Thomas Stapley-Bunten trebao je ranije ovoga mjeseca završiti svoj ugovorom određeni posao na Al Shamalu, ogromnom teretnom brodu koji prevozi prirodni plin, piše Guardian. Brod je pristao na LNG terminalu u Fos Cavaou u južnoj Francuskoj kao što je i planirano, no tada je nastupila pandemija. Thomas se nije mogao iskrcati i svi međunarodni letovi su otkazani te se tako nije mogao vratiti kući u Necastle u Velikoj Britaniji; prenosi Jutarnji List.
I tako je 27-godišnji časnik Kraljevske mornarice zapeo na Al Shamalu koji je plovio oceanima od Katara preko Turske do Francuske i nazad. Iako je 34-članoj posadi sastavljenoj od Filipinaca, Indijaca, Rusa i Iraca, plaća povećana za 50 posto, svi su se samo željeli vratiti kući.
„I dalje utovarujemo, plovimo i onda iskrcavamo svoj teret. No počinjemo polako shvaćati da smo zarobljeni. Ljudi ovdje su zapravo zarobljenici“ – kaže Thomas. „S broda se ne može otići.“
Thomas je jedan od 150.000 mornara trenutno zarobljenih na svojim brodovima i prisiljenih da, unatoč svojim ugovorima, rade unedogled, ponekad čak i svih sedam dana u tjednu. Mnogi od njih imaju obitelji za koje ne znaju kad će ih ponovno vidjeti. Nemaju drugog izbora nego da nastave dalje, od luke do luke i iskrcavaju teret na dokovima koji su otvoreni za robu, ali ne i za mornare koji su je dovezli.
Teretni brodovi zaslužni su za oko 90 posto svjetske robne trgovine, a ukupno milijun i 200.000 mornara otporna su radna snaga koja često radi u opasnim uvjetima, sedam dana u tjednu.
Britanija, Španjolska i Nizozemska proglasili su ih ključnim radnicima u doba zdravstvene krize. No oni su dotjerani do ruba: rade više nego im stoji u ugovorima, premoreni su, pod stresom i nevidljivi vlastima koje ovise o robi koju prevoze.
Međunarodna federacija radnika u transportu (ITF) primila je više izvješća o članovima posada u po život opasnim stanjima kojima je onemogućena hitna pomoć u lukama, unatoč tome što su njihove bolesti nevezane uz Covid-19. Sindikati i razne pomorske organizacije upozoravaju na pravu zdravstvenu i sigurnosnu krizu te pokušavaju lobirati kod raznih vlada da dopuste članovima posada povratak kući. Zasad, s malo uspjeha.
Mnoge vlade se silno trude osigurati da njihovi tereti i dalje neometano stižu, no nema jednakog napora da se kući dovedu i mornari. Europska komisija je izdala smjernice kojima bi se trebalo osigurati sigurno kretanje mormara i brodarskih kompanija te je predložila nekoliko luka – uključujući Singapur, Rotterdam, Gibraltar i Hong Kong – u kojima bi se posade mogle sigurno izmjenjivati. No sindikati kažu da vlade država u kojima se te luke nalaze, nisu odgovorile.
„Vlade uspijevaju dopremiti iz inozemstva svoje državljane kući i putnike s kruzera, no 150.000 moreplovaca i dalje su na moru i neumorno rade kako bi osigurali svjetski lanac dobave, no ne mogu se vratiti kući“ – kaže Mark Dickinson, generalni tajnik sindikata pomoraca Nautilus International.
„Europska unija, Međunarodna federacija radnika u transportu i Međunarodni sindikat rada, trude se dovesti pomorce kući, no vlade država ne odrađuju svoj dio. To je postala zdravstvena i sigurnosna kriza koja se sa svakim novim danom pogoršava.“
Jedan od najvećih problema je taj što moreplovci u lukama nemaju uobičajena prava kad je u pitanju zdravstvena skrb. Fabrizio Barcellona iz ITF-a, kaže da dnevno prima od deset do 15 emailova koji se odnose na neki zdravstveni problem, a to su samo oni problemi za koje se zna.
Primoranost da se radi unedogled, povećava i opasnost od nesreća.
Ovaj tjedan je Međunarodna pomorska organizacija upozorila svojih 174 država članica da će se globalni lanac opskrbe jednostavno prekinuti ukoliko posade na brodovima ne dobiju zamjenu. Ako 150.000 članova posada raznih brodova uskoro ne dobiju dopust, bit će to ozbiljno kršenje pomorskih pravila.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
