Znanstvenici tvrde da flota potopljenih brodova ispred obala Levanta predstavlja do sada nepoznat put svile i baca novo svjetlo na razvoj civilizacije – istočna je bila puno razvijenija nego što se mislilo.
Ovisno o mediju koji prenosi spektakularnu vijest, mijenjaju se naslovi o njoj – kako je počela globalizacija, potpuno promijenjena povijest, sasvim nova ideja o razvoju civilizacije…
I sve bi se to moglo potvrditi u budućim istraživanjima mjesta ispred obala Levanta na kojemu je ekspedicija Enigma Shipwreck Project pronašla cijelu flotu brodova potonulih između 3. i čak 19. stoljeća.
Riječ je o grčkim, rimskim, omejidskim i otomanskim brodovima čije se olupine nalaze na dubini do čak 2200 metara. Zašto su naslovi naizgled tako pretenciozni, vidi se iz nalaza istraženih podmorskim robotima.
Opisuje se tako otomanski trgovački brod iz 17. stoljeća koji je, navodi se, pravi gigant, toliko velik da se na njegovu palubu uredno moglo postaviti dva broda uobičajene veličine. Teret koji je nosio bio je velik i bogat, sa stotinama predmeta koji potječu iz 14 kultura i civilizacija među kojima su u Sredozemlju do sada najstariji otkriveni komadi porculana, a onda su tu i obojeni vrčevi iz Italije, ali i zrna papra iz Indije.
Prema ekspediciji Enigma, riječ je o do sada nepoznatom pomorskom putu svile i začina koji je počinjao u Kini, a vodio do Perzije, Crvenog mora i istočnog Sredozemlja. Taj turski brod koji je vjerojatno potonuo oko 1630. godine, dok je plovio između Egipta i Istanbula, razlog je zašto bi se mogao staviti naslov da je pronađeno groblje brodova zapravo dokaz kako je globalizacija počela znatno ranije od 20. stoljeća kada je ta riječ ušla u svakodnevni narativ.
Bio je dugačak 43 metra i mogao nositi teret od tisuću tona te je jedan od najspektakularnijih primjera pomorske tehnologije i trgovine koja se odvijala u bilo kojem oceanu, opisuju članovi ekspedicije, navodeći kako je zbog svoje veličine doista mogao u utrobi nositi teret iz Kine, Indije, Perzije i Crvenog mora s jedne te Sjeverne Afrike, Italije, Španjolske, Portugala i Belgije s druge strane.
Spomenuti kineski porculan, tako, uključuje 360 ukrašenih šalica, tanjura te bocu napravljene u pećima grada Jingdezhena za vrijeme vladavine Chongzhena, zadnjeg vladara dinastije Ming. Riječ je o čajnoj garnituri koju su Turci prenamijenili u komplet za ispijanje – kave. Poznato je da su Turci prije svega pili čaj, no i iz ovog nalaza proizlazi kako je Otomansko Carstvo u to doba zahvatila epidemija pijenja kave. Uz to su pronađene i glinene lule za pušenje duhana, najstarije do sada igdje pronađene. No vjerojatno su bile protuzakonite jer su u to doba u nekim europskim zemljama vrijedile žestoke zabrane pušenja duhana.
No sasvim sigurno preko kave i duhana iz istočne kulture stigli su u zapadnu Europu snažni utjecaji. Voditelji ekspedicije nastoje zaintrigirati teorije razvoja europske kulture navodeći kako su ti artefakti dokaz kako su istočne kulture tog doba bile znatno civiliziranije nego što se inače smatra. Kažu, recimo, kako se prvi kafić, ako se to u to doba moglo tako nazvati, u Londonu otvorio tek 1652. godine, dok je u Levantu to bilo nešto sasvim uobičajeno.
U Turskoj su se prvi kafići otvarali sredinom 16. stoljeća i bili su ono što su europski kafići danas, okupljališta interesantna svima, mjesta gdje se razmjenjuju informacije ili se jednostavno socijalizira.
Prvi je otvoren u Istanbulu 1555. godine za vladavine Sulejmana Veličanstvenog, a otvorila su ga upravo dva trgovca iz Damaska odakle je, i iz okolnih regija također, kava i počela stizati u Otomansko carstvo. Danas su nezaobilazan dio moderne europske kulture.
Originalni članak možete pročitati ovdje.
