Istekom prvog kvartala 2018. sva bi hrvatska brodogradilišta koja su ušla u program restrukturiranja trebala biti samoodrživa.
Prestaje dotok novca iz proračuna i jedino o njihovoj poslovnoj spretnosti ovisit će hoće li i kako nastaviti poslovati.
Prema izvješću o stanju u hrvatskim brodogradilištima izrađenom krajem prošle godine, početak 2018. brodogradilišta će dočekati u prilično teškoj situaciji. Iako je izvješće, kao i prijedlog zaključka o istom, još početkom godine upućen od strane Ministarstva gospodarstva Vladi, odnosno njezinoj Koordinaciji za gospodarstvo, investicije i fondove EU-a, nikakav zaključak nije donesen.
Kasne brodovi
Perjanice brodogradnje, prije svega pulski “Uljanik” i riječki “3. maj”, morat će se suočiti s oko dvije milijarde kuna minusa, “Brodosplit” s potencijalnim povratom potpora ako se potvrde izvješća “Hrvatske brodogradnje – Jadranbroda” o njihovoj nenamjenskoj potpori, dok najpovoljniju situaciju ima “Brodotrogir”, koji je ove godine izišao iz programa restrukturiranja, iako se u izvješću konstatira kako kasne s investicijskim planom. Opet, najvećim dijelom ne svojom krivnjom, budući da je kasnila prenamjena prostora koja je potrebna za ishođenje građevinskih dozvola.
Najteže je stanje u “Uljaniku” i “3. maju”. “Uljanik”, koji je kao samoodrživo brodogradilište privatiziran radničkim dioničarstvom, u priču je ušao kao kupac “3. maja”. Izvješće navodi da “3. maj” ima pet vlastitih ugovorenih brodova, te šest ugovora iz “Uljanika”. Kašnjenje u izvršenju ugovora u prosjeku je osam mjeseci, a razlozi kašnjenja su nedostajuće pravodobno financiranje, odnosno nedostatak materijala i opreme za gradnju brodova, kao i kvalificirane radne snage.
Do 2016. godine, ako se iz prihoda isključe državne potpore, “3. maj” je akumulirao 619 milijuna kuna minusa. Ni financijski odnosi s kupcem, “Uljanikom”, nisu blistavi. Izvješće pokazuje da je iz “3. maja” prema tvrtkama iz “Uljanik grupe” otišlo 483 milijuna kuna, dok je istodobno “Uljanik” imao prema “3. maju” ukupno 348,3 milijuna kuna pozajmica, koje su prikazane kao vlastiti doprinos kupca, sukladno privatizacijskom ugovoru.
“Uljanik grupa”, kupac “3. maja”, navodi se u izvješću, drži 75 posto vrijednosti svih ugovorenih poslova u hrvatskoj brodogradnji. Riječ je o 1,37 milijardi dolara, pa je očito kako je sudbina “Uljanika” zapravo sudbina hrvatske brodogradnje (čak i direktno, jer, na primjer, dio poslova za njih odrađuje i “Brodotrogir”). Od tih 1,37 milijardi dolara, 80 posto pokriveno je državnim jamstvima. Izvješće navodi kako su pomaknuti rokovi gradnje za sve brodove, pri čemu je u prošloj godini, od ukupno planiranih efektivnih sati rada, utrošeno tek nešto manje od 30 posto.
Trošenje novca
Još je veći problem što sredstva dobivena za financiranje gradnje brodova nisu u potpunosti utrošena za tu namjenu. Specifikacija troška nedostaje za ukupno 540,23 milijuna kuna. Još preciznije, izvješće navodi kako je “Uljanik grupa” isplatila “Uljanik brodogradilištu” i “3. maju” sredstva za gradnju ugovorenih brodova u znatno većem iznosu od ostvarenog procesa na novogradnjama. Jednostavnije rečeno, novac je potrošen na gradnju brodova, ali brodovi nisu izgrađeni, odnosno s gradnjom se značajno kasni.
Kada je u pitanju samo “Uljanik brodogradilište”, kumulirani gubitak na kraju prošle godine iznosio je 1,417 milijardi kuna.
