O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

STEREOTIPI O NARODNOSTIMA – SUBJEKTIVNOST BEZ POKRIĆA

Poznato je da su stereotipi rak-rana društva čiji začeci sežu još u daleku prošlost, no njihov veliki zamah događa se prvi put susretanjem naroda koji su prije toga živjeli daleko jedni od drugih. Dogodilo se to za vrijeme kolonizacije. Javili su se prvi stereotipi između velikih kolonijalnih sila i domorodačkih naroda, a buktinja koja i danas vlada svijetom svoje korijene vuče iz naseljavanja novih kontinenata, ponajviše Sjeverne Amerike. Sjedinjene Američke Države su usprkos potpuno različitim izvorištima svojih stanovnika uspjele prevladati stereotipe, te danas slove za prvu državu u svijetu koja se na stereotipe ne oslanja često, dapače, sve rase i narodi na tlu SAD-a sebe smatraju Amerikancima i ničim više.

Globalizacija, objedinjavanje tržišta, međunarodna i prekooceanska putovanja, te potraga za najvećim umovima u različitim sferama djelovanja civilizacijskih tehnologija, doveli su do sve većeg broja susreta ljudi potpuno različite narodnosti, religije, životnih navika i percepcije uopće. Pri takvim interakcijama, stereotipi igraju važnu ulogu u odvijanju odnosa i stvaranja općeg dojma jer stereotipi nose sa sobom neutemeljenu subjektivnost. Zbog pogrešnih stereotipa, mnogi su dolazili i u neugodne situacije, dok su ekstremni slučajevi odlazili i do fizičkih obračuna. Od početka devedesetih, tenzije idu silaznom putanjom, te su nulta stopa tolerancije nasilja i međusobno uvažavanje odradili svoje zadatke. Skupina ljudi koja se prva susrela sa takvim interakcijama bili su radno osoblje na prekooceanskim brodovima. Poradi strukture posla, ekonomskih tokova i neprekidne kompeticije trgovinskih odnosa, te pomanjkanju dobara, struka u kojoj se dogodilo najviše međunarodnih interakcija bila je upravo pomorska struka, te stoga na pitanje kako prebroditi stereotipe, najbolje odgovore mogu dati baš oni – pomorci.

U svijetu modernog pomorstva najbrojnije nacije su britanska, ukrajinska, filipinska i indijska. U posljednje vrijeme na brodovima u međunarodnoj plovidbi Hrvati sreću najviše pripadnika filipinske nacije, a odmah iza njih je indijska nacija. Nerijetko se druže i sa ukrajinskim predstavnicima, dok im ni Britanci nisu stran pojam. Kako se ponašati, koja pitanja izbjegavati i s kime se na temu čega našaliti, najlakše se prepoznaje kroz – stereotipe.

VELIKA BRITANIJA

Velika Britanija je sinonim za zauzimanje novootkrivenoga kopna, no oni u tome ne vide ništa loše, baš naprotiv. Stoga nemojte reći Britancu da su njegovi sunarodnjaci prije dva stoljeća okupirali luku u koju ste upravo uplovili. Preskočite taj detalj. Također nemojte ih nazivati Englezima. Oni su prije svega Britanci, ali su također Irci, Škoti, Englezi i Velšani. Irci, Škoti i Velšani mrze kada im se kažu da su Englezi. Istina je, Englezi piju enormne količine čaja.

Oni su najveći potrošači čaja po glavi stanovnika u svijetu! Naravno da neće pobjeći iz straže sa zapovjedničkog mosta u pet sati popodne da bi gledali televizijski program uz čaj, ali svakako će ga popiti. Britance ostatak svijeta vidi ili kao pijane huligane ili kao uštogljene snobove. Britanac na brodu vjerojatno nije ni razbijač ni snob. Naprotiv, u poslu znaju biti izuzetno strpljivi, a tišinu vole razbiti pričom o meteorološkim prilikama. Nadalje, kod njih ne pada uvijek kiša, obožavaju nogomet i vrlo je popularniji od kriketa, što i pokazuju stadioni iz pete engleske lige sa četrdeset tisuća sjedećih mjesta. Mnogi ih ne vole govoreći da su prgavi i čvrsti, ali oni baštine pomorsku tradiciju, te niz institucija, pa je čvrstina, ako je i ima, djelomično opravdana.

