U utorak 2. lipnja četiri broda od ukupno njih 62 charter tvrtke Euromarine zaplovit će dubrovačkim i splitskim akvatorijem, prvi put nakon smirivanja zdravstvene krize izazvane koronavirusom, piše DuList.
Riječ je o gostima iz Slovenije i Zagreba koji su brodove iznajmili na sedam dana. Iako ovo ne bi bila nikakva važna vijest proteklih sezona, ove itekako veseli jer je upravo nautički turizam u vrijeme ove pandemije istaknut kao jedan od najsigurnijih te postoje naznake da bi se među prvima mogao vratiti u ‘pogon’.
Koje gubitke je dosad pretrpio biznis najma jahti i jedrilica te na koji su način pokušali doskočiti krizi komentirao je Mario Knego, vlasnik tvrtke Euromarine. Knego je u svijetu nautike još od 1986. godine, i za ovu će situaciju istaknuti kako je devastirajuća za turistički sektor. Ipak, nada se boljoj situaciji u kolovozu i rujnu. Ističe, kako je zadnjih godina rujan bio jako dobro popunjen, čak i bolje od kolovoza.
„Brodovi su nam raspoređeni od Pule, Splita, Sukošana do Dubrovnika. Većinom je riječ o jedrilicama koje dajemo u najam bez posade, a ako klijenti žele mogu iznajmiti skipera. Kao tvrtka koja se bavi turizmom dio mjera smo aplicirali i dobili potporu od države. Imamo 35 stalnih zaposlenika, a sezonske niti ne spominjem jer najvjerojatnije nećemo imati potrebu za njima. Skiperi, većinom, imaju registrirane obrte i njih ćemo angažirati po potrebi.“ – kaže Knego.
Ipak, čini se da bi posao mogao krenuti?
Situacija je šokantna. Proteklih mjeseci sve je stalo. U nas nema padova za 30 posto već je potpuni pad. Tako je bilo 1991., ali i za vrijeme kosovske krize. Danas nitko nije previše vidovit. Ako se otvore granice i ne bude obveza odlaska u karantenu u matičnu zemlju odakle gosti dolaze, dogodit će se nešto turizma, možda 20 do 30 posto, pogotovo u našem segmentu, jer nautički turizam je izoliranost. Obitelj dolazi automobilima u marinu, ukrca se u brod, a već smo agentima dali naputke da nećemo dolaziti na check in. Naime, nautičari će sami ispunjati check listu, a depozit će plaćati karticom. Znači nema potrebe za fizičkim kontaktom. Cijela priča ima smisla. Potražnje ima, rezervacija ima. Mi, inače, do 1. ožujka imamo rezervirano 70 posto sezone. Potrudili smo se izaći u susret našim gostima. Onima koji su baš inzistirali na otkazivanju vraćali smo novce. Ipak, dio se odlučio za vouchere za sljedeću godinu, pa smo gostima koji su platili depozit od 700 eura, vratili 350, a drugi smo im dio dali u vidu vouchera za sezonu 2021. tako da ih ipak zadržimo. Jedan dio gostiju je odlučio najam iskoristiti tijekom rujna i listopada. To se sve odnosi na rezervacije u razdoblju do 15. srpnja. Oni koji su rezervirali brod za rujan ne mogu ga otkazati.
Jesu li Vam marine izašle u susret?
