U svijetu se sve više govori o turizmu kao djelatnosti u kojoj se s relativno malim ulaganjima, te atrakcijama koje počivaju ponajviše na ostavštini davnih predaka ili pak povijesnih država i onome što je majka priroda podarila kutku svemira u kojem se smjestilo i naše društvo. Cijela priča počiva kulturnoj i prirodnoj baštini koja je od izuzetne važnosti, a kojom se ponajviše bavi UNESCO. UNESCO je u svijetu turizma nešto poput Furuno oznake na radaru. Znak prepoznatljivosti i kvalitete. Jedino što UNESCO striktno odvaja od brendova svijeta elektronike jest naglasak na zaštiti. Pitanje je može li se ta komponenta uistinu održati ukoliko na malome prostoru imamo veliki upliv masovnoga turizma i može li relativno mali geografski prostor izuzetne očuvanosti preživjeti fenomen pod nazivom turizam.
Dio turizma u kojemu je za relativno malo novca ponuđen velik broj prirodnih i kulturnih mjesta za razgledavanje jest turizam koji se odvija na brodovima za kružna putovanja. Oni nisu samo brodovi, oni su plutajući gradovi u svakom smislu tih dviju riječi. Iako svi stari pomorci vole reći da je brod najsavršeniji grad na svijetu koji radi dvadeset i četiri sata dnevno, te funkcionira u većini slučajeva besprijekorno, brodovi trgovačke mornarice su nešto nalik onome gradu bez ljudi koji se koristi kao sinonim za nešto velikoga potencijala s malim stupnjem naseljenosti. Jedini brodovi koji se mogu usporediti s kruzerima u pogledu broja ljudi koji na njima borave su nosači zrakoplova, većinom u vlasništvu Sjedinjenih Američkih Država, no oni nas ne posjećuju često upravo zbog činjenice da je Jadransko more duboko uvučeno u europsko kopno, te ima mogućnost pokrivanja svih sektora sa kopna. Takva predivna geografska pozicija, te iznimna kulturna baština popraćena prirodnim fenomenima od otoka, preko tjesnaca i planina koje se nadvijaju nad obalu Jadrana, Hrvatsku svrstava u veoma privlačne i oku ugodne prizore iz stajališta svjetskoga putnika koji svoja iskustva obogaćuje na brodu za kružna putovanja. Tom činjenicom i planom dolazaka, poznato je da će Hrvatsku i u 2020. godini posjetiti više stotina brodova za kružna putovanja, te će se time, u slučaju „turističkih rupa” rapidno povećati broj dolazaka i boravaka jer se turisti sve više žele zadržati upravo na našoj obali.
Jadransko more, kao malen i relativno plitak bazen, obiluje mnogim biljnim i životinjskim vrstama, te predstavlja toplo more od presudnog značaja za opstanak Hrvatske koja sva svoja ekonomska shvaćanja budućnosti i planove za naredno razdoblje temelji napose na turizmu, pokušavajući pri tome razviti, ne samo turizam hrvatske obale, već se usmjerava i ka kontinentalnom turizmu, želeći ostvariti, odnosno doći u stanje nepostojanja pojma „turistička sezona”, već do situacije da ta famozna sezona traje tristo šezdeset i pet, a svake četiri i tristo šezdeset šest dana u godini. Istim principom vodi se i naša susjedna država, Crna Gora, koja je razvila plan skijališta, odnosno kupališnog turizma u ljetnim mjesecima, u jesen i proljeće turizam posjeta izuzetnih prirodnih i kulturnih lokaliteta, a tijekom zime želi postati i meka skijanja. Sve to vuče male zemlje u situaciju da se ne mogu oduprijeti misli brze zarade i stvaranja smještajnih kapaciteta, te prihvata turista u svakome obliku, pa tako i onom kroz turizam kružnih putovanja.
Tijekom svoga zadržavanja na hrvatskoj obali, svaka osoba sa kruzera, uključujući i putnike i članove posade, u prosjeku potroši četrdesetak eura, što će pretočeno kroz brojke reći da je prihod nekoliko desetaka milijuna eura, što i nije neka enormna svota na razini financija jedna države. Pitanje jest ima li Hrvatska više štete ili koristi od kruzera. Korist je poznata, a šteta još uvijek nije utvrđena. Naime, brodovi za prijevoz putnika na kružnim putovanjima emitiraju sumpora u atmosferu koliko i nekoliko stotina tisuća automobila, a ugljikovog dioksida koliko i omanji grad. Shodno tome, ali i s obzirom na druge brodove, IMO s prvim siječnja tekuće godine uvodi redukcije sumpora u pogonskim gorivima. Ugljikov dioksid je pak ostao kao koplje u rebro modernoga svijeta, te njegova redukcija još uvijek nije u potpunosti osmišljena. Takozvane zelene energije su mnogo skuplje i ekonomski za većinu stanovništva neprihvatljive, pa tako i za brodarske kompanije. Veliki problem brodova za kružna putovanja su i otpadne vode. Prosječan čovjek u danu koristi sanitarni čvor pet puta, te se jednom kupa. Takve brojke vode nas na činjenicu o milijunima litara otpadnih voda koje se do jedne mjere filtriraju, a neiskoristivi ostatak se svakako negdje mora ispustiti. Zakonom su regulirana takva ispuštanja na propisanoj udaljenosti od obale, no pošto je Jadransko more jedan manje-više, uvjetno rečeno, zatvoren bazen, i nema nekih velikih odstupanja u stupnju zagađenja bilo ono stotinu milja bliže ili dalje. Jedina stvar koja ide na ruku Hrvatskoj su morske struje koji dio odnesu ka sjeveru, pa možemo reći da nas čuva neka viša energija postojanja, no ukoliko se sustav okrene, Hrvatska će ostati devastirana.
