Vizija luke pretočena u viziju grada – Denis Vukorepa, dugogodišnji ravnatelj Lučke uprave Rijeka, u ovom razgovoru otkriva kako planira iskustvo iz pomorskog sektora prenijeti na upravljanje gradom
Za početak – vratimo se malo unatrag. Vaša karijera započela je kao lučki radnik, a danas ste na čelu Lučke uprave Rijeka. Kako je izgledao taj profesionalni put?
Dolazim iz obitelji lučkih radnika – moj otac, rođaci, svi su radili u luci Rijeka (točnije je koristiti izraz riječkoj luci). Luka je kod nas bila gotovo obiteljsko naslijeđe. Kad me netko pita koliko smo godina proveli u luci, uvijek se našalim i kažem: “Između 300 i 400 godina – računajući nas sve.”
Svoj profesionalni put započeo sam 1988. godine kao lučko-transportni radnik. Kroz godine sam prošao gotovo sve što se u luci može proći – od sektora održavanja, operative, komercijale, do marketinga i naposljetku sektora studija izvodljivosti, u kojem sam s vremenom postao i rukovoditelj.
Godine 2002. prijavio sam se na natječaj za člana Uprave Luke Rijeka d.d.. Ubrzo sam postao i predsjednik Uprave – najmlađi u povijesti luke, s 35 godina. Tada je koncesionar Luka Rijeka d.d. bila u velikim problemima – bez prometa, s viškom zaposlenih i trima snažnim sindikatima. Kroz projekt sa Svjetskom bankom uspjeli smo bez socijalnih nemira zbrinuti više od 500 ljudi.
Koliko vam je iskustvo s terena pomoglo kasnije kao direktoru?
Kada ste radili sve poslove u lancu – od lučkog radnika do operativca i komercijalista – onda znate kako sustav diše. Znao sam tehnologiju rada, znao sam gdje su uska grla i što treba promijeniti. Ljudi su to osjetili – znao sam ih razumjeti jer sam bio jedan od njih.
I kada sam kasnije vodio razgovore sa sindikatima, nisam bio samo ‘netko iz uprave’. Bio sam netko tko zna kako izgleda noćna smjena po buri ili rad s dizalicom koja šteka. Zato smo razvili međusobno poštovanje. Bilo je napetih trenutaka, pokušaja štrajkova, ali smo sve rješavali bez sukoba – kroz dijalog. I mislim da je to danas rijetkost. Upravo to iskustvo s terena oblikovalo je moj menadžerski stil – konkretno, neposredno, bez puno birokracije. Ljudi to prepoznaju i cijene.
Koji je bio prijelomni trenutak u preobrazbi riječke luke?
Bilo ih je nekoliko, ali ako moram izdvojiti jedan, to je proces koncesioniranja kontejnerskog terminala Brajdica. Bio je to pionirski pothvat – traženje strateškog partnera u vrijeme kada nitko nije vjerovao da će se itko javiti. A onda su stigle ponude svjetskih operatera, uz ozbiljna financijska nadmetanja.
Na kraju je ICTSI dao najbolju ponudu – 92,6 milijuna eura – te preuzeo većinski udio u operateru terminala, uz obvezu ulaganja i zapošljavanja. Taj ugovor, potpisan 2011. godine, bio je prekretnica – jer smo njime spasili riječki prometni pravac i osigurali njegovo dugoročno strateško pozicioniranje. To nije bila prodaja terminala, već koncesija – kroz model u kojem Luka Rijeka d.d. zadržava 49 %, a ICTSI ima 51 % udjela u zajedničkom poduzeću.
Koji biste projekt izdvojili kao najvažniji otkako ste 2017. preuzeli vođenje Lučke uprave Rijeka?
Teško je izdvojiti samo jedan projekt jer smo u ovih nekoliko godina radili na cijelom nizu strateških zahvata, ali ako bih morao naglasiti jedan koji je imao najveći učinak – to bi zasigurno bila Zagrebačka obala.
Kada sam preuzeo funkciju, projekt je bio potpuno zaboravljen. Doslovno se predlagalo da tamo bude parking ili kruzing terminal. No odlučili smo primijeniti pristup koji se pokazao uspješnim na Brajdici – međunarodni roadshow, prikupljanje iskaza interesa i javni natječaj. U prvom kontaktu u Singapuru naišli smo na snažan interes APM Terminals-a, i tu je počeo preokret.
Danas imamo gotovo dovršen kontejnerski terminal, vrijedan više od 400 milijuna eura. Bit će poluautomatiziran, s vozilima na električni pogon za unutarnji transport, i otvorit će se više od 300 kvalitetnih, dobro plaćenih radnih mjesta. Već ih je više od 150 popunjeno. Uz to, terminal donosi tehnološki iskorak kakav dosad nismo imali – postajemo luka koja se može mjeriti s najmodernijima na Mediteranu.
Kada se očekuju prvi brodovi u Zagrebačkoj obali?
Terminal je danas gotovo dovršen i, ako sve bude teklo prema planu, prvi komercijalni brodovi očekuju se već u zadnjem kvartalu ove godine – najvjerojatnije u rujnu. Do 2026. godine očekujemo da će terminal doseći puni godišnji kapacitet od gotovo 600.000 TEU, čime se Rijeka pozicionira među najznačajnije točke kontejnerskog prometa na Mediteranu.
Koliko je prometna infrastruktura – posebno planirani spoj D403, važna za punu funkcionalnost Zagrebačke obale i ukupni razvoj luke?