UKRAJINA

Nemojte ih pitati mogu li vam srediti neku Ukrajinku. Najveći stereotip ka Ukrajincima je da su žene njihove nacije žene lakoga morala. Prostitucija je u državi zakonom zabranjena, no svaki Ukrajinac će se i požaliti da država ne radi dovoljno po pitanju suzbijanja iste. Ukrajinci ne pričaju ruski! Oni pričaju ukrajinski, i to službeno od godine 1991. kada je ukrajinski jezik proglašen službenim jezikom u Ukrajini, te njime govori 88% stanovnika, a dio u istočnome dijelu i prema jugu govore ruskim jezikom.

Ako ih pitate za Shevchenka, definirajte za kojeg Shevckenka imate interes. Vjerojatno se radi o njihovom najboljem nogometašu, ali to isto prezime nosi i otac ukrajinske književnosti. Nemojte izvaliti glupost i reći da nisu u Europi. Ukrajinci su izrazito europski opredijeljeni, vole tradiciju, običaje i obitelj. Vole slaninu i vodku, ali ne do te mjere do koje je prikazano stereotipom. Ako primijetite prišt ili bradavicu na kolegi Ukrajincu, nemojte ga pitat živi li blizu Černobila. Oni ga ne koriste za šalu kao većina svijeta, već je Černobil u Ukrajini sinonim smrti i bolesti. U Ukrajini nije hladno kao u Sibiru, a jedna zanimljiva činjenica je da su u svjetskom vrhu po piratstvu na internetskim bespućima. Stoga ako vam se gleda neki film, pitajte Ukrajinca, vjerojatno ga ima na prijenosnom disku.

FILIPINI

Najveći stereotip o Filipincima je da ne govore engleski. Nisu u rangu poeta engleske aristokracije, ali se gotovo svi služe engleskim jezikom. Uz njega, često znaju i španjolski, odnosne španjolske izraze i fraze, što je posljedica dugogodišnje kolonizacije. Filipinci nisu kao Kinezi i ne jedu pse u enormnim količinama, baš suprotno, konzumiranje psećeg mesa je zakonom zabranjeno, ali postoje određene grupacije koje ga ipak jedu, te je pseće meso tabu tema Filipina. Ukoliko ih pitate jesu jeli psa, mogu to shvatiti kao uvredu.

Ponekad se i međusobno ne razumiju na materinjem jeziku jer Filipini imaju sedam tisuća otoka, pa jezik varira između regija. Stereotip je da Filipinci kasne, no oni su primijenili filipinski vremenski zakon – dolaze desetak minuta ranije nego što trebaju, upravo iz razloga da razbiju stereotip! Sebe ne smatraju jeftinom radnom snagom usprkos činjenici da su njihove plaće znatno niže od onih koje zahtijevaju viši standardi. Oni su heroji nacije jer šalju novac svojim obiteljima, te prehranjuju velik broj ljudi. Stvorila se slika da su i opasni zbog medijskih isticanja određenih kriminalnih frakcija na Filipinima, no to nije istina. Stereotip da obožavaju hranu, karaoke i fotografiranje stoji, što će i sami potvrditi, pa se nemojte začuditi ako snimaju raspjevani video u luci. Također su veliki obožavatelji košarke, te se utakmice, po uzoru na američku ligu, igraju četrdeset i osam minuta.

INDIJA

Indijci ne pričaju hindu. Oni pričaju hindi. Hindu im je religija. Ako ih pitate za hindu vjerojatno će se bazirati na nekog iz svoje bogate kolekcije bogova kojih je u hinduističkoj religiji čak tristo i trideset milijuna! Kao i kod Filipinaca, variraju od regije do regije, no svi govore engleski. U početku to nije bilo tako, iako su bili pod Britanijom određeno vrijeme. Velik su naglasak stavili na edukaciju i obrazovanje, te se plasirali u svijet pomorstva.

