Dramatično smanjivanje ribljeg fonda uslijed pretjeranog izlovljavanja jedan je od najvećih gorućih problema u morima diljem svijeta, pa tako i u Mediteranu, no problem svakako nije od jučer. Iako već godinama postoji cijeli niz inicijativa, planova i strategija koje bi trebale naći balans između gospodarskih interesa i očuvanja ribljih vrsta, i friškiji znanstveni podaci pokazuju da je ribe i dalje sve manje a izlova i dalje sve više, piše Novi list.
Svjedoče tome i rezultati istraživanja talijanskih znanstvenika iz Ancone objavljenog početkom ove godine koje je na području Mediterana mjerilo učestalost koćarenja pomoću analize tzv. AIS komunikacijskih signala s brodova koji daju informacije o poziciji, brzini, kursu, pa i veličini broda, a koji su obavezni na području EU za sve brodove duže od 15 metara. Znanstvenici su mjerenja analizirali između 2012. i 2014. godine na području cijelog Mediterana zabilježivši u tom periodu prosječno povećanje u učestalosti koćarenja od čak 22 posto. Jadran se pri tome pokazao kao jedna od nekolicina lokacija gdje je zabilježen najveći porast koćarskog »prometa«.
Sustav kontrole
Iako su ta mjerenja sad već stara tri godine, i ovi rezultati svjedoče o nastavku trenda koji je zabilježen više puta posljednjih godina, između ostalog i u sad već razglašenoj prošlogodišnjoj studiji Chiare Piroddi s Instituta za znanost mora u Barceloni i suradnika koje je pokazalo da je u posljednjih pola stoljeća kombinacija promjena u produkciji biomase (kao izvora hrane za morske životinje) i komercijalnog izlova ribe rezultirala s ogromnim promjenama u mediteranskom eko-sustavu. U Mediteranu se – potvrdili su njihovi podaci – brojnost riba iz najpopularnijih vrsta za izlov smanjila za više od 30 posto, pri čemu su predatorske vrste reducirane za čak 40 posto.
– Prema našim nalazima, Jadran je jedan od najugroženijih dijelova Mediterana. Specifično baš za Jadran, čini se da je uništavanje eko-sustava većinom prouzročeno pretjeranim izlovom ribe. Jedina iznimka su inćuni i srdele gdje su smanjivanju ribljeg fonda osim izlova pridonijele i promjene u okolišu koje su smanjile količinu riblje hrane. Najugroženije u Jadranu su prema našim podacima vrste poput oslića, grdobine, trlje i morskih pasa. Podaci pokazuju i da se količina ulova u Jadranu povećavala negdje do devedesetih godina i od tada stalno opada, unatoč vidljivom povećanju izlova, a to se događa zbog ugroženosti eko-sustava, komentirala je za naš list Piroddi.
Lovostaji i duže zabrane poput one koja je trenutno na snazi kraj otoka Jabuke glavni su način borbe za jadranski eko-sustav, no kako upozorava biolog Petar Kružić s PMF-a u Zagrebu, osim što, po njegovom mišljenju, u Hrvatskoj ne funkcionira najbolje sustav kontrole propisa i lovostaja, stvari kompliciraju i klimatske promjene.
– Ideja je da se ribljim zajednicama da šansa da se obnove, no promjene u klimi utječu i na promjene u vremenu razmnožavanja ribe, pa bez stalnih podataka o tome, neki lovostaji mogu biti vremenski promašeni, upozorava Kružić.
Strategije za spas
Nedo Vrgoč, ravnatelj Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu tvrdi da hrvatski stručnjaci intenzivno rade na prikupljanju i analiziranju podataka i osmišljavanju strategija za spašavanja jadranskog eko-sustava, a s talijanskim kolegama koji su objavili nedavno istraživanje o učestalosti koćarenja imaju i jednu od dugogodišnjih međunarodnih suradnji.
– Njihov rad na novi i interesantan način opisuje ono što je već poznato u Jadranu i Mediteranu – a to je da je razina eksploatacije iz godine u godinu sve veća i to poglavito u glavnim ribolovnim područjima. Sve ovo za posljedicu ima prelov ključnih vrsta i negativne promjene u populacijama i ekosustavima. Negativne promjene se očituju u padu biomase gospodarski najvažnijih vrsta praćenom padom ulova, promjenama u strukturi populacija – lov sve manjih primjeraka, smanjenje veličine jedinki kod kojih nastupa spolna zrelost, dominacija nezrelih primjeraka, a vidljive su i promjene poput smanjenja udjela osjetljivih vrsta u zajednicama, promjene u hranidbenom lancu i slično, tumači Vrgoč tvrdeći da splitski Institut već godinama prati situaciju provođenjem i sudjelovanjem u različitim nacionalnim i međunarodnim projektima.
