U ovom intervjuu predstavljamo Vanju Litovića, zapovjednika 267,92 m dugog Norwegian Spirita koji vodi posadu sastavljenu od 54 nacije. Već kao dijete zagrizao je za brodove putujući s ocem na razne destinacije, no usprkos završene 2 godine srednje građevinske škole u Rijeci, odlučio je – ide na brod.
Ovaj nasmijani zapovjednik, kada je doma najviše voli provoditi vrijeme sa svojom obitelji daleko od tehnologije, ali ipak blizu mora. Njegov iskusni pomorski put traje već 30 godina, a u nastavku možete pročitati što je savjetovao svim mladim pomorcima.
Obzirom da intervjue s pomorcima najčešće ne odrađujemo na kopnu na već uhodan način, otkrijte nam gdje se Vi trenutno nalazite i iz kojeg dijela broda tipkate odgovore?
Upravo smo isplovili iz Izmira s namjerom da proslijedimo za Piraeus, ali zbog najave generalnog štrajka morali smo promijeniti plan. Kao najbolja opcija izabran je Dubrovnik što me posebno raduje. Što ima ljepše nego uploviti u domaći porat.
Odgovore na vaša pitanja tipkam ko i obično u svom uredu iza komandnog mosta gdje i inače obavljam svu administraciju.
Većina pomoraca nastavlja obiteljsku tradiciju navigavanja. Da li ste i Vi naslijedili takvo iskustvo?
Ko rođeni Bračanin rođen uz more, mora biti da mi je to bilo zapisano. Ma šalim se, nono je ima trabakul, očev brat je bio profesionalni ribar prije nego se preselio u Split, a moj otac je glavni “krivac” zašto sam danas na brodu. Ko dite vodija me uvik priko lita sa sobom na brod, valjda sam obiša svu tadašnju flotu Jadrolinije od Istre i Dalmacije do Rada, Luna, Bratstva, Liburnije i drugih. Zatrova sam se jako rano s brodom. Da budem iskren, otac me nikad nije pokušavao privoliti da budem pomorac. Čak sam bio završio dva razreda srednje građevinske škole u Rijeci, ali nakon lita odluka je pala, idem na brod. Mater je bila izvan sebe, ali starom Kapetanu je bilo drago iako to nije reka.
Vi ste zapovjednik jednog od najvećih brodova: renomiranog broda Norvegian Spirit, što je zasigurno san svakog mladog pomorca. Koji je Vaš savjet za njih?
Sada je puno lakše dobiti posao na kruzeru za mlade časnike nego prije. Ne bih ih htio zavaravati, nema tu egzotike, moraš raditi (i biti jako dobar u tome) jer konkurencija je velika, voljeti svoj posao i znati svoj cilj. Greške se ne opraštaju, kao i pametovanje. Nažalost, naši su Hrvati skloni tome, naročito ako ih je više na brodu.
Uz široko znanje i iskustvo, što smatrate da je potrebno imati ili razviti za uspjeh u ovom poslu?
Ukratko moraš biti “diplomat”. Treba biti tolerantan i fer, potrebno je jako puno strpljenja i rezultati će doći. I da, puno, puno, puno učenja i usavršavanja.
Spomenuti Norvegian Spirit dug je 267,92 m i ima kapacitet posade od 1 996 putnika i 965 članova posade. Kakav je način rada i komunikacije na brodu sa 30ak nacionalnosti?
Podatak od 1996 putnika je na bazi dvoje putnika po kabini (double occupancy). Na putovanju iz Barcelone za Veneciju 28/06 imat ćemo 2400 putnika na brodu i oko 950 članova posade. Kada se uzme u obzir da na brodu imamo posadu sastavljenu od 54 nacije
(skoro ko UN) treba imati jako puno takta za rad s njima. Nešto što je smiješno i zabavno Europljanima onima s Dalekog istoka može biti uvredljivo. Na to jako pazim kao zapovjednik i ne dopuštam bilo kakvu netrepeljivost među posadom. Službeni jezik na brodu je engleski i sve funkcionira jako dobro.
Obiteljski ste čovjek. Imate ženu, dvoje djece i vlasnik ste malog terijera. Kako najviše volite provoditi vrijeme kad ste doma?
Kad sam kod kuće u potpunost se posvetim svojoj obitelji. Kako supruga radi preuzmem dio obaveza (transport i nabava), odvedem kćer u školu ili na trening, dućan, tu i tamo čak i skuham nešto. Sin je nedavno postao punoljetan, vidim ga uglavnom oko ručka, ostatak vremena je na Facebook-u ili u školi (ili oko škole s kakvom curom). Bajadera (Silky Terrier) mi zato pravi uvijek društvo i pazi na mene. Ima vrlo izoštren sluh, naročito ako netko otvori frižider!!!!
Kad uhvatim vremena uvijek skočim do Brača, vidjeti roditelje i baciti tunju u more. To mi je najveći gušt, uvalim se u kakvu valu, crva na udicu, cigaret u usta i uživaj. Još ako je dobar kumpanjon u brodu i litra vina, šta triba više.
Proputovali ste, usudila bih se reći, cijeli svijet. Koja destinacija vas je “izula iz cipela”?
Definitivno Antarctica, iako ne volim snig i led, moram priznati da je fascinantno. Bora-Bora je isto vrlo lijepa kao i australski Great Barrier Reef, ali ništa mi ne može zamijeniti Hrvatsku obalu i otoke. To je moja najomiljenija destinacija i niko joj ne može uzeti primat.
Koju komponentu Pomorac.net-a smatrate najkorisnijom za pomorce i što Vama osobno ta stranica predstavlja?
Da budem iskren kada dođem kući pokušavam izbjeći kompjuter i sve vezano uz brod što je više moguće. Zasitiš se na brodu svega, a posebno kompjutera, dnevno moraš odgovoriti na stotinjak mailova vezanih uz posao.
Pomorac net je odlična web stranica za razmjenu mišljenja i iskustva što može uveliko pomoći našim mladim pomorcima.
I za kraj udovoljite jednoj mojoj znatiželji. Zašto pomorci nikad ne pričaju o negativnim i teškim iskustvima, koje su ipak njihova svakodnevica?
Vrlo jednostavno, obrambeni mehanizam, zaboravi ružne stvari i zapamti samo one lijepe.
Pa zar nije tako sa svima nama u životu bez obzira bili na kraju ili brodu?
