Engleski riječni parobrod potonuo je na Temzi nakon sudara s teretnim brodom „Bywell Castle“ 3. rujna 1878. godine pri čemu je poginulo više od 700 ljudi.
U 10 sati ujutro tog dana stotine ljudi počelo se okupljati na putničkom pristaništu na Temzi kod londonskog mosta. Tog su prelijepog sunčanog dana odlučili napraviti kraće putovanje Temzom. “Malo je vjerojatno da će se takvo prekrasno vrijeme ponoviti do sljedećeg ljeta”, govorili su Londončani, umorni od čađe i buke ogromnog grada. Na molu na lijevoj obali Temze izletnički je parobrod „Princess Alice“, ukrašen zastavama, primao putnike uz zvuke orkestra. Bio je to brod sa željeznim kotačem i smatrao se jednim od najboljih brodova u floti tvrtke London Steamboat Company. Između ostalih parobroda razlikovao se elegantnom linijom trupa i bio je veoma popularan među stanovnicima Londona. Punih dvanaest godina redovito je provodio jednodnevna krstarenja Temzom s Londonskog mosta do Sheernessa i natrag. Brod je bio relativno malen, duljine 65 metara i širine 6,1 metar, a kompaktni parni motor osiguravao je brzinu od 12 čvorova. Prema britanskim pravilima koja su bila na snazi u plovidbi u kopnenim vodama, ovaj brod mogao je primiti 936 putnika, a prema tadašnjim standardima za osiguravanje sigurnosti ljudskih života na rijeci, na njemu su postojala samo dva malena čamca za spašavanje i dvanaest kolutova za spašavanje.
U 10.30 „Princess Alice“ napustila je pristanište i okrenuvši se nasred rijeke, spustila se nizvodno brzinom od 11 čvorova. Na brodu je bilo više od 700 izletnika od kojih su većina bili žene i djeca. Kako bi privukla putnike da krenu na izlet, tvrtka je opremila predivni salon i angažirala orkestar, a čim je brod odmaknuo od mola, glazbenici su zasvirali popularne melodije. Na gornjoj palubi počeo je ples.
Parobrod se kratko zaustavio na Greenwichu, Woolwichu i Gravesandeu, gdje su neke putnike zamijenili novi. Plovidba prema Sheernessu prošla je bez incidenta. S paluba broda putnici su se divili periferiji Londona te slikovitim obalama Kenta i Essexa. Nakon trosatnog boravka u Sheernessu, gdje je organiziran piknik turisti su se vratili na brod.
“Princess Alice” je krenula natrag. Salon je bio prepun, putnici su pili, plesali i bezbrižno pjevali zabavne pjesme. U 18 sati “Princess Alice” zaustavila se u Grayvsendu. Na rivi ju je očekivalo stotine turista koji su nakon posjete poznatom kraljevskom parku Rochesterville Gardens, požurili prije zore kako bi došli do Londona prvim brodom. Kapetan parobroda „Princess Alice“, William Grinstead, bojeći se preopterećenja, prihvatio je samo polovicu novih putnika. Dakle, gotovo tisuću ljudi već je bilo na brodu…
“Princess Alice”, izbjegavši snažni pljusak, plovila je duž desne obale Temze do Tripcock Pointa, na kojem riječni kanal pod kutem od 45 stupnjeva okreće na jugozapad. Do Woolwicha je ostalo svega kilometar i pol.
U to je vrijeme rijekom plovio teretni brod “Bywell Castle”, prevozeći ugljen u Newcastle. Na brodu su bila dva peljara: Dix – riječni, koji je osiguravao plovidbu do Grayvsenda, i morski Chapman, koji je trebao voditi brod dalje. U 19.35 kapetan broda „Bywell Castle” je primijetio upaljenu svjetlost parobroda koji im je išao u susret, dok je Dix pak vidio crveno lijevo bočno svjetlo “Princess Alice” koja se pojavljivala s Tripcock Pointa. Širina Temze na mjestu gdje su se brodovi trebali susresti bila je trećina milje, a vidljivost je bila izvrsna. Tada u Engleskoj nisu postojala jedinstvena pravila za divergencije morskih i riječnih plovila na riječnom plovnom putu. Brodovi su se mogli mimoilaziti s bilo koje strane, ovisno o situaciji.
