Foto: Privatni album
Za Ivana Furčića i njegovu sudbinu presudni mogu biti sati, a ne više dani i mjeseci – kaže Ennas Fathi, Libijac i bivši splitski student.
On je jedan od rijetkih koji je uspio vidjeti splitskog pomorca koji već više od dvije godine čami po kazamatima u ratom razorenoj zemlji na sjeveru Afrike. Bilo je to negdje polovicom prošle godine.
– Nazvao me moj prijatelj iz Splita Duje Ančić i molio za pomoć. Znamo se dobrih 40 godina i nikada nismo izgubili kontakt. Zbog Duje, Splita, Hrvatske okrenuo sam Tripoli na glavu i na koncu uspio ući u zatvor u kojem je Ivan s ostatkom posade bio smješten. Radilo se o Tajuri (Tažuri), državnoj kaznionici pet kilometara udaljenoj od grada, u kojoj je bilo smješteno 500 ljudi – ispričao nam je jučer u telefonskom razgovoru Fathi.
Kako bih se približio zatvorskoj upravi osnovao sam čak i Društvo hrvatsko-libijskog prijateljstva i malo-pomalo zadobio povjerenje upravitelja i njegovih ljudi. Kako im je nedostajalo svega, počev od vode pa do hrane, organizirao je humanitarne konvoje. U jednoj takvoj prilici ukazala se i prilika da Ivana izvuku iz zatvora.
– On jednostavno nije želio ući u moj automobil. Bio je pun nepovjerenja, iako sam ga redovito prije toga obilazio subotom i donosio što mu je trebalo. S mog telefona je razgovarao i s bratom Tomislavom u Splitu, ali ništa ga nije moglo razuvjeriti – veli Ennas.
Ipak, zahvaljujući svojim vezama uspio je ishoditi da Ivana prebace na odjel s Libijcima gdje mu je, ističe, bilo puno sigurnije, pa bi se i u slučaju masovnog bijega, kakvi su uobičajeni u libijskim zatvorima, mogao provući neopažen u masi. Također je bio sredio da ga se prebaci na zatvorsku psihijatriju, ali zbog nesigurnosti i zatvorenih cesta to se na kraju nije realiziralo.
Fathi je splitskog pomorca posljednji put vidio prije nego što je prebačen u drugu kaznionicu, Cesion Salmah, 70 kilometara zapadno od od Tripolija. Tu je lokaciju Tomislavu Furčiću dojavio bratov zatvorski kolega, izvjesni Sam, u jednoj od poruka preko WhattsAppa.
– Ja do tamo ne mogu, jer nemam putne papire. Na putu je ravno sedam barikada koje drže pripadnici raznih milicija. Međutim sumnjam da zatvorenike tamo uopće još drže, jer u posljednje vrijeme se na tom području vode žestoke borbe – upozorava bivši splitski student.
– Kada sam posljednji put vidio Ivana, i tada se na njemu vidjelo da pati. Izgubio je dosta na kilaži, ali je bio i vidno psihički dotučen. Sada mu stanje može biti samo gore, nikako bolje – dodaje Fathi, koji za pomorčevo stradanje prst upire i u njegovu maltešku kompaniju i njezin neuspjeli pokušaj da posadu izbavi podmićivanjem zatvorske uprave i jedne od milicija.
Navodi, pak, primjer posade jednog ruskog broda, koja je također bila suočena s optužbama za šverc naftnih derivata. U njihovom slučaju angažirala se vlast u Moskvi i nakon samo tri mjeseca svi su pušteni na slobodu.
– To mora učiniti i hrvatska država. Vi nemate odnose s Vladom Fayeza Al Sarraja, ali ako je u pitanju život vaših državljana, onda ništa nema cijenu. Ovdje je baš takav slučaj – poručuje Ennas Fathi.
