O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Osušio se u paklu bez hrane i vode

Život na Katini bio je gori od zatvora. U zatvoru bar ima struje, vode i hrane, riječi su riječkog pomorca Denisa Malnara koji je jučer stigao kući, nakon desetomjesečne agonije na brodu Katina, što ju je skupa s još četvoricom Riječana i ostatkom posade proživio u potpuno neljudskim uvjetima na prisilno zaustavljenom brodu u Jemenu. Malnar je jučer ujutro sletio na zagrebački aerodrom Pleso, gdje ga je dočekala majka Josipa, koja nije mogla sakriti suze zagrlivši sina nakon dugih mjeseci neizvjesnosti i straha. Nakon što je izgrlio majku, izmučeni je pomorac kazao kako još ne može vjerovati da se napokon vratio kući, nakon 320 dana provedenih u pravom paklu.

Užareni brodski lim

– Uvjeti u kojima smo živjeli mogu se usporediti jedino s konclogorom. Možete zamisliti kako izgleda život na usidrenom brodu s kojeg nema izlazaka, na vrućinama koje je ovdje teško i pojmiti, bez struje i vode za pranje. Najviša izmjerena temperatura na brodu bila je preko 50 stupnjeva celzija. Nedavno smo dobili pošiljku živih kokoši, budući da meso nismo mogli čuvati jer frižideri ne rade, ali su praktički odmah uginule od vrućine na užarenom brodskom limu. Nisam osoba koju je lako slomiti, doživio sam u životu sve i svašta, bio u ratu u specijalnim postrojbama, pucali su po nama, ali, vjerujte, ni tada mi nije bilo gore nego na ovom brodu. Normalan čovjek teško to može preživjeti, kazao je Malnar, koji je na brodu obolio od teškog osipa.

Kao glavne krivce za patnje posade Malnar je prozvao Vitomira Juragu, direktora tvrtke Brodarstvo koja upravlja Katinom, ali i zapovjednika broda, te najavio kako će zbog proživljenih strahota i novca koji mu brodar duguje pokrenuti sudske postupke protiv odgovornih osoba.

Trojica čekaju iskrcaj

– Ja sam se izvukao na vrijeme, ali žao mi je dečki koji su ostali na brodu. Još trojica su zatražila iskrcaj, ali im je zahtjev odbijen. Zabrinut sam za njih jer uvjeti na brodu su neizdrživi, ne znam koliko će još moći podnijeti, rekao je Malnar.
On sam prvo će, kaže, otići liječniku na temeljiti zdravstveni pregled, a strahuje da će mu trebati dugo dok se oporavi od posljedica užasnog života na Katini.
– Aktivno se bavim sportom, točnije body buildingom. Kad sam otišao na brod težio sam skoro stotinu kilograma, a sada sedamdeset i dva. Mjesec dana sam molio za pomoć liječnika zbog užasnog osipa, svrbeža i bolova zbog kojih nisam mogao spavati a gospodin Juraga je za to vrijeme tvrdio da mi nije ništa. A taj osip u međuvremenu mi je zahvatio čitavo tijelo. Tko zna koliko će mi vremena trebati da dođem k sebi. Ne znam što ću dalje, ni kada ću se moći ponovno vratiti na posao, ali na brodove ovakvih brodara kao što je Juraga sigurno više ne idem pa makar morao prekinuti s karijerom pomorca, iako je i doma teško naći posao. Da mi je netko rekao da se ovako nešto može dogoditi na brodu, ne bih mu vjerovao, kazao je Malnar.
U ponedjeljak je s broda u grad prebačeno i sedam članova posade koji su u srijedu bili na liječničkim pregledima, zbog osipa i drugih simptoma. Jedan od njih, upravitelj stroja s Filipina, zadržan je, prema podacima Sindikata pomoraca Hrvatske, na liječenju u lokalnoj bolnici zbog srčanih tegoba, a po izlasku iz bolnice bit će poslan kući.