Iznimno važna. Bez tih koridora razvoj Zagrebačke obale i cijele riječke luke ne bi bio moguć u ovom obliku. Ceste D403 i D404 omogućuju izravnu vezu terminala s autocestom, bez opterećenja gradskog prometa.
U suradnji s Gradom i Ministarstvom radimo na dokumentaciji za spoj D403 s ulicom Riva. Kad se to realizira, Rijeka će imati kompletan prometni prsten – iz središta ćete moći izravno na autocestu prema Zagrebu ili Ljubljani. Takvu protočnost nema nijedna luka na Mediteranu.
Porto Baroš donosi veliku transformaciju centra Rijeke. Kako gledate na taj projekt?
Ogroman potencijal. Planirana je marina za megajahte u središtu grada, na mjestu bivše lučke industrije. Projekt je razdvojen – marina i urbana zona – jer zakon o morskim lukama ne dopušta stanogradnju unutar luke. Promijenili smo granice lučkog područja, jedan segment izdvojili kao luku nautičkog turizma i započeli suradnju s ACI-Gitoneom kroz koncesijski model.
Ništa nije prodano – vlasništvo ostaje hrvatsko. Projekt potiče i domaću industriju – primjerice, projektni ured u Mololongu u kojem danas radi više od 200 inženjera. Mnogi od njih bi, bez tog projekta, danas radili vani.
Zašto je projekt Porto Baroš podijeljen na dva dijela – marinu i urbanu zonu?
Izvorno je Porto Baroš bio zamišljen kao jedan projekt – marina i urbanistički dio u sklopu šireg modela koji je razrađivala Svjetska banka. No bio sam svjestan da zakon o morskim lukama ne dopušta stambenu gradnju unutar lučkog područja. Zato smo odlučili projekt razdvojiti u dvije funkcionalne cjeline.
Prvo smo izmijenili granice luke – tako je jedan dio postao luka nautičkog turizma. To je omogućilo da marina ide naprijed kroz koncesiju, dok će se drugi dio razvijati kasnije, u skladu s propisima. Takvim pristupom dobivamo uredan urbanistički razvoj i novu vrijednost za grad – bez prodaje zemlje.
Kandidirali ste se za gradonačelnika Rijeke. Zašto?
Godinama sam bio „blizu politike“, ali sada su se stvorili svi uvjeti. Imao sam podršku, jasnu viziju i iskustvo. Osjetio sam da to mogu preuzeti i da moj način rada – operativan, konkretan i usmjeren na rezultate – može donijeti promjenu. Nisam netko tko obećava općenito – svaki moj projekt ima plan, brojke i rokove.
Jeste li ranije imali političkih ambicija?
Jesam – na posljednjim lokalnim izborima bio sam kandidat za dožupana, dok je za župana išao gospodin Cappelli. Ušli smo tada u drugi krug, što je bio uspjeh. Taj me ciklus dodatno učvrstio u uvjerenju da mogu dati doprinos i na razini grada.
Koji je vaš glavni adut u ovoj utrci?
Moj kredibilitet. Gotovo 20 godina vodim velike sustave bez afera, bez incidenata. Vodio sam Luku Rijeka d.d. u teškim vremenima i uspjeli smo. Ljudi me zovu „gradonačelnikom morskog dijela Rijeke“ – a to je trećina grada. Sada želim tu odgovornost preuzeti i službeno.
Što nudite građanima?
Viziju, znanje i dokazane rezultate. Moj rad se ne temelji na obećanjima, nego na realiziranim projektima. Planiram 200 novih komunalnih vezova, kvartovske garaže, sportsku dvoranu, veća izdvajanja za sport, besplatne vrtiće, besplatni prijevoz za umirovljenike, veće naknade za novorođenčad, veće subvencije za poduzetnike, više zelenila i digitalnu gradsku upravu.
Ako postanete gradonačelnik, možete li pomoći nastavku velikih lučkih projekata?
Ne samo da mogu, nego smatram da bi bilo šteta ne iskoristiti to iskustvo. Moja kandidatura nije impulsivna odluka – ona je prirodan i logičan nastavak svega što sam godinama radio. Poznajem sve ključne dionike, razumijem procese i imam podršku na svim razinama – od lokalne do državne, ali i europske.
Projekte koje smo pokrenuli u luci nisam samo pratio – aktivno sam ih vodio. Dovodio sam investitore, gradio odnose s resornim ministarstvima, otvarao međunarodne kontakte. Znam kako izgleda cijeli put – od ideje do realizacije.
Kao gradonačelnik neću gubiti vrijeme upoznavajući se s procedurama. Bit ću operativan od prvog dana – jer znam s kim razgovarati, kako graditi potporu i kako stvari pokrenuti s mrtve točke.
Uvjeren sam da isti model rada, koji se pokazao uspješnim u Lučkoj upravi Rijeka, može jednako uspješno funkcionirati i na razini cijelog grada. I to želim ostvariti.
I za kraj – kakvu Rijeku želite vidjeti za deset godina?
Moja vizija Rijeke za deset godina? Grad s modernom lukom, razvijenom prometnom infrastrukturom i izraženim morskim identitetom. Grad u kojem mladi ostaju jer imaju posao – a ne odlaze u potrazi za sigurnošću.
Rijeka više ne smije biti grad slučaja. Mora postati grad s planom. A taj plan već postoji. Ja sam ga pokazao u luci – sada ga želim prenijeti na cijeli grad.
