O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 117

O kuharima i ostalima

0
Foto: Screenshot/Facebook

Zasigurno svatko među nama pomorcima ima kakvo takvo znanje o poslovima i dužnostima bilo koga među ostalima na brodu. Zanemarujući činjenicu kako pojedinci među nama misle da znaju sve o svemu. Dapače, nerijetko i bolje od onih o čijem poslu se radi. I tu nema nekih velikih mudrosti, već je „sustav“ tako dobro uigran da se provlači već generacijama pomoraca, neovisno o nacionalnostima ili samim poslovima. Tako često pojedinac s kuverte zna sve, i bolje, o poslovima makine, i obrnuto. Jednako tako pojedinci nižih položaja itekako dobro znaju kako bi to pretpostavljeni trebali ili ne bi smjeli činiti. A sve popraćeno posprdnim komentarima, obavezno pojednostavljujući i omalovažavajući tuđi posao, koji „svaka budala“ može raditi bez imalo truda i još manje pameti. 

Nakon trideset i pet godina navigacije od čega dvadeset u svojstvu Komandanta, s potpunom odgovornošću tvrdim da o poslovima i dužnostima, što ofičala a što posade kuverte (palube) znam jako puno. Iz jednostavnog razloga što sam sve te ili slične poslove i sam obavljao tijekom kakvih petnaest godina, počevši kao Kadet, došavši do Čifa.

S jednakom samouvjerenošću tvrdim da znam ponešto o poslovima makiništa. Neovisno o tome radi li se o početniku ili dugogodišnjem pomorcu. Što, definitvno, nije dovoljno da bih se usudio upuštati u rasprave o njihovim poslovima. Čak ni iz pozicije Komandanta. Držim se jednostavne životne filozofije kako su svi makiništi dobri dok makina ide. Ako makina stane, treba ustanoviti zašto je stala. Da li se nema rezervnih dijelova, je li tu milijun drugih mogućih razloga ili je samo nesposobnost pojedinaca. Pa ipak, nije na meni laiku da o tome odlučujem.

Prije dvije godine, nakon što mi je objavljena kolumna na temu ovlaštenja Komandanata u današnje vrijeme, ispod objave na jednoj od društvenih mreža, čovjek mi je postavio pitanje zašto ne pišem o poslu brodskih kuhara. Nisu mi poznati njegovi razlozi za takvim pitanjem, a iskreno, nisu ni bitni. Sve u svemu, dobar podsjetnik da napišem i o takvom, itekako bitnom, brodskom poslu. Nasuprot poslovima makine, poprilično znam o kuhanju, jer i sam kuham kada sam kod kuće. Što ne znači da znam dovoljno o poslu brodskog, ili bilo kojeg drugog, kuhara da bih mogao o tome raspravljati. Kamoli o tome pisati. Otprilike nešto slično sam odgovorio i spomenutom gospodinu. Ne znam da li i koliko je moj odgovor zadovoljio njegovu znatiželju, pošto se više nije javljao.

Jednako kako je tuđi posao, pojedincima, lakši i jednostavniji od njihovoga, spremni su objašnjavati, svima koji su ih manje ili više voljni slušati, koji su poslovi lakši a koji teži. Podrazumijeva se da beskrajne rasprave vode o tuđim poslovima, jer njihov je najzahtjevniji i najteži.

Osobno bih se ipak usudio reći da je posao brodskog kuhara zasigurno jedan od najzahtjevnijih od svih „pomoračkih“ zanimanja. Paralelno tome je, na žalost, daleko ispodprosječno plaćen. Svakoga dana, tri puta u danu, hrpa ljudi ocjenjuje, rijetko hvali i prečesto kritizira njihov posao i radni učinak. Krenimo od osnovnih stvari, koje vjerovatno jesu stvar iskustva. Međutim, znaj ti koliko treba ovoga ili onoga da bi se kvalitetno nahranilo petnaest, dvadeset ili više gladnih ustiju. Isplaniraj količinu svih potrebnih namirnica za mjesec ili dva do sljedeće nabave. Oboje bez znanja unaprijed o kakvoći hrane koja će biti dostavljena. Gdje smo svi mi svjesni da dobavljači, načelno mentaliteta pijavica, žive od brodova i pomoraca, te su, golema većina, više nego spremni prevariti i podvaliti hranu slabije kvalitete za višu cijenu, kao i hranu s kraćim rokom trajnosti. Da i ne spominjem naplaćivanje dodatnih usluga i servisa koji njima, na bilo koji način otežavaju posao, cijenu čega plaćaju brodski kuhari i ostatak posade. Svaki pomorac zna kako izgleda kad je ružno vrijeme, kad život na brodu uspori i poprimi nešto drugačiju dimenziju. Kuhari nemaju izbora nego stajati, balansirati oko upaljenih štednjaka s poslaganim loncima punim kipuće vode, tavama s kipućim uljem što lete na sve strane. Najčešće i uglavnom ti ljudi nemaju jednog jedinog slobodnog dana za trajanja ugovora. Očekujem da će se kolege ofičali pobuniti kako nemaju ni oni. Što i je i nije istina. Ne jednom smo se uzajamno mijenjali, odradili i dvije i tri gvardije u nizu kako bi jedan među nama izašao van. Da bi drugom prilikom izašao onaj drugi. Sve u dogovoru. S kime da se kuhar dogovara i mijenja?