Zaželio se kruha

Od sve hrane najviše sam se zaželio kruha, objasnio je Malnar, kazavši kako kruh nije jeo od rujna prošle godine.
– Inače ga kući malo jedem, ali sad ću ga jesti s guštom. Na brodu je gotovo svaki obrok bio isti – krumpir, pašta i mesna ili riblja konzerva. Ne znam ni hoću li se moći pošteno najesti kad stignem kući jer mi se već i želudac stisnuo nakon svih ovih mjeseci gladovanja, rekao je Malnar.

Ni povratak nije prošao glatko

Ni iskrcaj s Katine i povratak kući za Malnara nije prošao glatko. S broda je prebačen na kopno u ponedjeljak, da bi čitav dan proveo u imigracijskom uredu, čekajući jemensku vizu.
– Kad sam je napokon dobio, otišao sam u hotel. Kad sam došao u sobu – nestalo je struje. Nisam mogao vjerovati da mi se to događa, nakon mjeseci života bez struje na brodu. U utorak sam trebao letjeti iz Hodeidah-a za Sanu, ali je let otkazan pa su me poslali automobilom. Putovanje je trajalo pola dana, uz nebrojene kontrole na cesti, jer u Jemenu traje sukob vlasti i Al Kaide. Tek kada sam poletio prema Turskoj malo mi je laknulo, priča pomorac.

Jemenske vlasti ne dopuštaju iskrcaj ostalih pomoraca

Malnara je na Plesu dočekao i tajnik Sindikata pomoraca Predrag Brazzoduro. Na pitanje novinara o mogućem organiziranju repatrijacije još trojice hrvatskih pomoraca s Katine koji su zatražili iskrcaj Brazzoduro je kazao kako jemenske vlasti ne dopuštaju iskrcaj bez smjene, zbog čega ostaje neizvjesno kada bi se ostali pomorci mogli vratiti kući.

novine.novilist.hr

Život na Katini bio je gori od zatvora. U zatvoru bar ima struje, vode i hrane, riječi su riječkog pomorca Denisa Malnara koji je jučer stigao kući, nakon desetomjesečne agonije na brodu Katina, što ju je skupa s još četvoricom Riječana i ostatkom posade proživio u potpuno neljudskim uvjetima na prisilno zaustavljenom brodu u Jemenu. Malnar je jučer ujutro sletio na zagrebački aerodrom Pleso, gdje ga je dočekala majka Josipa, koja nije mogla sakriti suze zagrlivši sina nakon dugih mjeseci neizvjesnosti i straha. Nakon što je izgrlio majku, izmučeni je pomorac kazao kako još ne može vjerovati da se napokon vratio kući, nakon 320 dana provedenih u pravom paklu.

Užareni brodski lim

– Uvjeti u kojima smo živjeli mogu se usporediti jedino s konclogorom. Možete zamisliti kako izgleda život na usidrenom brodu s kojeg nema izlazaka, na vrućinama koje je ovdje teško i pojmiti, bez struje i vode za pranje. Najviša izmjerena temperatura na brodu bila je preko 50 stupnjeva celzija. Nedavno smo dobili pošiljku živih kokoši, budući da meso nismo mogli čuvati jer frižideri ne rade, ali su praktički odmah uginule od vrućine na užarenom brodskom limu. Nisam osoba koju je lako slomiti, doživio sam u životu sve i svašta, bio u ratu u specijalnim postrojbama, pucali su po nama, ali, vjerujte, ni tada mi nije bilo gore nego na ovom brodu. Normalan čovjek teško to može preživjeti, kazao je Malnar, koji je na brodu obolio od teškog osipa.

Kao glavne krivce za patnje posade Malnar je prozvao Vitomira Juragu, direktora tvrtke Brodarstvo koja upravlja Katinom, ali i zapovjednika broda, te najavio kako će zbog proživljenih strahota i novca koji mu brodar duguje pokrenuti sudske postupke protiv odgovornih osoba.

