Prošle godine smo utvrdili i sankcionirali oko petsto prekršaja na moru, od kojih se oko 170 odnosilo na dozvoljene granice plovidbe – glisiranje manje od tristo metara od obale, što je i najveća sigurnosna ugroza; 70 do 80 prekršaja bilo je vezano uz prekrcaj brodica, a ima i pedesetak sankcioniranih slučajeva zbog neuplovljavanja stranog plovila u hrvatsku najbližu luku otvorenu za međunarodni promet, neposjedovanje svih potrebnih dokumenata za upravljanje plovilom i sličnih prekršaja.
Najviše nezakonitoga glisiranja zatječemo na području Okruga Donjeg i Gornjeg, Velikog i Malog Drvenika, u akvatoriju otoka Hvara te kod Baške Vode i Makarske – govori nam načelnik Postaje pomorske policije Split Žarko Smajić, koji je već pet godina glavni čovjek ove postaje, koja je jedna od većih postaja pomorske policije u Hrvatskoj.
– Kad pomnožite broj prekršaja s najmanjom kaznom od tisuću kuna, koliko se izriče za glisiranje, onda dobijete da su splitski pomorski policajci lani u državni proračun “ukrcali” najmanje 500 tisuća kuna za sve prekršaje, premda naš cilj nije sankcija, nego sigurnost osoba i imovine na moru. Postaji je temeljna zadaća zaštita državne granice na moru u dužini od 196 nautičkih milja, što je 38 posto ukupne dužine državne granice na moru.
Kompenzacijske mjere
No Žarkovi kolege u okviru, kako on to voli reći, kompenzacijskih mjera, kontroliraju i sigurnost unutarnjeg pomorskog prometa, gdje je glavni nositelj posla Ministarstvo mora, odnosno Lučka kapetanija.
– S njima imamo svakodnevnu suradnju, a jednom i mjesečni sastanak. Dođu tada na sastanak i djelatnici Carine, Obalne straže, Ministarstva kulture i tu planiramo i dogovaramo zajedničke akcije na mjesečnoj bazi, a tako organiziramo i raspored naših plovila po akvatoriju. Nadzor i kontrola mora za državu iziskuje velike troškove, pa se moramo kvalitetno organizirati i biti ekonomični, ali ne nauštrb sigurnosti. Naše najbolje i najmoćnije policijsko plovilo je 24-metarski brod “Ivan Kamber”, koji može doći od ratne luke Lora do Visa za sat vremena, čime je neupitna naša operativnost i efikasnost na moru – govori nam načelnik, koji nam stalno ističe i preventivnu ulogu Pomorske policije.
– Sada ćemo se ukrcati na naš policijski gumenjak, brodicu P-329 i plovit ćemo malo od Lore do Arbanije. Vidjet ćete koliko će ljudi, čim nas vide, svoja plovila vratiti na normalne udaljenosti i smiriti svoj adrenalin. E sad smo ovuda prošli i taj dan više ne trebamo ni dolaziti jer prisutnost policije puno znači i u smislu prevencije i upozorenja. A sada rade i mobiteli jer ovi iz Arbanije sada sigurno zovu svoje prijatelje u Marini da sklone skutere ili glisere iz opasne zone pogodne za kažnjavanje. Ali to je i nama dobro jer ima preventivni učinak, jer će sigurno svi paziti, ako ništa drugo, kako ne bi platili kaznu – rekao nam je Smajić, koji nas je ugostio u plovilu tipa C (brodice do 10 metara).
– Lani su u u našem akvatoriju zabilježene tri pomorske nesreće s težim posljedicama, kada su se između Hvara i Visa sudarili strana jahta i gumena brodica pri čemu su tri osobe zadobile teške tjelesne ozljede. Dvije nesreće s ozlijeđenim osobama lani su zabilježene i na području makarskog akvatorija. Ove godine bilježimo jednu nesreću u kojoj u makarskom akvatoriju gliser prešao preko jednog muškarca i usmrtio ga – navodi Smajić, ali mu dužnost nalaže da nam ne kaže kako je zapravo poginuli prethodno iskočio iz glisera u vožnji i stradao prilikom njegova spašavanja iz mora.
– Ima stvarno neodgovornog ponašanja na moru. Nisu problem naši domaći ljudi, koji žive od mora i poštuju more. Uglavnom su problem strani turisti. Nijemci i Skandinavci su iznimka, takvu prometnu kulturu i odgovornost se teško može susresti.
