji?
Ni moja kompanija nije pošteđena od ove situacije nastale padom cijene nafte, nekoliko brodova je izgubilo ugovor te su mnoge kolege ostale bez posla. Bilo je na kompaniji još dosta Hrvata, ali su se zbog znatnog smanjenja plaća vratili većinom na putničke brodove.
Puno se govori o autonomnim brodovima i brodovima bez posade. Kakvo je vaše mišljenje o tomu i budućnosti brodarstva?
Znam toliko koliko pročitam na internetu, zadnje sam čitao da je Rolls-Royce predstavio viziju daljinskog upravljanja flotom autonomnih plovila po cijelom svijetu. Posada bi se sastojala od 10-ak ljudi, ali upravljali bi brodom putem zemaljskog kontrolnog centra preko pametnih zaslona, holograma nadzornih dronova i slično.
Sigurno će se to u dogledno vrijeme i ostvariti, ali samo za neke specijalizirane vrste brodova odnosno tereta.
Osobno ne vidim da je to moguće za putničke brodove ili drill brodove na kojima sam radio ili još radim. Ne znam kako bi izgledalo krstarenje bez posade na brodu, valjda bi putnici sami spremali obroke, čistili kabine ili popravljali motore. Što se toga tiče mislim da nema straha za buduće naraštaje pomoraca posla će biti, evo kao što smo rekli trenutno je kriza u offshore sektoru, ali se zato gradi veliki broj putničkih brodova. Tako je to u pomorstvu uvijek neki sektor posrne par godina dok se drugi digne i tako u krug.
Kakve su vam rotacije i kako provodite vrijeme kad se vratite kući u Šibenik?
Rotacija mi je 28 dana on-off. Četiri tjedna na brodu brzo prođe ali vrijeme kući proleti, jer na brodu sam fizički 28 dana ali od 28 dana odmora se izgubi 4 dana na putu tako da si praktički kući 24 dana.
U to vrijeme šta si kući kompanija zna često slati na raznorazne tečajeve pa to bude i manje. Ali slobodno vrijeme provodim s obitelji i prijateljima, često se družimo uz peke i roštilje i to većinom s kolegama pomorcima. Kako imam brod preko zime kad vrijeme dopusti volim ići na lignje i mogu reći da mi to odlično ide.
Volim baciti parangal i ići pod osti, ali evo zadnji odmor je bilo loše vrime pa nisam bio niti jednom. Kako mi je kćer upisala školu u Rijeci obavezno odem par dana do nje, dok mi je kući jedina obaveza sina odvesti na trening. Imam dobru ženu koja vodi računa o svemu i pošteđuje me ikakvih obaveza kad sam na odmoru, moje je samo da donesem plaću u kuću.
Što mislite o portalu pomorac.net?
Često ga posjećujem da vidim šta ima novoga. Mislim da je to koristan portal za pomorce i da se može naći puno zanimljivih informacija pogotovo za mlađe kolege koji mogu iz prve ruke saznati sve šta ih interesira. U svakom slučaju je jako dobro i pohvalno da pomorci imaju baš svoj portal.