Vidjevši da brod koji dolazi ide protiv struje, i kreće se oko Tripcock Pointa, peljar teretnog broda “Bywell Castle” Dix odlučio je da će se okrenuti sjevernoj (lijevoj) obali rijeke gdje je, po njegovom mišljenju slabija struja. Stoga se namjeravao približiti južnoj obali rijeke i odmaknuti se od parobroda lijevom stranom. No, kapetan “Princess Alice” imao je drugačije mišljenje: odlučio je ne sjeći kurs broda koji mu dolazi u susret i nastaviti ploviti duž južne obale. Ali Grinstead je prekasno počeo okretati kormilo ulijevo. Kada je brod izašao iz Tripcock Pointa snažna struja ga je odvela na brzace rijeke. Na “Bywell Castleu” sada su vidjeli zeleno svjetlo desne strane „Princess Alice“. Peljar Dix mogao je spasiti situaciju da se brzo okrenuo na lijevu stranu, ali kormilo „Bywell Castlea“ već je bilo okrenuto. Sudar je bio neizbježan.
U vrijeme kada su se brodovi približili jedan drugome bilo je mračno i svaki kapetan mogao je odrediti kurs nadolazećeg broda jedino položajem navigacijskih svjetala, ali nisu razumjeli međusobne manevre.
Brod za prijevoz ugljena svojim je pramcem udario u desnu stranu „Princess Alice“ odmah iza kotača. Teretnjak, kapaciteta od gotovo jedne i pol tisuće registriranih tona, nakon što je uništio strojarnicu, praktički je prepolovio trup.
Nakon udara pramac „Bywell Castlea“ ostao je neko vrijeme u otvoru na trupu „Princess Alice“, koja je još bila na površini. Međutim kapetan teretnog broda, Rudolf Thomas Harrison, napravio je katastrofalnu pogrešku, izdao je zapovijed u strojarnici: “Punom parom nazad!” Parobrod se velikom brzinom počeo puniti vodom. Ta je drama trajala svega četiri minute. Čim se „Bywell Castle“ odmaknuo, tijelo „Princess Alice“, prepolovilo se na dva dijela i potonulo na dno Temze.
Odmah nakon sudara, svi koji su bili u salonu “Princess Alice” požurili su do vrata, no u toj navali nisu ih mogli otvoriti jer su se otvarala prema unutra.
Prilikom uranjanja pramca parobroda, parni kotlovi su eksplodirali i opržili desetke ljudi. Rijeka je bila prepuna ljudi koji su tražili pomoć. Zbunjeni i u dugim haljinama davili su se i tonuli na dno.
“Bywell Castle” se približio mjestu gdje su se ljudi utapali i spustio u rijeku konope i čamce za spašavanje. Zahvaljujući tome, spašen je dio ljudi, a dio onih koji su znali plivati struja je odnijela prema obali.
Možda bi se čak ljudi i uspjeli spasiti penjanjem na „Bywell Castle“ dok kapetan Harrisom nije izdao zapovijed, no brod je bio previsok. Ipak, to je uspjelo jednom čovjeku. George Linnekar, koji je služio u Kraljevskoj mornarici 12 godina, uspio se nakon sudara brodova popeti po sidrenom lancu na teretni brod. Posada „Bywell Castlea“ spasila je 63 ljudi, a preživjelo je oko dvjesto osoba. Mnoge je pokupio izletnički parobrod “Duke of Tech”, u vlasništvu iste tvrtke kao i “Princess Alice”, koji je na mjesto sudara stigao nakon deset minuta.
