Posljednja otkrića Nizozemca u Tihom oceanu povezana su s imenom Jacoba Roggevena, rođenog u gradu Middelburgu 1659. godine.
Njegov otac Arent Roggeveen bio je revan i domišljat čovjek. Umjesto zanimanja školskog učitelja radije je odabrao profesiju trgovačkog putnika i uživao je u kušanju vina i jakih pića, a u kasnijim godinama počeo se zanimati za projekte ekspedicija na južne kontinente.
Arent Roggeveen, shvativši da njegovi projekti neće naići na simpatije u tvrtki East India Company, okrenuo se suparničkoj tvrtki. Naime, od 1621. u Nizozemskoj je postojala tvrtka West Indies koja je trgovala s Amerikom. Zato je 1676. predao bilješku direktorima ove tvrtke, koja je sadržajno podsjećala na Kyrosove dnevnike. Roggeveen je ustvrdio da je Nizozemska potpuno podcijenila zapadni put u daleku Aziju koji vodi kroz Magellanov prolaz i Lemerov tjesnac. Vjerovao je da se ovaj kontinent treba nalaziti u Tihom oceanu samo 15° južno od Jarčeve obratnice. Poput Kyrosa, i Arent Roggeveen je živopisno opisao mitsko bogatstvo ovog kontinenta.
Njegov sin Jacob Roggeveen, također istraživač, u dobi od 62 godine krenuo je u ekspediciju kako bi pronašao Terru Australis, hipotetički kontinent za koji se nekoć mislilo da postoji u Južnoj hemisferi. S flotom od tri broda i 223 člana posade, Roggeveen je 1. kolovoza 1721. prvi put otplovio do Falklandskih otoka prije nego što je ušao u Tihi ocean i iskrcao se u blizini Valdivije u Čileu.
Dalje se njegova ekspedicija iz Čilea uputila prema Tihom oceanu i 5. travnja 1722. ugledali su kopno. U svojim memoarima Jacob Roggeveen je napisao: “Ljudi su se silno radovali i nadali su se da je ovo područje obala nepoznatog južnog kontinenta.”
„Približavajući se otoku vidjeli smo mnogo čunova kako plove duž obale i došli smo do zaključka da je zemlja gusto naseljena. Prilazeći još bliže uvjerili smo se da je pred nama nekoliko otoka smještenih vrlo blizu jedan drugom. Tiho smo zašli daleko u arhipelag i ubrzo počeli sumnjati da ćemo moći izaći. Admiral je naredio jednom od članova posade da se popne na jarbol i vidi na koji se način možemo izvući odavde. Svoj spas možemo zahvaliti samo mirnoći koja je tada vladala jer i najmanja uzbuđenost bacila bi naš brod na stijene i to ne bismo uspjeli spriječiti.“
„Ovaj arhipelag sastoji se od šest otoka vrlo slikovitog izgleda. Dali smo im ime Labirint, jer smo morali prilično kružiti da bismo izašli na otvoreno more”, zapisao je. Kokosove i druge palme govorile su o plodnosti otoka i pravom raju na Zemlji.
Međutim nisu pronašli Terru Australis, već daleko manju zemlju koju su nazvali Uskršnji otok, budući da su stigli na Uskrsnu nedjelju.
Ekspedicija je čekala prije nego što je poslala dio posade na kopno, a njihovom se brodu približio jedan od pripadnika naroda s kopna. Pozvali su ga na brod, a Roggeveen je zapisao:
“Bio je prilično gol, bez ikakvog pokrivala za dio tijela koji nije namijenjen pogledima. Činilo se da je ovom nesretnom stvorenju vrlo drago što nas vidi i veoma se začudio našem brodu, odnosno čvrstini mehanizma koji ga pokreće te njegovim jedrima i topovima.”
Brodovi su tog dana primili više posjetitelja, a ujutro su poslali čamce na obalu sa 134 muškaraca, sve naoružane mušketama i pištoljima. Posada je šetala obalom u formaciji, signalizirajući okupljenim domorocima da im se sklone s puta. Bili su potpuno svjesni prethodnih smrtnih incidenata koji su zadesili druge istraživače u novootkrivenim krajevima.
Zbog nesporazuma stražnji dio formacije otvorio je vatru svojim mušketama, ubivši 10 do 12 otočana i ranivši druge. Ostali su se raspršili, ali su se vratili u iznenađujuće neagresivnom držanju. Nudili su voće, korijenske kulture i perad. Roggeveen je prihvaćao samo perad i banane, a platio ih je prugastim platnom.
Još jednom, Nizozemci su potpuno uzalud prolili krv bezopasnih stanovnika, koji su ih čekali na obali i krivi su samo jer ih je bilo previše. Nakon ove odmazde, Roggeveen je pokušao vratiti odbjegle domoroce uz pomoć darova vođama i neiskrenih manifestacija ljubaznosti. Otočani nisu dozvolili da ih prevare. Namamili su mornare u unutrašnjost, napali ih i počeli ih kamenovati. Iako su puške zaustavile mnoge starosjedioce, drugi su hrabro nastavili napadati neznance i tjerali ih da se vrate u čamce, odvodeći im ranjene i mrtve drugove.
Nizozemci nisu imali drugog izbora osim da viču o izdaji, ne pronalazeći dovoljno glasne epitete za izdaju i krvožednost svojih protivnika.
Unatoč gubicima koji su pretrpjeli, Nizozemci su ovaj otok nazvali Otokom odmora u sjećanje na zadovoljstvo koje im je donijela njihova priroda. Roggeveen je izvijestio da se nalazi na šesnaestoj paraleli, ali zemljopisna dužina naznačena je vrlo netočno i bilo ju je nemoguće poistovjetiti s bilo kojim otokom.
Trećeg dana plovidbe istovremeno su otkrivena tri otoka, nazvana Baumanski otoci (danas Manu’a).
Domaći na tom otoku se nisu razlikovali u boji kože od Europljana, a samo su neki imali tamnu nijansu od sunca. Njihova tijela nisu bila prekrivena tetovažom. Komadi tkanine, vješto tkani i obrubljeni, prekrivali su ih od struka do pete. Šešir izrađen od iste tkanine prekrivao im je glave, a na vratu su im visjeli vijenci mirisnog cvijeća.
“Moram priznati da je to bio najciviliziraniji i najiskreniji narod od svih koje smo vidjeli na otocima Južnog mora. Divili su se našem izgledu, pozdravljali nas kao bogove, a kad smo se spremali otići, izrazili su duboko žaljenje“, zapisano je u memoarima.
Po svoj prilici bili su stanovnici otoka Samoa.
Ploveći dalje Roggeveen se s posadama usidrio u Bataviji 11. srpnja 1723. godine. Međutim tamo im je kompanija East Indie odmah zaplijenila oba broda. Članovi ekspedicije, kao zarobljenici, odvedeni su u Nizozemsku, gdje se Roggeven uključio u parnicu s tvrtkom East India Company. Umro je 1729. godine, potpuno uništen.
Njegovo najznačajnije otkriće bio je otok Rapa Nui (Uskrs), izgubljen u istočnom Tihom oceanu.