Problem Hrvatske u pogledu kruzera je i velika količina otpada, od kojega se dio spaljuje, a dio zbrinjava. Još veći je problem što Hrvatska nema kamo s otpadom. Moderne tehnologije upravljanja otpadom za Hrvatsku su još uvijek jedna velika nepoznanica, te se ona oslanja na zbrinjavanje po principu „natrpaj, pa zatrpaj”. Jedan problem vuče drugi, pa u krškome podzemlju dolazi do odnošenja fragmenata otpada sve do mora ili podzemnih voda, što dovodi do izuzetno lošega utjecaj na takve ekosustave. Sljedeći problem je zagrijavanje mora samo po sebi, dodatno začinjeno s nekoliko stotina tih bijelih gradova na moru. Dakle, radi se o čitavom lancu problema koje Hrvatska ima s ekologijom, odnosno zaštitom vlastita prirodna dobra. To još jednom pokazuje da je turizam tek situacija u kojoj se Hrvatska zatekla slučajno, a ne svojim vlastitim naporom, te jasno definira sve probleme koje turizam u svrhu ekonomskog opstanka nosi. On bi trebao biti dodatni prihod, a ne osnova na kojoj počiva gospodarstvo države. Brodovi za kružna putovanja su dobri kao kratkoročno rješenje za pokrpavanje rupa u proračunu, a dugoročno, uz neodgovorno upravljanje i nedovoljnu kontrolu, vode ka jednom fragmentu ekološke katastrofe, koji zajedno sa fragmentima koji dolaze s kopna, također u svrhu zarade bez mnogo znanja i rada, dovode do kobnih posljedica. Hrvatska svakako treba staviti naglasak na ekologiju jer bi time privukla mnogobrojne zaljubljenike u čistoću okoliša iz razvijenoga dijela svijeta, to jest, Hrvatska mora naučiti manipulirati sekvencama turizma kao grane koja od trenutnoga fenomena može, ali i mora postati održivi dio gospodarstvene slike ove države.
Ekosustav još uvijek nije u kritičnoj mjeri narušen, postoji određen broj stranih vrsta koje štetno djeluju na more i podmorje, no ključan faktor jest sprječavanje guranja napretka kroz fenomene. Fenomeni, baš kao i ovaj masovnoga turizma, su čestice atrakcije kojima je slava zagarantirana dok se u njih gleda, a po skretanju snopa svjetlosti i pogleda, oni potpuno gube svoj sjaj. Zato je u Hrvatskoj od krucijalnog značaja učiniti cjelokupni turizam, ne samo kruzerski, održivim i tržišno kompetentnim kroz kvalitetu i infrastrukture i okoliša u kojemu se ona nalazi.
Žarišna teme oko koje se mediji vrte posljednjih nekoliko dana je i famozni coronavirus. U više slučajeva zabilježen je upravo na brodovima za kružna putovanja, od kojih su neki stavljeni i u potpunu izolaciju. Dakle, brodovi kružnih putovanja ne predstavljaju samo ekološku ugrozu, već u ovakvim slučajevima epidemija i, u jednu ruku, biološko oružje. Iz takvih situacija se, ukoliko eskaliraju, turizam teško izvlači, čemu svjedoče i brojna otkazivanja putovanja u zemlje pogođene zarazom, kao i otkazivanje putovanja kruzerima. I baš zato navodimo da turizam masovnoga i nekontroliranog tipa nije i ne može biti ekonomska okosnica, već tek djelić jednoga vremena koje, sukladno do sada viđenom i shvaćenom, može donijeti kobne posljedice, ne samo po ekosustave, već po oznaku statusa kvalitete i zaštićenosti i od situacija na koje turizam nije spreman. Coronavirus je samo jedan od slučajeva onoga što na Hrvatsku utječe indirektno. U Hrvatskoj su potvrđena tri slučaja zaraze, što i nije neka brojka, no ukoliko se proširi po Europi, turizam je osuđen na propast u predstojećih nekoliko godina. Coronavirus je primjer neplaniranoga u sustavu planski predviđenih fenomena koji se, po svojoj biti, ne daju planirati. Stoga valja odrediti granicu do kuda je Hrvatska spremna ići tragajući za profitom koji će i tako, prodajom obale, te davanja velikih kompleksa u stogodišnje najmove strancima, postati upitan.