Utoliko, svaki od brodskih kuhara zaslužuje poštovanje samim time što nas hrani mjesecima, najbolje što zna. Čak i oni nemaštoviti, nezainteresirani, naročito oni koji su kroz godine prigovaranja digli ruke od pokušavanja udovoljavanja svakome.

Moj prvi ukrcaj prije četrdeset godina, na brodu nas je bilo trideset i šest članova posade. Među nama su bila trojica kuhara, „Šef kužine“ tj. 1. kuhar, 2. kuhar i Mladić kuhinje. Tadašnji „Šef“ je zaradio nadimke gulaš i partizan. Je li on spadao u ijednu od gore navedenih kategorija, nemoguće je znati. Naročito nakon svih tih godina. Možda bi se moglo reći da je spadao u svaku od tri, na određeni način. Nije, poput nekih, imao striktni sedmodnevni jelovnik, ali su se određena jela ponavljala u manje ili više redovnim sedmodnevnim do desetodnevnim intervalima. Ipak se sjećam da je svaki utorak za ručak bila kuhana govedina.

Jedan ugovor na talijanskoj zastavi bili smo nas četvorica Hrvata među Talijanima. Pošto je za ručak prvi pijat bila pašta, osim nedjelje kad su bili njoki „ala romana“, tako je kuhar imao šest jela s paštom koja je ponavljao. I nije od toga reda odstupao. Barem ne za trajanja moga ugovora. Npr, srijedom su bile farfalle s kupovnim pesto genovese. Od onda, a prošle su dvadeset i četiri godine, ga ne jedem. Smučio mi se i pesto i bosiljak u bilo kojem obliku.

Zatim se sjećam našeg čovjeka iz Rijeke. Bili smo kompletno naša posada i mnogi starosjedioci poznavali su se godinama. Da li iz šale, da li iz dosade, da li iz stvarne zlobe, ne bi prošao dan da nisu kuharu dobacivali svašta i prigovarali mu gotovo za sve što bi skuhao. Istina je bila da je bio dobar brodski kuhar koji je vremenom izgubio volju, što mi je jednom zgodom sam priznao. Mada je i dalje kuhao bolje od prosjeka. 

Jedan od svakako najčišćih i najurednijih kuhara bio je jedan Ganac. Uvijek je na sebi imao bijelu ispeglanu košulju. Čim bi ju zaprljao bi ju mijenjao. Bilo ga je fascinantno gledati. Ujedno je jedan od najboljih kuhara s kojima sam imao prilike navigat. Kako smo bili po zapadnoj Africi i bili u mogućnosti nabavljati svježe ribe i ostalih delicija iz mora, Komandant je zahtijevao da ručak ili večera ili oboje svakodnevno budu iz mora. To su bili festivali okusa.

Navigal sam s jednim našim što je bio prljav kao malo tko, ali je odlično kuhao.

Za razliku od jednog Filipinca koji, osim prljav, bio je lijen i nemaštovit ili nesposoban. Nakon kružnog putovanja od dva mjeseca sam ga iskrcao, kako bismo izbjegli pobunu na brodu.

Potom ih je bilo nekoliko koji su jedan ugovor bili dobri do odlični, sljedeći ugovor prosječni ili čak ispod.

I kuhari su ipak samo ljudi poput nas ostalih. 

Slagali se vi sa mnom po pitanju težine poslova ili ne, neka su vam uvijek dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe,

Kapetan Aron Baretić – ABe

Ankorađ na ušću rijeke Siene (Francuska), 15. prosinac 2024. godine

Aron Baretić - ABe
Foto: Aron Baretić – ABe

Kako započeti pomorsku karijeru? PostaniPomorac.hr ima sve odgovore

0
Foto: Shutterstock

Ako razmišljaš o budućnosti, a zanimaju te izazovi, putovanja i dobra zarada – pomorstvo bi moglo biti tvoj put. Platforma PostaniPomorac.hr napravljena je baš za tebe i tvoje roditelje, kako biste iz prve ruke saznali sve što trebaš znati o pomorskoj karijeri.