Vijest o tragediji brzo se proširila do Lodona. Stotine ljudi su s upaljenim bakljama došli do zgrade u Londonu kako bi saznali o sudbini svojih najmilijih koji su krenuli na izlet brodom „Princess Alice“.
Koliko je ljudi umrlo tijekom ovog sudara nije precizno određeno, jer nije poznato koliko se dodatnih putnika ukrcalo u Grayvsendu. Procjenjuje se da je na povratnoj plovidbi bilo gotovo tisuću ljudi.
Potraga za tijelima žrtava započela je iste noći i nastavila se tjedan dana. Iz rijeke je izvučeno 630 potopljenih ljudi, uključujući osam od četrnaest članova posade. Tijelo kapetana Grinsteada pronađeno je petoga dana na dnu kod pristaništa Woolwich. Koliko žrtava nije pronađeno nije poznato. Oni koje nisu identificirali rodbina i prijatelji pokopani su blizu Londona u zajedničkom grobu.
O brodolomu “Princess Alice” u Engleskoj je tiskano mnogo članaka i knjiga. Najdetaljnija je „Velika tragedija na Temzi“ Gavina Trustona koji je pažljivo proučavao materijale istrage, istražio arhive i pisma privatnih osoba. Truston je intervjuirao 25 očevidaca tragedije, od kojih je posljednji umro 1966. godine. Međutim, nije mogao točno odgovoriti tko je odgovoran za ovu tragediju. Parlament je ovlastio Ministarstvo trgovine u Velikoj Britaniji da provede službenu istragu o katastrofi. O slučaju sudara brodova raspravljalo se tri tjedna. Stručnjaci su izrazili svoje stavove, a sud je osudio oba kapetana.
Uskoro je predmet bio razmatran na Admiralitetskom sudu koji je zaključio da je za tragediju u potpunosti kriv poginuli kapetan parobroda „Princess Alice“. Sud je otkrio da je u vrijeme sudara na kormilu bio čovjek koji nije bio član posade. 28-godišnji John Aires zamijenio je kormilara Johna Honguda na povratnoj plovidbbi kada je „Princess Alice“ napustila Gravesand. Kormilar je imao sastanak s djevojkom i zamolio je svog prijatelja da ga zamijeni, obečavši mu da će mu sljedećeg dana platiti četiri šilinga. Kapetan Grinstead je, znajući da je Aires ranije služio kao mornar, pristao na takvu zamjenu i stavio ga za kormilo. Ta činjenica i činjenica da se kapetan “Princess Alice” nije želio mimoići lijevom stranom s teretnim brodom “Bywell Castle”, bilo je dovoljno da žalbeni sud proglasi poginulog kapetana Grinstead krivim. John Aires je na suđenju izjavio da je kapetan poslije sudara popeo na kućište lopatica kotača i pokušao spasiti ljude koji su je utapali u rijeci.
Tijekom rada istražnog povjerenstva Ureda za trgovinu Ujedinjenog Kraljevstva, osnovan je posebni odbor koji je imao zadatak razraditi preporuke o sigurnosti plovidbe. Ove su preporuke bile osnova za pravila plovidbe na Temzi i kasnije, 1899. godine, međunarodnih pravila za sprečavanje sudara na moru. Preporuke odbora navode: svaki brod, bez obzira na veličinu i prednosti, mora se pridržavati desne strane plovnog puta; svaki brod koji presijeca rijeku i okreće se preuzima punu odgovornost za sigurnost pristupa i ne smije ometati druge plovne objekte.
Tragična smrt “Princess Alice” dovela je do činjenice da je su brodove počeli opremati većim brojem čamaca za spašavanje, splavima, bovama i pojasevima za spašavanje. Počeli su graditi šire prolaze i staze, a vrata u javnim prostorima i kabinama brodova od tada se otvaraju samo prema van.