Ukoliko sjedite s Indijcem, nemojte mu pokazati video na mobitelu koji vam je poslao šogor iz Slavonije gdje netko upravo ide pretvoriti kravu u domaću kobasicu. Krave su svete životinje u Indiji, i da, možete ih vidjeti kako leže po cestama. Stereotip koji vlada ka Indijcima je da su prljavi. Rodio se dok je ostatak svijeta gledao kako pale smeće na ulicama i mrtvace bacaju u rijeke. Indijci su danas daleko od toga, ne svi, ali oni koji rade u inozemstvu svakako da. Često su i “alergični” na otpatke, te će ih prije pokupiti s poda nego drugi. Svi Indijci ne prakticiraju jogu kako je prikazano kroz New Age, niti svi izgovaraju mantre na glas.

HRVATI

Neki su otišli na more iz tradicije, neki iz potrebe, neki iz ljubavi, a često i kombinacijom prethodna tri faktora. Hrvati koji plove svjetskim morima su pretežno Dalmatinci, velik dio ih dolazi i iz Primorja, Kvarnera i Istre, a manji broj iz unutrašnjosti. Vlada stereotip da su Dalmatinci lijeni, no prema istraživanju rade više sati mjesečno nego ljudi sa kontinenta! Usidrio se stereotip da Hrvati vole zabavu i pjesmu, ali to je stvarno tako. Vidjeli smo nedavno kako su Japance zarazili briškulom!

Klapska pjesma je i najprigodnija za život na brodu. (Zamislite Slavonce koji idu navigati, a hoće i zapjevat. Berde, brač, bisernice, kontrabas … Pa njima bi trebao jedan kontejner samo za instrumente!) Hrvati također ne pričaju srpskim ni bosanskim, pa su po tome slični Ukrajincima. Često će se slikati sa zastavom omiljenog kluba u svim lukama u koje uplove. Stereotip koji ih proganja je taj da su previše nostalgični. Pa bili bi i drugi da im je doma lijepo kao u Hrvatskoj!

Stereotipi koji u globalu etiketiraju pomorce su, ponajprije, onaj famozni financijski stereotip pomorac = bankomat na dolare, a odmah iza je stereotip da ništa ne rade, te uživaju na tristometarskom brodu ploveći po tropskim morima i diveći se obzorima. To su zasigurno dva najveća stereotipa, da ne kažemo i obmane, u svijetu pomorstva. Sljedeći stereotip, kao relikt ljubitelja erotske poezije i Hansa Christiana Andersena, je taj da svaki pomorac u svakoj luci ima svoju djevojku za ljubav. Nema. Većina pomoraca su ozbiljni obiteljski ljudi, te ih ne zanimaju egzibicije za koje, uostalom, i tako više nema vremena jer su prekrcajne rate u povijesno visokim iznosima.

Stereotipi su neizostavni dio svakodnevnice, oni su postojali, egzistiraju i danas, te će postojati i za milijun godina, usprkos nastojanju suzbijanja bilo kakvih predrasuda prema bilo kome. Na tom suzbijanju radi se već tisućama godina, ali izgleda da se stereotipi ne mogu iskorijeniti. Oni su ne nužno loš segment odnosa jer ima mnogo stereotipa koji kod etiketiranih izazivaju smijeh, no važno je ostati u granicama pristojnosti i znati za pojam suosjećanja prema svakome. Bez obzira na velike razlike u narodnostima, nacionalnostima, religijama, duhovnim opredjeljenjima, jezicima i ostalim stvarima, jezik koji je svima razumljiv je jezik ljubavi. Stoga ćete uvijek prepoznati one koji su vam spremni pomoći i one koji to nisu, te se na kraju uvijek da zaključiti da je ljude jedino moguće podijeliti na dobre i loše, ali o količini jednih i drugih u vašem radnom okruženju ne odlučujete vi, pa se sukladno tome prilagodite jer sukobi vas jedino mogu koštati posla.