Što nudi platforma?

Stranicu je pokrenula Udruga hrvatskih posrednika pri zapošljavanju pomoraca (CROSMA) s ciljem da mladima približi pomorsku struku – realno, jasno i konkretno. Nudi informacije o:

  • školama i obrazovnim programima za pomorce
  • stipendijama i podršci tijekom školovanja
  • mogućnostima zapošljavanja nakon završetka škole
  • životu i radu na brodu

Zašto postati pomorac?

Pomorstvo nije samo posao – to je stil života. Neki od ključnih razloga zašto mladi biraju ovu karijeru:

  • Brzo zaposlenje: Većina pomoraca u Hrvatskoj pronalazi posao vrlo brzo nakon završetka školovanja.
  • Dobre plaće: Zarade su iznadprosječne i omogućuju financijsku stabilnost već u ranim dvadesetima.
  • Rotacijski rad: Radiš nekoliko mjeseci na brodu, pa zatim imaš jednako toliko slobodnih dana – što mnogima omogućuje da žive u Hrvatskoj, a rade globalno.
  • Putovanja i iskustvo: Posao vodi kroz cijeli svijet, uz stjecanje praktičnih vještina i međunarodnog iskustva.

Za koga je?

Platforma je namijenjena učenicima osnovnih i srednjih škola, ali i roditeljima koji žele znati više o mogućnostima koje pomorska struka pruža. Sve je predstavljeno jednostavno, pregledno i bez “uljepšavanja”.

Ako te zanima posao koji ti omogućuje da vidiš svijet, zaradiš dobro i izgradiš ozbiljnu karijeru već s 20-ak godina – baci oko na PostaniPomorac.hr. Možda je more baš tvoja budućnost.

Brod tuge i ponosa: “Lastovo” završava karijeru dugu više od 50 godina

0
 Foto: Portal Burin

Nakon što je prošlog kolovoza na trajektu “Lastovo” život izgubilo troje članova posade, Jadrolinija je potvrdila – brod odlazi u rezalište. Time završava priča o jednom od najdugovječnijih trajekata domaće flote, izgrađenom davne 1969. godine u japanskom brodogradilištu Hayashikane.

Brod je prvotno plovio pod imenom “Okino Erabu”, a Jadrolinija ga kupuje 1978. godine. Kratko se zvao “Partizanka”, zatim “Lastovo I”, da bi 1998. ostalo samo – “Lastovo”. Bio je kapaciteta 500 putnika i 60 vozila, i jedno vrijeme slovio je kao brod sposoban za otvoreno more, često isplovljavajući i kad bi ostali ostajali na vezu.

Tijekom više od pet desetljeća službe nije bio pošteđen problema. Godine 1993. na par milja od Ublija izbio je požar u strojarnici. Putnici i posada su uspješno evakuirani, a brod je obnovljen i vraćen u službu.

Tragični događaj koji je presudio njegovoj sudbini dogodio se 11. kolovoza 2024. u luci Mali Lošinj. Pala je rampa, a poginuli su vođa stroja Boško Kostović iz Višnića te kormilari Marko Topić iz Solina i Denis Šarić iz Zadra. Prvi časnik palube zadobio je teške ozljede.

Tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske, Neven Melvan, izjavio je da je odluka logična i očekivana. Posada je, prema dostupnim informacijama, psihološki teško podnijela povratak na brod nakon nesreće.

“Lastovo” je posljednjih godina plovio na linijama Split – Lastovo – Korčula, a potom Zadar – Mali Lošinj.

Novi Pravilnik o sigurnosti pomorske plovidbe i nova karta VTS područja

0
Foto: HHI

Dana 29. ožujka 2025.na snagu je stupio Pravilnik o sigurnosti pomorske plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske te načinu i uvjetima obavljanja nadzora i upravljanja pomorskim prometom (NN 52/2025), više na https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2025_03_52_685.html

Izdanje Oglasa za pomorce za ožujak (OZP 03/2025) također izlazi 29. ožujka 2025. kako bi korisnici imali pravodobne i točne informacije o promjenama u službenim pomorskim navigacijskim kartama i publikacijama na temelju novog Pravilnika.

U skladu s Pravilnikom izrađena je nova karta 101 VTS HRVATSKA (Hrvatska služba nadzora i upravljanja pomorskim prometom), koja s početkom od 29. ožujka 2025. zamjenjuje kartu 950 VTS HRVATSKA (Hrvatska služba nadzora i upravljanja pomorskim prometom).