Najveći dio podataka o stanju resursa, pojašnjava on, prikuplja se kroz Nacionalni plan za prikupljanje podataka u ribarstvu usklađen na razini EU. Osim rezultata znanstvenih istraživanja kroz nekoliko međunarodnih projekata u koje su uključeni i hrvatski znanstvenici, prikupljaju se i podaci o svim tipovima ribolova direktno na ribarskim plovilima i na iskrcajnim mjestima.
– Navedena istraživanja pokazuju da je većina resursa u Jadranskom moru prelovljena. Prema zadnjim procjenama u Jadranskom moru u prelovu su sve ključne komercijalne vrste – srdela, inćun, oslić, škamp, list. Relativno povoljno je stanje jedino kod trlje blatarice i kozice, tvrdi Vrgoč.
Održiv ulov
Trenutne mjere regulacije ribolova uključuju smanjenje kapaciteta flote kroz uništavanje dijela brodova, privremene prostorno vremenske lovostaje, interventne mjere zaštite pojedinih područja prilikom pojave veće količine nezrelih primjeraka i posebne regulacije ribolova u rastilištima i mrijestilištima.
– Iako te mjere pokazuju određene pozitivne pomake, još smo daleko od uspostave održivog ribolova u Jadranu. Da bi se to postiglo trebat će bliska suradnja svih dionika u ribarstvu – kako na nacionalnoj, tako i međunarodnoj razini. I normalno, trebat će vremena. Jer sadašnje stanje je nastalo kao posljedica pedesetak godina pretjerane eksploatacije te nije za očekivati da će se ono značajnije popraviti kroz kratko vrijeme i bez drastičnih mjera redukcije ribolovnog napora i ulova, reći će Vrgoč. Plan EU da se do 2020. godine za sve ključne vrste i sva područja procijeni i dostigne maksimalno održiv ulov – ona količina ribe koja se može izloviti bez opasnosti da se poremeti obnavljanje – po njemu nije pretjerano realan.
Ipak, kao jedno od važnijih postignuća Vrgoč ističe uspostavu zaštićenog ribolovnog područja u Jabučkoj kotlini kojom se pokušava obnoviti populacija škampa i oslića u Jadranskom moru.
– Prije tri godine »zatvorili« smo Jabučku kotlinu na godinu dana. Međutim talijanska strana nije pristala na duži period, pa je područje opet otvoreno, a pozitivni efekti su nestali u roku od pet tjedana. Sada je ribolov tamo zabranjen na tri godine i nema nakon toga automatskog otvaranja već se najprije gleda stanje. To područje je ključno mrijestilište za škampa i oslića i pozitivni efekti u obnovi ribljeg fonda se već vide. Odrasla riba u većem broju migrira iz tog područja na područje eksploatacije. To je i prvi slučaj da su se dvije zemlje uspjele dogovoriti oko dugotrajnije zaštite jednog područja i sad je plan da to pokušamo primijeniti na određenom području kraj Istre, u ZERP-u, koje je ključno za razmnožavanje lista, najavio je Vrgoč.
Revolucionarni zahvati
Ideja je, pojašnjava on, da zaštićeno područje bude ravnomjerno raspoređeno između teritorija Italije i Hrvatske i da ne bude tek simbolične veličine.
– Takva međunarodna zaštićena područja su prilično revolucionarni zahvati u Mediteranu. Trenutno s kolegama iz Italije i Malte sudjelujemo u međunarodnom projektu MANTIS, u sklopu kojeg radimo prognostičke modele i simulacije na koji bi način veličine i lokacije zaštićenih područja utjecale na organizme, kako bi pronašli najbolji kompromis sa socijalno-ekonomskim aspektima, pojašnjava naš sugovornik. Razmišlja se i o tome da se u južnom Jadranu zabrani koćarenje na dubini većoj i do 500 metara kako bi se zaštitilo morsko dno. Iako se o svim mjerama ograničenja nerijetko vode burne rasprave u javnosti, Vrgoč tvrdi da znanstvenici dobrim dijelom imaju podršku ribara koji i sami uviđaju da sadašnji način eksploatacije nije dugoročno održiv. U skladu s time, analize objavljene ovog tjedna u časopisu Science sugeriraju da je je više od polovice ribolovnih područja na svijetu »prelovljeno«, no da bi obnavljanje ribljeg fonda na tim područjima moglo povećati zaradu od ribolova i do 80 posto.