Poznato je da su stereotipi rak-rana društva čiji začeci sežu još u daleku prošlost, no njihov veliki zamah događa se prvi put susretanjem naroda koji su prije toga živjeli daleko jedni od drugih. Dogodilo se to za vrijeme kolonizacije. Javili su se prvi stereotipi između velikih kolonijalnih sila i domorodačkih naroda, a buktinja koja i danas vlada svijetom svoje korijene vuče iz naseljavanja novih kontinenata, ponajviše Sjeverne Amerike. Sjedinjene Američke Države su usprkos potpuno različitim izvorištima svojih stanovnika uspjele prevladati stereotipe, te danas slove za prvu državu u svijetu koja se na stereotipe ne oslanja često, dapače, sve rase i narodi na tlu SAD-a sebe smatraju Amerikancima i ničim više.

Globalizacija, objedinjavanje tržišta, međunarodna i prekooceanska putovanja, te potraga za najvećim umovima u različitim sferama djelovanja civilizacijskih tehnologija, doveli su do sve većeg broja susreta ljudi potpuno različite narodnosti, religije, životnih navika i percepcije uopće. Pri takvim interakcijama, stereotipi igraju važnu ulogu u odvijanju odnosa i stvaranja općeg dojma jer stereotipi nose sa sobom neutemeljenu subjektivnost. Zbog pogrešnih stereotipa, mnogi su dolazili i u neugodne situacije, dok su ekstremni slučajevi odlazili i do fizičkih obračuna. Od početka devedesetih, tenzije idu silaznom putanjom, te su nulta stopa tolerancije nasilja i međusobno uvažavanje odradili svoje zadatke. Skupina ljudi koja se prva susrela sa takvim interakcijama bili su radno osoblje na prekooceanskim brodovima. Poradi strukture posla, ekonomskih tokova i neprekidne kompeticije trgovinskih odnosa, te pomanjkanju dobara, struka u kojoj se dogodilo najviše međunarodnih interakcija bila je upravo pomorska struka, te stoga na pitanje kako prebroditi stereotipe, najbolje odgovore mogu dati baš oni – pomorci.

U svijetu modernog pomorstva najbrojnije nacije su britanska, ukrajinska, filipinska i indijska. U posljednje vrijeme na brodovima u međunarodnoj plovidbi Hrvati sreću najviše pripadnika filipinske nacije, a odmah iza njih je indijska nacija. Nerijetko se druže i sa ukrajinskim predstavnicima, dok im ni Britanci nisu stran pojam. Kako se ponašati, koja pitanja izbjegavati i s kime se na temu čega našaliti, najlakše se prepoznaje kroz – stereotipe.

VELIKA BRITANIJA

Velika Britanija je sinonim za zauzimanje novootkrivenoga kopna, no oni u tome ne vide ništa loše, baš naprotiv. Stoga nemojte reći Britancu da su njegovi sunarodnjaci prije dva stoljeća okupirali luku u koju ste upravo uplovili. Preskočite taj detalj. Također nemojte ih nazivati Englezima. Oni su prije svega Britanci, ali su također Irci, Škoti, Englezi i Velšani. Irci, Škoti i Velšani mrze kada im se kažu da su Englezi. Istina je, Englezi piju enormne količine čaja.

Oni su najveći potrošači čaja po glavi stanovnika u svijetu! Naravno da neće pobjeći iz straže sa zapovjedničkog mosta u pet sati popodne da bi gledali televizijski program uz čaj, ali svakako će ga popiti. Britance ostatak svijeta vidi ili kao pijane huligane ili kao uštogljene snobove. Britanac na brodu vjerojatno nije ni razbijač ni snob. Naprotiv, u poslu znaju biti izuzetno strpljivi, a tišinu vole razbiti pričom o meteorološkim prilikama. Nadalje, kod njih ne pada uvijek kiša, obožavaju nogomet i vrlo je popularniji od kriketa, što i pokazuju stadioni iz pete engleske lige sa četrdeset tisuća sjedećih mjesta. Mnogi ih ne vole govoreći da su prgavi i čvrsti, ali oni baštine pomorsku tradiciju, te niz institucija, pa je čvrstina, ako je i ima, djelomično opravdana.

