Godine 1931. u Cantieri Navali del Quarnaro u Rijeci obavljeno je porinuće razarača Fulmine. Uz blizanca Baleno, bila su to jedina dva broda izgrađena te godine u Rijeci. Oba su potopljena 1941. godine.
Još je na probnim vožnjama uočen ozbiljni konstrukcijski problem: vrlo rizični poprečni stabilitet, tako da je postojao ozbiljni rizik da se razarač prevrne. Valja reći da su sva četiri razarača iz tog razreda – Lampo i Folgore su izgrađeni iste godine u Cantieri Bacini e Scali Partenopei u Napulju – nakon što su pogođeni bombama ili granatama, potonula nakon što su se prevrnula, piše Novi List.
Problem se pokušao riješiti preinakama: ugrađeno je 60 tona balasta ispod prostora kotlova, 30 tona ispod krmenih turbina, protuvaljna krilca su povećana za deset centimetara, dimnjak je skraćen, pa se moralo iznaći rješenje da dim ne ometa posadu, skinut je tronogi jarbol, a reflektor koji je bio na njemu premješten je iznad kormilarnice… No, te su preinake znatno smanjile brzinu.
Fulmine je bio razarač Regia Marina koji je 1937. i 1938. godine sudjelovao u španjolskom građanskom ratu. Pri ulasku Italije u Drugi svjetski rat bio je dio VIII. eskadre razarača zajedno s brodovima-blizancima Folgore, Lampo i Baleno.
Tijekom rata uglavnom je pratio konvoje iz Italije prema afričkoj obali, a u dva navrata je sudjelovao u granatiranju položaja na grčkoj obali.
Tako je 7. srpnja 1940. isplovio iz Taranta zajedno s brodovima-blizancima i oklopnjačama Giulio Cesare i Conte di Cavour i VII. eskadrom razarača – Freccia, Dardo, Saetta, Strale – kao podrška konvoju za Libiju, brodovima za prijevoz trupa Esperia i Calitea, motornim brodovima Marco Foscarini, Francesco Barbaro i Vettor Pisani, te torpiljarkama Orsa, Procione, Orione, Pegaso, Abba i Pilo.
Ova eskadra se spaja s brodovima I. i II. pomorske eskadre kako bi vodili bitku 9. srpnja 1940. kod Punta Stilo.
U noći 11. studenoga brod se nalazio u Tarantu kada je ta luka napadnuta od britanskih torpednih zrakoplova: torpedo namijenjen razaraču je promašio, ali je pogodio oklopnjaču Conte di Cavour. Navodno je baš vatra s razarača pogodila taj zrakoplov i oborila ga.
Početkom 1941. godine razarač je u brodogradilištu radi radova: iskrcavaju se svi postojeći mitraljezi i zamjenjuju sa šest mitraljeza od 20 mm.
Krajem travnja dio je neizravne pratnje s teškim krstaricama Trieste i Bolzano, lakom krstaricom Eugenio di Savoia i razaračima Ascari i Carabiniere konvoju koji čine transportni brodovi Birmania, Marburg, Reichenfels, Rialto i Kybfels u plovidbi iz luka Augusta i Messina za Libiju s opremom i opskrbom za Afrika Korps, dok su izravna pratnja bili razarači Euro i Gioberti te torpiljarke Castore, Procione i Orione.
Iako napadnut od zrakoplova i podmornica prvog svibnja konvoj nije pretrpio štete.
Razarač 24. rujna prati, zajedno s razaračima Lampo, Oriani i Strale konvoj koji su činili brodovi Amsterdam, Castelverde i Perla. Konvoj je napala britanska podmornica kod otoka Pantelleria, iako u britanskim dokumentima nema potvrde napada.
Od 16. do 19. listopada Fulmine prati s razaračima Oriani, Gioberti, Folgore, Usodimare, DaRecco i Sebenico konvoj koji je isplovio na uobičajenoj ruti Napoli-Tripoli, a koji su činili transportni brodovi Beppe, Marin Sanudo, Probitas, Paolina i Caterina. Kasnije su se konvoju pridružili ribarica Amba Aradam i torpiljarka Cascino. Beppe je torpedirala 18. listopada britanska podmornica H.M.S. Ursula te ga je u tegalj uzeo tegljač Max Barendt uz pratnju Da Recco i torpiljarke Calliope koji su stigli u Tripoli 21. listopada, dok je Caterina potonula 62 nautičke milje od luke Tripoli zbog štete nastale u zračnom napadu. Ostatak konvoja stigao je u Tripoli 19. listopada.
Ujutro 8. studenoga 1941. godine Fulmine pod zapovjedništvom kapetana korvete Marija Milana isplovio je iz luke Napoli da bi se pridružio pratnji konvoja Duisburg…
Fulmine je ukupno izvršio 97 ratnih misija, prepolovio je 29.518 nautičkih milja, a samo 68 dana proveo je na popravcima.
