Foto: Srđan Ljuština
Srđan Ljuština plovi 32 godine. Počeo je na brodovima za generalni teret, pa na ro-ro, bulk carrierima i onda 90-tih prešao na tankere gdje je 2000. godine napredovao u zapovjednika. Posljednjih 10 godina more tuče na LNG brodovima. Njegovo iskustvo dotaklo je i ulazak u razorni uragan Sandy pete kategorije, koji je 22. listopada 2012. godine bio najgori u zabilježenoj povijesti. Svoje iskustvo podijelio je s čitateljima portala Morski.hr.
Bilo je lošeg vremena na svim morima ali kao najgori mi je ostao Sjeverni Atlantik i Biskajski zaljev. Kažu da Biskaj ima željezno dno (od potonulih brodova). U Biskaj ciklone koje ga prolaze dolaze drito u bok tako da je valjanje neizbježno, a na malim brodovima na kojima sam plovio i opasno. Pošto sam već zadnjih 20-tak godina na velikim brodovima (supertankerima – VLCC i plinašima) utjecaj vremenskih nepogoda na tim brodovima puno se lakše podnosi.
Zabilježili smo najniži pad barometra u povijesti
Uragan Sandy uhvatio nas je na sidru u Philadelphiji (USA). Znali smo da dolazi i najavljen je kao obimom najveći uragan u povijesti. Uragani se stvaraju u Caribima negdje krajem kolovoza i sezona im traje do kraja prosinca ili početka siječnja. Gube snagu kada naiđu na kopnenu prepreku, ali ponovo ojačaju na otvorenom moru. Sandy je bio karakterističan po svojoj putanji koja skoro da nije ticala kopno sve do samog kraja koji je bio u Državi New York i Philadelphiji. Zahvatio je i područje Atlantic Citya i napravio ogromne štete. Mi smo se usidrili ispred Philadelphije u prilično nezgodnom i uskom sidrištu, tako da je trebalo paziti na moguće oranje sudra i na plićine uokolo. Oborio sam oba sidra, a prvi put u povijesti naredbom guvernera Philadelphije, svaki brod na sidru dobio je i Pilota. Središte ili oko uragana je prošlo kojih 10-ak milja od nas. Svi smo bili na svojim mjestima i makina spremna. Negdje predvečer vjetar je iznenada pojačao i za dva sata našli smo se u središtu. Jedno 45 minuta vjetar je pao i uragan je prešao preko nas, a zatim opet pojačao. Izuzetno velika količina kiše prati vjetar. Tog puta zabilježen je i najniži pad barometra u povijesti. Sve je protutnjalo preko nas i tek smo drugi dan preko TV i intereneta vidjeli štetu koju je napravio na kraju. 100 tisuća ljudi ostalo je bez struje, a ogromno područje uključujući i obalne nasipe u Atlantic Cityu bili su poplavljeni i razrušeni.
U slučaju uragana, u Americi brodove tjeraju na otvoreno more
U Americi je praksa da prilikom nailaska uragana svi brodovi napuštaju porat. Primjerice, u New Orleansu prije nailaska svi brodovi napuštaju vez i kreću nizvodno Mississipijem na otvoreno more. Osiguranje ne želi plaćati eventualne štete koje bi brodovi mogli nanijeti lučkoj infrastrukturi. Obično se tada iskusniji zapovjednici zavuku pod Kubu i tu čekaju da uragan naiđe. Izgubi nešto snage dok prelazi preko Kube i još ne ojača na otvorenom moru. Važno je da je brod na otvorenom i da uokolo nema pličina. Tad se vozi provom u vjetar, s minimalnim okretajima makine kako bi se održavala postojeća brzina.
Osam sati borbe s uraganom
Sandy je na nas nasrnula u popodnevnim satima i rano ujutro vrijeme se poboljšalo tako da je taj prelaz preko nas trajao otprilike 8 sati.
U takvim uvjetima sva protupoplavna vrata na brodu se zaključavaju i nikome nije dozvoljen izlazak na kuvertu i po nekoliko dana. Za manje brodice najsigurnije je sakriti se u zaštićenu luku ili naći sigurnost u nekakvom zaljevu, dok nevrijeme prođe. Ostati na otvorenom moru u slučaju uragana je pogibeljno. Sjetio sam se da je Sandy potopio američki školski brod jedrenjak, koji se nije sklonio na vrijeme.
