Već dulje od dva mjeseca traje prava agonija gotovo 20 tisuća članova posada velikih kruzing kompanija jer se ne mogu dokopati svojih domova diljem svijeta, prenosi Slobodna Dalmacija.
Trenutačno je najveći broj brodova usidren u Karipskom moru te manji dio ispred Miamija u SAD-u. Radi se o više desetaka kruzera u vlasništvu triju kompanija – one najveće “Royal Caribbean”, te manjih “Carnivala” i “Norwegian Cruis Linea”.
U Sindikatu pomoraca Hrvatske barataju podatkom o čak 800 naših državljana koji su ušli u treći mjesec neplaniranog boravka na brodovima koje su do jučer opsluživali. Kompanije su im obećavale repatrijaciju, ali se u dosadašnjih četiri ili pet slučajeva ona uvijek iz nekog razloga izjalovila.
– Na kruzerima radi i plovi oko 1200 Hrvata. Kada se sredinom ožujka epidemija koronavirusa proširila po cijelom svijetu, na tim brodovima bilo je oko 800 naših državljana, dok ih je 400 čekalo na smjenu kod svojih kuća. Tu treba razlikovati dvije grupe ljudi: jedno su pomorci s paluba i strojarnica, dok ostalo otpada na tzv. bijeli kadar, gdje se misli na konobare, sobarice, kuhare… Potonjih je najviše iz Zagreba i okolice te Slavonije. I dok su klasični pomorci još na ugovorima i primaju plaće, ostalima su osigurani smještaj i hrana, dok im se plaće već dugo ne isplaćuju – kaže Neven Melvan, glavni tajnik SPH.
Uz Hrvate, u istoj situaciji se našao i veliki broj državljana iz našeg istočnog susjedstva (oko 350 Srba, 300 Crnogoraca te 150 iz BiH), a svi imaju samo jednu želju – vratiti se u domovinu. Kada su shvatili da je i posljednji pokušaj propao, organizirali su prosvjed na jednom od kruzera – “Majesty of the Seas”, kamo su prebacivani s drugih brodova.
Dva mjeseca plutamo, a nemamo više ni plaće. Očajni smo, pomozite! Non-stop se odugovlači. Sad smo trebali biti na putu za Englesku, pa iz Southamptona doma, ali su nas opet zaustavili na Bahamima, i da sad idemo na treći brod, “Freedom Of The Seas” i s njim na Barbados – kazao je za Morski.hr jedan od Hrvata s broda.
Jedini uvjet je bio anonimnost, jer im je ugovorima zabranjeno javno istupati. Na to su nas upozorili i u SPH.
– Mi od prvog dana razgovaramo s majkama, očevima, suprugama… tih ljudi. Osim što se boje da se neće naći na listi za repatrijaciju, strahuju i da se više neće moći ukrcati na brodove istih kompanija i zarađivati svoj kruh. To nam je problem jer se ne može otvoriti slučaj po prijavi i uključiti ITF, tako da ovi ljudi imaju status bijelog roblja. Sve ovo predugo traje, više od 60 dana, a kompanije očito nisu u stanju organizirati povratak – upozorava Melvan.
Da je situacija došla do vrhunca, pokazuju i dva slučaja u kojima su članovi posada na sebe digli ruku i oduzeli sebi život. Kada su prije nekoliko dana organizirali prosvjed na palubi broda, ostali članovi posade su ne jednom od transparenata upitali vlasnike kompanije “koliko još samoubojstava trebaju”.
Za njih 50-ak ipak se ukazalo neko svjetlo nade i trebali bi 20. svibnja kročiti na hrvatsko tlo.
– U srijedu u 7 sati u dubrovačku luku će uploviti “Carnivalov” brod “Magic”, dok imamo najavu za još jedan nekoliko dana poslije. Što se tiče “Royalovih” brodova, imamo informacije da bi “Empress”, “Freedom” i “Majesty of the Seas” trebali također krajem svibnja uploviti u neke engleske luke, a ostaje vidjeti hoće li i oni dalje krenuti prema Mediteranu. Problem je što neke europske luke, poput Barcelone i Marseillea, ne iskrcavaju, dok su se zbog drugog vala epidemije na isto vratile države pout Kine, Indije, Japana, Singapura… – upozorava glavni tajnik SPH.
Pomorci su tražili i pomoć hrvatske države i njezine diplomacije, a jučer je stigao odgovor iz MVP-a.
– Odgovornost za organiziranje povratka u matičnu državu leži na poslodavcu, pravnoj osobi s kojom hrvatski državljanin ima ugovor. Međutim, diplomatsko-konzularna mreža Republike Hrvatske zajedno sa sjedištem Ministarstva, kolegama iz drugih država članica EU-a i Europskom službom za vanjsko djelovanje pruža konzularnu i svaku drugu pomoć da se olakša i, koliko je to moguće, ubrza njihov povratak u domovinu.
Valja istaknuti kako u ovoj situaciji povezanoj s pitanjem zaštite javnog zdravlja, pitanje načina provođenja repatrijacije ovisi i o zemlji u kojoj su se zatekli pomorci. Naime, nadležna tijela tih zemalja donose odluke o, primjerice, iskrcaju pomoraca na kopno i načinu njihova prevoženja do zračne luke, izdaju dozvole za slijetanje zrakoplova, donose epidemiološke mjere te poduzimaju druge aktivnosti koje smatraju potrebnima – poručili su sa Zrinjevca.
Cijela operacija najlakše bi bila izvediva da su se članovi posada ukrcali na zrakoplove u Americi. To je bilo izvedivo pod uvjetom da su kompanije pod punom odgovornošću potpisale kako će ispoštovati sve što se od njih traži, ali one to nisu željele učiniti iz samo njima znanih razloga.
– Za taj detalj mi u Sindikatu ne znamo, ali jasno je da su kompanije te koje su po ugovorima dužne osigurati put kućama svojim članovima posada. Kakav odnos kompanije imaju sa SAD-om, ne bih u to ulazio, ali samo ću reći da neke od njih imaju veći budžet nego naša država. Hrvatska je sa svoje strane učinila sve, ali jasno da u globalnim okvirima postoje ograničenja njezina utjecaja. RH je sa svoje strane otvorila granične prijelaze i zračne luke, što je i razlog da će u srijedu s našima doputovati i državljani susjednih država koji su se našli u istoj situaciji. Ja bih prije rekao da se ljudi koji vode ovakve kompanije nisu snašli u danim uvjetima – rekao je Melvan.