UKRAJINA

Nemojte ih pitati mogu li vam srediti neku Ukrajinku. Najveći stereotip ka Ukrajincima je da su žene njihove nacije žene lakoga morala. Prostitucija je u državi zakonom zabranjena, no svaki Ukrajinac će se i požaliti da država ne radi dovoljno po pitanju suzbijanja iste. Ukrajinci ne pričaju ruski! Oni pričaju ukrajinski, i to službeno od godine 1991. kada je ukrajinski jezik proglašen službenim jezikom u Ukrajini, te njime govori 88% stanovnika, a dio u istočnome dijelu i prema jugu govore ruskim jezikom.

Ako ih pitate za Shevchenka, definirajte za kojeg Shevckenka imate interes. Vjerojatno se radi o njihovom najboljem nogometašu, ali to isto prezime nosi i otac ukrajinske književnosti. Nemojte izvaliti glupost i reći da nisu u Europi. Ukrajinci su izrazito europski opredijeljeni, vole tradiciju, običaje i obitelj. Vole slaninu i vodku, ali ne do te mjere do koje je prikazano stereotipom. Ako primijetite prišt ili bradavicu na kolegi Ukrajincu, nemojte ga pitat živi li blizu Černobila. Oni ga ne koriste za šalu kao većina svijeta, već je Černobil u Ukrajini sinonim smrti i bolesti. U Ukrajini nije hladno kao u Sibiru, a jedna zanimljiva činjenica je da su u svjetskom vrhu po piratstvu na internetskim bespućima. Stoga ako vam se gleda neki film, pitajte Ukrajinca, vjerojatno ga ima na prijenosnom disku.

FILIPINI

Najveći stereotip o Filipincima je da ne govore engleski. Nisu u rangu poeta engleske aristokracije, ali se gotovo svi služe engleskim jezikom. Uz njega, često znaju i španjolski, odnosne španjolske izraze i fraze, što je posljedica dugogodišnje kolonizacije. Filipinci nisu kao Kinezi i ne jedu pse u enormnim količinama, baš suprotno, konzumiranje psećeg mesa je zakonom zabranjeno, ali postoje određene grupacije koje ga ipak jedu, te je pseće meso tabu tema Filipina. Ukoliko ih pitate jesu jeli psa, mogu to shvatiti kao uvredu.

Ponekad se i međusobno ne razumiju na materinjem jeziku jer Filipini imaju sedam tisuća otoka, pa jezik varira između regija. Stereotip je da Filipinci kasne, no oni su primijenili filipinski vremenski zakon – dolaze desetak minuta ranije nego što trebaju, upravo iz razloga da razbiju stereotip! Sebe ne smatraju jeftinom radnom snagom usprkos činjenici da su njihove plaće znatno niže od onih koje zahtijevaju viši standardi. Oni su heroji nacije jer šalju novac svojim obiteljima, te prehranjuju velik broj ljudi. Stvorila se slika da su i opasni zbog medijskih isticanja određenih kriminalnih frakcija na Filipinima, no to nije istina. Stereotip da obožavaju hranu, karaoke i fotografiranje stoji, što će i sami potvrditi, pa se nemojte začuditi ako snimaju raspjevani video u luci. Također su veliki obožavatelji košarke, te se utakmice, po uzoru na američku ligu, igraju četrdeset i osam minuta.

INDIJA

Indijci ne pričaju hindu. Oni pričaju hindi. Hindu im je religija. Ako ih pitate za hindu vjerojatno će se bazirati na nekog iz svoje bogate kolekcije bogova kojih je u hinduističkoj religiji čak tristo i trideset milijuna! Kao i kod Filipinaca, variraju od regije do regije, no svi govore engleski. U početku to nije bilo tako, iako su bili pod Britanijom određeno vrijeme. Velik su naglasak stavili na edukaciju i obrazovanje, te se plasirali u svijet pomorstva.