Posada je bila u gvardiji, makina spremna i makinisti u strojarnici. Električar je bio u kormilaskom stroju (steering gear room) u slučaju da nešto otkaže da ipak možemo reagirati na vrijeme i kako ne bi izgubili sposobnost manevriranja. Na mostu ja, dva oficira i dva timunjera. Na provi kod sidara Prvi časnik palube i noštromo sa svojim ljudima. Svi smo bili spremni i na mjestu.
Ne daj Bože da makina stane, jer tad smo samo ljuska na moru!
Inače, prije svakog prolaska kroz loše vrijeme brod se pregledava i osigurava barem dan prije. Sve se provjerava, a postoje i check liste koje služe toj svrsi. Sve mora biti ispravno, a posebno stroj, jer ne daj Bože da makina stane. Onda smo samo ljuska na moru i nemamo kontrolu nad situacijom.
U slučaju uragana Sandy bio sam na poprilično velikom brodu od 290 metara (150,000 mt) nije tako strašno kao na nekakvoj maloj šešuli. Sjećam se Sjevernog Mora (Sjeveroistočna strana Engleske, Atlantik) kad sam bio na malom brodu od 80 metara kao treći časnik palube i kad nas je nevrijeme bacalo i nosilo gotovo van svake kontrole. Makina je vrtila na maksimumu a otklon od pravog kursa kojim je brod plovio bio je 18 stupnjeva. Uokolo pličine i naftne platforme. Brzina je pala na 2 čvora i jedva smo se tako održavali puna 24 sata. Isto tako vjetrovito i opasno područje je sam jug Afrike ljeti. Kod njih je tada zima, a zbog otvorenosti mora prema jugu, ciklona za ciklonom pogađa sami jug. Tu su zabilježeni i najveći, najekstremniji valovi na svijetu do 21 metra! Prošao sam jednom na velikom tankeru, (VLCC, 330 metara i puni tereta 300,000 mt sirove nafte) iz Perzijskog za Meksički zaljev.
Nevrijeme nas je pratilo nekoliko dana a ispod samog Cape Aghulasa uhvatilo nas je tako da je i toj mrcini od broda brzina pala na 3 čvora. Bulk carrier koji nas je pratio kada smo otvorili Atlantik, okrenuo se i zavukao u pojadu, te ostao iza nas. Proveni jarbol je visine 20-ak metara i kada nas pogodio “kolap”, on je nestao u pjeni. More se krcalo na kuvertu i dosezalo i ponekad prekrivalo cjevovode koji su na visini od 1.8 metara od glavne kuverte a nadvođa smo imali preko 11 metara.
Susret s tajfunom u Aziji
Nekada su postojali samo barometar, termometar i iskustvo. I danas svaka gvardija zapisuje stanje barometra i termometra, ali vremenom su se pojavile radio stanice na kojima smo slušali u određeno vrijeme vremenske prognoze područja kroz koja smo plovili. Zatim je dosao faks, koji bi isprintao postojeću vremensku situaciju i na osnovu kojeg smo svakih 8 sati mogli predvidjeti vrijeme i dobiti nekakvu prognozu.
Danas su na većini brodova instalirani kompjuterski programi kao Weather map ili Chartko preko kojih imamo jako dobru prognozu i to za nekoliko dana unaprijed. Poslužilo mi je prije par godina kada sam na plinašu išao iz Sjeverne Koreje za Australiju. Nismo mogli izbjeći tajfun koji nas je čekao na putu, ali smo se provukli između Filipinskih otoka dok je on bio s druge strane. Imali smo realnu sliku i brzinu kretanja tajfuna, tako da smo se tome maksimalno prilagodili i na taj ga način izbjegli.
Neke veće kompanije imaju i službu kaja prati svoje brodove i automatski obavještava zapovjednika ako je nevrijeme na putu (MITSUI OSK). U takvim slučajevima nastojimo izbjeći loše vrijeme na način da se ili poveća ili smanji brzina broda, ili se promjeni kurs. U slučaju kakvih većih oštećenja, zapovjednik je odgovoran jednako kao i u slučaju kašnjenja u luku. Zbog toga je pravovremeno praćenje vremenske prognoze izuzetno važno, jednako kao sigurnost broda i posade.