Trojica čekaju iskrcaj

– Ja sam se izvukao na vrijeme, ali žao mi je dečki koji su ostali na brodu. Još trojica su zatražila iskrcaj, ali im je zahtjev odbijen. Zabrinut sam za njih jer uvjeti na brodu su neizdrživi, ne znam koliko će još moći podnijeti, rekao je Malnar.
On sam prvo će, kaže, otići liječniku na temeljiti zdravstveni pregled, a strahuje da će mu trebati dugo dok se oporavi od posljedica užasnog života na Katini.
– Aktivno se bavim sportom, točnije body buildingom. Kad sam otišao na brod težio sam skoro stotinu kilograma, a sada sedamdeset i dva. Mjesec dana sam molio za pomoć liječnika zbog užasnog osipa, svrbeža i bolova zbog kojih nisam mogao spavati a gospodin Juraga je za to vrijeme tvrdio da mi nije ništa. A taj osip u međuvremenu mi je zahvatio čitavo tijelo. Tko zna koliko će mi vremena trebati da dođem k sebi. Ne znam što ću dalje, ni kada ću se moći ponovno vratiti na posao, ali na brodove ovakvih brodara kao što je Juraga sigurno više ne idem pa makar morao prekinuti s karijerom pomorca, iako je i doma teško naći posao. Da mi je netko rekao da se ovako nešto može dogoditi na brodu, ne bih mu vjerovao, kazao je Malnar.
U ponedjeljak je s broda u grad prebačeno i sedam članova posade koji su u srijedu bili na liječničkim pregledima, zbog osipa i drugih simptoma. Jedan od njih, upravitelj stroja s Filipina, zadržan je, prema podacima Sindikata pomoraca Hrvatske, na liječenju u lokalnoj bolnici zbog srčanih tegoba, a po izlasku iz bolnice bit će poslan kući.

Zaželio se kruha

Od sve hrane najviše sam se zaželio kruha, objasnio je Malnar, kazavši kako kruh nije jeo od rujna prošle godine.
– Inače ga kući malo jedem, ali sad ću ga jesti s guštom. Na brodu je gotovo svaki obrok bio isti – krumpir, pašta i mesna ili riblja konzerva. Ne znam ni hoću li se moći pošteno najesti kad stignem kući jer mi se već i želudac stisnuo nakon svih ovih mjeseci gladovanja, rekao je Malnar.

Ni povratak nije prošao glatko

Ni iskrcaj s Katine i povratak kući za Malnara nije prošao glatko. S broda je prebačen na kopno u ponedjeljak, da bi čitav dan proveo u imigracijskom uredu, čekajući jemensku vizu.
– Kad sam je napokon dobio, otišao sam u hotel. Kad sam došao u sobu – nestalo je struje. Nisam mogao vjerovati da mi se to događa, nakon mjeseci života bez struje na brodu. U utorak sam trebao letjeti iz Hodeidah-a za Sanu, ali je let otkazan pa su me poslali automobilom. Putovanje je trajalo pola dana, uz nebrojene kontrole na cesti, jer u Jemenu traje sukob vlasti i Al Kaide. Tek kada sam poletio prema Turskoj malo mi je laknulo, priča pomorac.

Jemenske vlasti ne dopuštaju iskrcaj ostalih pomoraca

Malnara je na Plesu dočekao i tajnik Sindikata pomoraca Predrag Brazzoduro. Na pitanje novinara o mogućem organiziranju repatrijacije još trojice hrvatskih pomoraca s Katine koji su zatražili iskrcaj Brazzoduro je kazao kako jemenske vlasti ne dopuštaju iskrcaj bez smjene, zbog čega ostaje neizvjesno kada bi se ostali pomorci mogli vratiti kući.

novine.novilist.hr

HTML Code here

Što nas pokreće

HTML Code here