Ukoliko sjedite s Indijcem, nemojte mu pokazati video na mobitelu koji vam je poslao šogor iz Slavonije gdje netko upravo ide pretvoriti kravu u domaću kobasicu. Krave su svete životinje u Indiji, i da, možete ih vidjeti kako leže po cestama. Stereotip koji vlada ka Indijcima je da su prljavi. Rodio se dok je ostatak svijeta gledao kako pale smeće na ulicama i mrtvace bacaju u rijeke. Indijci su danas daleko od toga, ne svi, ali oni koji rade u inozemstvu svakako da. Često su i “alergični” na otpatke, te će ih prije pokupiti s poda nego drugi. Svi Indijci ne prakticiraju jogu kako je prikazano kroz New Age, niti svi izgovaraju mantre na glas.

HRVATI

Neki su otišli na more iz tradicije, neki iz potrebe, neki iz ljubavi, a često i kombinacijom prethodna tri faktora. Hrvati koji plove svjetskim morima su pretežno Dalmatinci, velik dio ih dolazi i iz Primorja, Kvarnera i Istre, a manji broj iz unutrašnjosti. Vlada stereotip da su Dalmatinci lijeni, no prema istraživanju rade više sati mjesečno nego ljudi sa kontinenta! Usidrio se stereotip da Hrvati vole zabavu i pjesmu, ali to je stvarno tako. Vidjeli smo nedavno kako su Japance zarazili briškulom!

Klapska pjesma je i najprigodnija za život na brodu. (Zamislite Slavonce koji idu navigati, a hoće i zapjevat. Berde, brač, bisernice, kontrabas … Pa njima bi trebao jedan kontejner samo za instrumente!) Hrvati također ne pričaju srpskim ni bosanskim, pa su po tome slični Ukrajincima. Često će se slikati sa zastavom omiljenog kluba u svim lukama u koje uplove. Stereotip koji ih proganja je taj da su previše nostalgični. Pa bili bi i drugi da im je doma lijepo kao u Hrvatskoj!

Stereotipi koji u globalu etiketiraju pomorce su, ponajprije, onaj famozni financijski stereotip pomorac = bankomat na dolare, a odmah iza je stereotip da ništa ne rade, te uživaju na tristometarskom brodu ploveći po tropskim morima i diveći se obzorima. To su zasigurno dva najveća stereotipa, da ne kažemo i obmane, u svijetu pomorstva. Sljedeći stereotip, kao relikt ljubitelja erotske poezije i Hansa Christiana Andersena, je taj da svaki pomorac u svakoj luci ima svoju djevojku za ljubav. Nema. Većina pomoraca su ozbiljni obiteljski ljudi, te ih ne zanimaju egzibicije za koje, uostalom, i tako više nema vremena jer su prekrcajne rate u povijesno visokim iznosima.

Stereotipi su neizostavni dio svakodnevnice, oni su postojali, egzistiraju i danas, te će postojati i za milijun godina, usprkos nastojanju suzbijanja bilo kakvih predrasuda prema bilo kome. Na tom suzbijanju radi se već tisućama godina, ali izgleda da se stereotipi ne mogu iskorijeniti. Oni su ne nužno loš segment odnosa jer ima mnogo stereotipa koji kod etiketiranih izazivaju smijeh, no važno je ostati u granicama pristojnosti i znati za pojam suosjećanja prema svakome. Bez obzira na velike razlike u narodnostima, nacionalnostima, religijama, duhovnim opredjeljenjima, jezicima i ostalim stvarima, jezik koji je svima razumljiv je jezik ljubavi. Stoga ćete uvijek prepoznati one koji su vam spremni pomoći i one koji to nisu, te se na kraju uvijek da zaključiti da je ljude jedino moguće podijeliti na dobre i loše, ali o količini jednih i drugih u vašem radnom okruženju ne odlučujete vi, pa se sukladno tome prilagodite jer sukobi vas jedino mogu koštati posla.