Cijene nafte na svjetskom tržištu, u utorak, od jutarnjih sati, rastu dinamikom između 7 i 10%. Prema stanju na burzama lipanjski fjučersi američke nafte WTI poskupjeli su za 9,76% i iznosili su 22,38 dolara za barel, dok je cijena fjučersa za sjevernomorsku naftu Brent porasla za 6,8% i iznosila je 29,05 dolara za barel.
Radi se o cijenama koje su još uvijek prilično daleko od minimalne cijene koja je potrebna američkim proizvođačima nafte iz škriljevca čija se granica rentabilnosti kreće oko cijene od cca 50 dolara za barel, izvještava Geopolitika News.
Ovo su, svakako, pozitivni burzovni pokazatelji koji svjedoče ili kako mjere OPEC+ o smanjenju dnevne proizvodnje nafte (dogovorene početkom travnja), koje su se počele primjenjivati od 1. svibnja, daju prve rezultate, ili o postupnom pokretanju posve paraliziranog svjetskog gospodarstva zbog pandemije COVIDa-19, ili o jednom i drugom zajedno.
Europske tvrtke masovno prekidaju planirane ugovore o uvozu američkog ukapljenog plina (LNG) čija je cijena zbog gore spomenutih problema skočila i preko 250 dolara za 1000 m3 plina, dok se na europskoj burzi on prodaje i za trostruko nižu cijenu.
Dovoljno je kazati kako ruski proizvođač LNG-a Novatek sa svog arktičkog nalazišta Yamal LNG Europi trenutačno isporučuje ukapljeni plin za iznos od 70-80 dolara za 1000 m3. Rusija je, posve neočekivano, prošle godine postala drugi po veličini opskrbljivač EU ukapljenim plinom, poslije Katara.
Američki energetski planovi bili su posve drukčiji i kretali su se u smjeru postupnog potiskivanja ruskog plina s europskog tržišta na račun američkog i arapskog. Ako se cijene nafte ne stabiliziraju i dosegnu barem približno iznose od prije naftne i koronakrize, teško je očekivati bolje prognoze za američke plinaše.
Za sada je unutar EU u najgorem položaju poljska državna energetska kompanija PGNiG, koja je s pojedinim krupnim američkim tvrtkama za proizvodnju LNG-a prošle godine sklopila čvrste ugovore za uvoz plina do 2022 g. u količini od gotovo 2 milijuna tona godišnje za, kako su objavili, prema tadašnjim uvjetima, 30% nižim cijenama od ruskog plina. Ali one su sada i kao takve, puno više od trenutačnih ruskih ili katarskih pa će, ako ne dođe do brzih promjena stanja na tržištu ili eventualne dozvole SAD-a za poništavanje tog ugovora (što nije jednostavno očekivati s obzirom na to da se radi o američkim privatnim tvrtkama, ali i činjenici kako Poljska nije Francuska ili Španjolska, čije su tvrtke već otkazale američki LNG), poljska energetska tvrtka će biti u nezavidnom položaju.