Imamo 2/3 brodova u managementu. To znači da njima upravljamo, a oni su u vlasništvu drugih pravnih osoba. Ostali brodovi su u našem vlasništvu. Dio naših brodova smo radi redovnog servisa izvadili na kopno, u Mokošici u škveru, a dio iz Splita su na suhom u Sjevernoj luci. Na toj splitskoj lokaciji cijene su simbolične jer Sjeverna luka nije marina, nema infrastrukturu i isto je kao da smo brod smjestili na ledinu. Međutim, u uvjetima kad ne radimo to nam je prihvatljivo. Drukčije je ako su brodovi na vezu u marini. Neisplativo nam je držati sve brodove u pogonu jer za svaki plaćamo minimalno 5 tisuća eura na godišnjoj razini. Znači da nam je samo trošak ‘parkinga’ 300 tisuća eura. To ne možemo podnijeti. Mi kao odgovorni poduzetnici uslugu koju nismo dobili ne želimo ni platiti, ali nećemo je niti konzumirati. Da smo u marini, došla bi nam obveza plaćanja, bez obzira na sadašnje okolnosti. ACI nam je izašao u susret tako što nam je skinuo dio charter naknade. Normalan vez po cjeniku ima indeks 100, a ako ste charter tvrtka plaćate 20 posto doplate. To je apsurd jer nemamo nikakvih aktivnosti, ali takva je bila politika ACI-ja. Za poslovne prostore koje koristimo za operaciju chartera u marinama oslobođeni smo plaćanja najma tri mjeseca, te smo dužni samo platiti režije. To je pohvalno. Nažalost, to nam nije dovoljno jer plaćamo 100 posto cijenu veza. Da znam da ću imati iznajmljen brod 10 tjedana ovo ljeto, vratio bih odmah brodove u marinu i platio vez.
Koja bi destinacija po pitanju nautičkog turizma mogla prije profunkcionirati, ova dubrovačka ili Pula?
Bitne su razlike između destinacija Pule i Dubrovnika i dajem prednost u ovom slučaju Puli. Osnovno je to što je Pula većinom autoodredište, dok je Dubrovnik aviodestinacija. Od Istre pa sve do Splita, gdje također imamo bazu, prednost je što se dolazi automobilom. Vjerujem da će nam Pula odraditi možda 30-ak posto prometa, a što je južnije to manje pa ćemo dio brodova prebaciti za Pulu u ACI marinu. Ljudima koji su bukirali Dubrovnik, a ne mogu doći, ponudit ćemo im alternativu Pule. Tamo imamo naše poslovnice u kojima radi četvero ljudi te nam se nije problem organizirati. Austrija, Slovenija, Češka, Slovačka i Mađarska, a najviše Njemačka su naša tržišta i većina nas smatra autodestinacijom.
Zato imamo prepune vale s charter brodovima?
Sidrenje nigdje na svijetu nije zabranjeno. Taj brod je platio koncesiju za korištenje pomorskog dobra, gost je platio PDV pa najbolje da mu još svaku valu naplaćivamo. Ako ima organizirana bova, čovjek koji plaća koncesiju za bovu će mu naplatiti noćenje. To je od Hvara pa prema sjeveru dosta dobro regulirano. U nas nema sidrišta i puno je toga na divlje.
Kakvi su trendovi u svijetu nautičkog turizma?
Hrvatska je najjača na svijetu u nautičkom turizmu. Mi držimo 35 posto svjetske flote brodova od 9 do 15 metara bez posade. Tvrtka Jeanneau kao dio Beneteau grupe je shvatila da je posljednjih godina nastupio trend neimanja već korištenja brodova. Trendovi se mijenjaju. Mladi, millenium generacija nema se potrebu pohvaliti svojom jahtom. Oni žele putovati, a na Ibizi, Mikonosu, Dubrovniku, Hvaru imati na raspolaganju brod. Nemaju potrebu imati brod kao što većina nas srednjih godina ima brod u Orsanu. Oni prebrzo žive i žele konzumirati svaki trenutak, obuhvatiti što više točaka, destinacija.
Prodamo 120 do 130 brodova godišnje, a sad je i taj dio stao. Dio kupaca je odgodio isporuku za sljedeću godinu, a jedan dio je odustao. Charter tvrtke koje su kupovale jedrilice su u problemu jer su banke i leasing kuće prestale financirati brodove čiji je isključiv prihod charter. Ti ljudi su dali depozit od 10 posto jer se brodovi rade po narudžbi i taj polog mi ne možemo vratiti. Međutim, u dogovoru s tvornicom taj novac ćemo prebaciti za sljedeću godinu.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
