Nekada je more odnosilo živote zbog loših tehničkih izvedbi plovila, te pomanjkanja opreme za spašavanje.
U današnje vrijeme, brodovi su dovedeni gotovo do savršenstva, a oprema za spašavanje i preživljavanje na moru je jedan od prioriteta inspekcijskih pregleda. Takvim pristupom su pomorske nesreće izrazito rjeđe nego li što su to bile u prošlosti, a samim time smanjio se i broj smrtno stradalih. Usprkos tome, s vremena na vrijeme smo svjedoci pomorskih nesreća u zemljama nižega standarda, a njihov najčešći uzrok je prekrcaj plovila, te gubitak plovnosti, uslijed čega dolazi do potapanja broda. Tako su, primjerice, u 2017. godini zabilježene 33 pomorske nesreće sa smrtnim slučajem, a smrtno stradalih u tim nesrećama je bilo ukupno 1163. Uz nesretne slučajne sa smrtnim ishodom, na brodu se pojavljuju i smrtni slučajevi s kriminalnom pozadinom, te nestanci pomoraca.
U posljednjih pet godina, u razdoblju od prvoga siječnja 2015., pa do trideset i prvoga prosinca 2019., na brodovima je ubijeno čak 527 pomoraca, dok ih se 509 vodi kao nestalo. Najcrnja godina je, svakako, bila 2015., kada je 165 pomoraca ubijeno, a njih 125 je nestalo. U 2016., te su se brojke značajno smanjile, pa je bilo 55 ubojstava i 69 onih koji još nisu pronađeni. Godine 2017. je zabilježen porast ubijenih, ali i nestalih, da bi 2018. brojke neznatno pale i u 2019. se ponovo povećale preko broja sto, točnije bilo je 112 ubijenih, te ih se 116 još uvijek vodi kao nestali.
Najveći broj ubojstava pomoraca od 2015. do 2019. godine se zbio u Kini koja je predvodnik ove crne liste sa 157 ubojstava. Slijede ju Rusija, Beringovo more i Arktički ocean sa 68 ubojstava, a potom Istočni Mediteran i Crno more sa 63 nasilna smrtna slučaja. Potom dolaze Sjever Kine, Japan i Koreja s 56 ubojstava, Zapadna Afrika s 52, te Britanski otoci, Sjeverno more i Biskaj s 21 nasilnim slučajem sa smrtnim posljedicama. Najmanje kobnih incidenata se dogodilo u Bengalskom zaljevu, njih 19, zatim u Južnom Atlantiku (18), Perzijskom zaljevu i Crvenom moru (17), te u predjelu Sjevernoga Atlantika – 9 ubojstava u pet godina.
Kada je riječ o lokacijama ubojstava, većina njih se dogodila na otvorenom moru – čak 310 od ukupno 527 slučajeva. Drugo mjesto krvavoga popisa zauzimaju područja ograničene plovidbe sa 118 smrtnih slučaja, a treće lučka postrojena s 38 incidenata sa smrtnim ishodom. U estuarijskim ušćima je zabilježeno 30 ubojstava, baš kao i u brodogradilištima, dok je na Velikim Jezerima zabilježen tek jedan slučaj nasilne smrti.
Što se tiče nestanaka pomoraca, većina opet otpada na vrijeme tijekom kojega se brod nalazio na otvorenom moru, gdje se od 509 neriješenih nestanaka, dogodilo njih 467. Drugo mjesto, baš kao i u slučaju ubojstava, zauzimaju područja ograničene plovidbe sa 39 neriješenih nestanaka, dok su na treće mjesto zasjela lučka postrojenja s 2 nestanka, te na četvrto mjesto Velika Jezera s 1 neriješenim nestankom.
Uz pomorske nesreće i incidente među posadom, za određeni broj ubojstava i nestanaka zaslužni su i pirati – velika prijetnja i neugodnost za vrijeme plovidbenih pothvata uz obale zemalja trećega svijeta. Zahvaljujući naporima međunarodnih organizacija i udruženja, te sve većim mjerama zaštite na brodovima, broj piratski napada je u gotovo konstantnom padu. Piratski napadi su svedeni s brojke od 445 napada, iz 2010. godine, na 162 piratska napada 2019. godine. Cilj međunarodnih organizacija je svesti broj piratskih napada na najniži minimum tijekom desetljeća koje je pred nama.
Još jedan od razloga ubojstava i nestanaka su ilegalne radnje, a ponajprije je tu riječ o transportu opojnih droga, te trgovini ljudima. Mnogi plate životom ako vide nešto što nije trebalo biti viđeno ili, pak, ako se i sami uključe u nezakonite radnje, pa ih želja drugoga za većom zaradom dođe glave. Devedeset posto svjetskoga transporta obavlja se morskim putem, pa je on postao svojevrsna meta organizacijama koje se bave ilegalnim radnjama jer je brod u njihovim očima nepregledno skladište za njihove pošiljke, poput plasta sijena i malene igle. Neki se odlučuju i na veće „igle“, pa je tako 2019. godine uz obalu Sjedinjenih Američkih Država uhvaćen kontejnerski brod s 18 000 kilograma kokaina ukupne tržišne vrijednosti od 1,3 milijarde američkih dolara, odnosno – gotovo 10 000 000 000 kuna.
Iako će podaci za 2020. godinu biti dostupni tek dogodine, već sada se naslućuju crne brojke – izrazito povećanje broja samoubojstava na brodovima u odnosu na godine koje su iza nas. Kao rezultat prisilnih karantena, povećanje broja samoubojstava ne djeluje štetno sam na brodski kolektiv u čijem se krugu samoubojstvo dogodilo, već se brzim širenjem vijesti crne kronike negativno djeluje i na ostale brodske kolektive. Prema podacima međunarodnih organizacija za rad i pomorstvo, trenutno je oko 400 000 pomoraca na teretnim brodovima, čak 300 000 pomoraca je na brodovima za prijevoz putnika i krstarenja, a 200 000 je onih pomoraca koji su na nekoj drugoj vrsti plovila. Uslijed pandemije Korona virusa, mnogi su ostali zarobljeni na svojim radnim mjestima miljama od matičnih država, dok su pojedini brodovi ostajali i bez osnovnih namirnica i minimalnih uvjeta potrebnih za normalan život. Sve je to rezultiralo vidnim nezadovoljstvom i prosvjedima na brodovima, dok je kod nekih eskaliralo u teška psihička stanja i kobne poteze – samoozljeđivanja i samoubojstva.
Slijedi zaključiti da se unatoč velikim mjerama opreza i dobrom slogom među pomorcima, te nastojanju da se zbrišu bile kakve rasne, vjerske i nacionalne diskriminacije, u prosjeku, svaki treći dan dogodi ubojstvo ili nestanak s broda. Iako su takvi događaji po ljudsko stanje mira negativni, s obzirom na broj brodova i broj pomoraca, može se reći da te negativne brojke zapravo kolaju oko minimuma. Prioritet svih pomoraca bi trebao biti zaštita sebe i vlastita života, te izbjegavanje neželjenih scena i klonjenje od nezakonitosti, bilo kao svjedok, bilo kao sudionik jer u modernom svijetu ne postoji prečica do uspjeha, te brza alternativa dugoročnom i napornom radu još uvijek – nije pronađena.