Kada je netko na odmoru, misli da može sve, da nema ograničenja i prometnih znakova kao na cesti i da je more gotovo njegovo vlasništvo jer je ono široko i duboko i oko mu ne vidi kraj. Svi neupućeni, a takvih je puno, misle da imaju dosta vremena za reagirati ako se nešto nepredviđeno dogodi. E, to je potpuno kriva percepcija!
Ponekad susrećemo plovila u cik-cak vožnji i kad ih zaustavimo, objašnjenje vozača plovila uglavnom bude da im je jednolično i dosadno voziti od točke A do točke B jer ovako više uživaju. Imali smo Čeha koji je iz Slatina lani doplivao do vojne baze u Divuljama. Preplivao čovjek pet nautičkih milja, a kada smo došli po njega, rekao nam je da on i inače trenira plivanje. Nije sporno da je čovjek spreman, ali kao iskusan plivač morao je znati da je svako udaljavanje sto metara od obale prirodne plaže ili van ograde uređene plaže prekršaj koji se sankcionira, a kao kupač je najranjivija skupina, kao pješak na cesti – naglašava Smajić, te navodi da ima raznih slučajeva koje je zapamtio otkad je načelnik postaje.
Talijani u krivolovu
– Dobro, nitko nam nikada nije zaspao za upravljačem glisera, ali imamo stranih turista koji kada je jaka bura od makarske plaže završe na bračkoj strani zajedno sa svojim madracima, s kojih srećom ne upadaju u more. Ponekad imamo problema da ne stignemo reagirati na svaku dojavu. Evo sada smo mi u Arbaniji, a netko dojavi da je vidio nezakonito glisiranje u Makarskoj.
Mi taj gliser ili skuter moramo zateći u prekršaju i to evidentirati, a ako to ne učinimo, dojava ne vrijedi, ako se plovilo prije našeg dolaska maknulo u međuvremenu na normalnu daljinu ili je privezano. Ima slučajeva kao što je bio prošle godine da irski turist nije htio platiti kaznu Lučkoj kapetaniji, a kada smo se mi pojavili u odorama i s policijskim brodom, njegov otpor je prestao. Zato je bitna ta koordinacija s Lučkom kapetanijom oko rasporeda naših i njihovih brodova i ljudi: da nismo ni previše blizu, a ni previše daleko jedni od drugih i da nas na jednoj intervenciji ne bude premalo, a na drugoj previše, tj. kako bi najbliže plovilo poduzelo prve mjere zahvata te spriječilo negativne posljedice.
Smajićevi ljudi (on ne voli da tako pišemo jer su to sve zaposlenici MUP-a, kako nam kaže) ove su godine uhvatili i dvije talijanske koćarice u našim teritorijalnim vodama, kojima su na Prekršajnom sudu u Visu i Splitu naplaćene velike kazne.
– U akvatoriju Palagruže je usko područje od pet milja udaljenosti našeg od teritorijalnog mora Italije. Svi ti talijanski krivolovci ulaze u taj rubni prostor. Zato često na moru prije intervencije, tehničkim sustavima nadzora morskog prostora provjerimo njihovu poziciju i onda ne vozimo brzo nego uobičajeno, fingiramo da smo običan izletnički ili turistički brod, a kad dođemo blizu, onda gotovo jurnemo, kako bismo ih iznenadili i zatekli u zoni prekršaja. Inače bi nam zbog blizine talijanske granice pobjegli.
Kako mi na našem radaru vidimo njih, tako i oni miljama daleko vide i nas, ali ne znaju na radaru da je to policijsko plovilo, nego samo plovilo. Ako nam ta talijanska koća pobjegne, nećemo ih moći sankcionirati, no preko našeg Ministarstva vanjskih poslova u takvim slučajevima obavještavamo talijansku policiju o utvrđenom stanju. Plovilo evidentiramo preko automatskog identifikacijkog sustava AIS-a, gdje se preko signala utvrđuje identitet plovila, njegova lokacija i brzina kretanja. Podastremo relevantne informacije, ali će ga Talijani tamo sankcionirati ne zbog toga što je kod nas koćario, nego zbog toga što je izišao iz Italije a nije prošao obveznu izlaznu graničnu kontrolu – informira nas Smajić o samo jednom segmentu zaštite pomorske državne granice, no koji se medijski najviše prati
