Tomislav Horvatinčić namjerava ponovno isploviti. Trenutačno je u završnoj fazi razgledanja brodova te, kako saznajemo, pomno bira plovilo koje će kupiti.
Dosta je bio na suhom. Još otkako je 16. kolovoza 2011. sudjelovao u pomorskoj nesreći u kojoj je poginuo bračni par iz Italije, Horvatinčić, koliko je poznato, nije plovio. Barem ne na svome brodu. Pa je napokon odlučio napuniti životne baterije, jer, kako jednom prilikom reče, njemu je za punjenje dovoljan samo jedan dan na moru, a u zadnjih šest godina očito su mu se sasvim ispraznile.
Horvatinčić je prije nekoliko dana viđen u talijanskoj luci Rapallo, pokraj Genove, kako obilazi motorne brodove, pri čemu mu je za oko posebno zapela jahta “San Lorenzo 82”. Polovna. (Kriza očito ne bira žrtve.) Zagrebački poduzetnik, tvrdi naš izvor, osobno je bio na brodu i s gazdom pregovarao o uvjetima kupnje. Cijena mu se nije baš svidjela, dva milijuna eura učinilo mu se puno za dobro očuvani, ali ipak korišteni brod, no vlasnik nije popustio ni centa, pa je Horvatinčić nastavio potragu za primjerenim plovilom. U svakom slučaju, znatno većim od 12-metarskog glisera kojim je ispred Primoštena praktički prepolovio jedrilicu bračnoga para Salpietro.
“San Lorenzo 82”, proizvod koji je sinonim za nepatvoreni luksuz, motornjak je dug 25 metara, širok je šest metara, ima četiri kabine, prima deset putnika, s lakoćom postiže brzinu od 25 čvorova, pogone ga dva motora od ukupno 3800 konjskih snaga, a za sat vremena troši 500 litara goriva. Ukratko, mokri je to san svakog ozbiljnog budžovana, a Horvatinčić se ozbiljnim drži još otkako je sredinom sedamdesetih prošloga stoljeća, nakon što je jedno vrijeme prodavao kupus i svirao harmoniku na svadbama, u partnerstvu s Kićom Slabincem otvorio restoran “Babylon” u Svetoj Nedelji.
Kad smo ga zazvali na mobitel, Horvatinčić nije mario što vidi nepoznat broj, javio se, a potom je, kad je čuo tko ga i zašto treba, sa zadovoljstvom poklopio slušalicu.
Ipak, u tridesetak sekundi koje smo imali čast provesti u razgovoru s tajkunom koji je nesumnjivo obilježio jednu epohu novije hrvatske povijesti pokazavši malim, nebitnim ljudima kako se postaje velik i bitan, čuli smo ga kako sasvim razgovijetno i pri punoj svijesti za sve svoje prometne nedaće optužuje novinare, pri čemu smo se mi iz Slobodne Dalmacije našli na vrhu popisa.
– Jesam, kupio sam jahtu od pedeset metara i pozivam vas i vašeg urednika da je obiđete, skupa ćemo je porinuti u more – ironično je kazao Horvatinčić, no interes za kupnju skupocjene jahte u Rapalli, na naše inzistiranje, nije demantirao.
Kad spominjemo Horvatinčićeve prometne nedaće, naravno, treba imati na umu da je on u njima samo sudjelovao, dok je stvarno nevolju uvijek imao netko drugi. Triput je tako Horvatinčić na cesti gazio ljude. U Bregani je 2009. svojim vozilom, range roverom, udario u opel astru u kojoj su bili roditelji s dvoje djece. Policija je zaključila kako je Horvatinčić prebrzo ušao u križanje, zbog čega je izgubio nadzor nad automobilom. Srećom, obitelj je prošla samo s lakšim ozljedama. Za razliku od 75-godišnje Mande Vučković koju je Horvatinčić 1980. godine udario svojim vozilom dok je sa kćerkom hodala pješačkim prijelazom. Kći je zadobila teške ozljede, majka je preminula, a Horvatinčić je pobjegao. Godinama nakon tragedije reći će kako nije mogao ostati na mjestu nesreće jer se boji krvi. Nije, međutim, objasnio zašto nije pozvao pomoć. Dobio je uvjetnu kaznu zatvora, a vozačka dozvola mu nije oduzeta.
Devet godina poslije Tomislav Horvatinčić je kao vozač skrivio u Zagrebu još jednu nesreću sa smrtnom posljedicom. Poginula je Nada Petrović, a protiv tada već slavnog poduzetnika, milijunaša, podignuta je kaznena prijava, no o samoj kazni nema saznanja, izgubila se u vrtlogu demokratskih promjena. U kojima se, hvala na pitanju, Horvatinčić i više nego dobro snašao.
Suđenje za horor koji je prouzročio pred južnom stranom punte otoka Maslinovika nije mogao izbjeći. Kao i svaki put do tada, ponavljao je da nije kriv, da nije kriv što su mu se Francesco i Marinella Salpietro našli na putu sa svojom jedrilicom. Sud ga je i ovaj put poštedio, presudom iz 2015. godine proglašen je, istina, krivim, ali mu je ponovno odrezana tek uvjetna kazna, uz dopuštenje da i dalje nesmetano plovi Jadranom. Da tu i tamo napuni baterije.
U obrazloženju presude stajalo je kako je Horvatinčić “lakomisleno vozio automatskim pilotom, glisirao sa 26,3 čvora te nije promatrao promet”. Nadalje, pisalo je i kako “jedrilici nije ustupio pravo puta”, kako joj je “presjekao put, naletio na nju i lomio je”. Pisalo je i kako je “prešao preko nje, zbog čega je talijanski bračni par odbačen u more te su oboje preminuli zbog ozljeda”. Ali, prilikom izricanja kazne u obzir su uzete olakotne okolnosti žaljenja, spremnosti na isplatu odštete, kao i činjenica da prethodno nije osuđivan te da ima zdravstvene probleme. Sutkinja je kazneno djelo prekvalificirala iz neizravne namjere u nehat, uzela je, da vam prevedemo, blaži oblik djela.
Na ovakvu presudu žalili su se i tužitelj i obrana, a poništena je u studenom 2016. Novo suđenje pred istim sudom u Šibeniku počelo je u veljači ove godine.