Foto:HHI

Posljednji pozdrav “starom” 3. maju: Brodogradilište nakon 77 godina odlazi u stečaj

0
brodogradnja
Foto: Roni Brmalj / Novi list

Nakon punih 77 godina rada, pokrenut je stečajni postupak nad brodogradilištem „3. maj“, simbolom riječke brodogradnje. Nadzorni odbor tvrtke službeno je podnio zahtjev Trgovačkom sudu u Rijeci, a potpis na dokument stavili su predsjednik Juraj Šoljić i tri člana odbora.

Ova odluka dolazi nakon mjeseci neizvjesnosti i pokušaja da se pronađe osoba koja će preuzeti odgovornost za formalno pokretanje stečaja. Ironično, taj korak učinjen je upravo 1. travnja, što ne umanjuje ozbiljnost situacije, piše Novi List.

Brodogradilište je već duže vrijeme bez prihoda, koncesije i ključne imovine – sve je preneseno na novu tvrtku „3. maj 1905“, koja je preuzela oko 450 radnika i nastavila djelatnost. Stari „3. maj“ ostao je tek pravna ljuštura, s 43 radnika, većinom na dugotrajnom bolovanju.

Financijska slika je sumorna – računi su blokirani, a ovrhe se gomilaju. Među vjerovnicima su Uljanik u stečaju (potražuje 18 milijuna eura), HBOR, Grad Rijeka, kao i brojni dobavljači i kooperanti. Ukupna blokada, iako neslužbeno, procjenjuje se na desetke milijuna eura, a obveze bi mogle premašiti i 100 milijuna.

Jedan od većih udaraca bio je gubitak na novogradnji „Algoma Endeavour“, gdje je razlika između uloženih kredita i stvarne prodajne cijene broda stvorila financijski minus od oko 40 milijuna eura.

S obzirom da „3. maj“ više nema direktora, a svi članovi Nadzornog odbora su potpisali zahtjev, sud će uskoro imenovati privremenog stečajnog upravitelja koji će pripremiti dokumentaciju. Očekuje se da bi stečaj mogao biti formalno otvoren početkom ljeta.

Za razliku od situacije 2019., ovaj put nema povratka. I dok stari „3. maj“ odlazi u povijest, novo brodogradilište pod imenom „3. maj 1905“ nastavlja rad, sada kao državna tvrtka. Hoće li ta nova struktura osigurati stabilnost riječkoj brodogradnji – pokazat će vrijeme.

Anketa za pomorce: sudjelujte u istraživanju o izazovima pomorskog poziva

0
Foto: Ilustracija/StockCake

Pozivaju se svi pomorci s najmanje godinu dana iskustva da sudjeluju u kratkoj i potpuno anonimnoj anketi koja se bavi izuzetno važnom temom – sindromom sagorijevanja na poslu , često povezanog sa zahtjevnim radnim uvjetima i karijernih namjera pomoraca.

Istraživanje je međunarodnog karaktera i provodi ga tim znanstvenika s pomorskih i sveučilišnih institucija iz Hrvatske, Grčke, Crne Gore i Turske. Cilj im je bolje razumjeti kako radni uvjeti na brodu – poput dugih smjena, izolacije i visokog stresa – utječu na mentalno zdravlje i dugoročne profesionalne planove pomoraca.

Vaš doprinos iznimno je vrijedan i pomoći će ovom međunarodnom istraživanju koje provodi tim istraživača:

Ana Slišković (Sveučilište u Zadru)
Ioannis Katsounis (National and Kapodistrian University of Athens)
Nihan Senbursa (Ordu University)
Senka Šekularac-Ivošević (Sveučilište Crne Gore)

Anketa je kratka i ne zahtijeva više od 10 minuta vašeg vremena. Otvorena je za sve pomorce, neovisno o nacionalnosti, činu ili vrsti broda na kojem plove. Sudjelovanje je u potpunosti anonimno i dobrovoljno, a dobiveni podaci koristit će se isključivo u znanstvene svrhe.

Ako plovite ili ste plovili i imate barem godinu dana radnog iskustva na moru, vaš glas je važan. Pomozite da se kroz ovo istraživanje stvori bolja slika o izazovima s kojima se pomorci suočavaju i na temelju toga razviju bolji modeli podrške i prevencije sagorijevanja.

Kliknite OVDJE za pristup anketi.

Za dodatne informacije ili pitanja, možete kontaktirati voditeljicu istraživanja prof. dr. sc. Anu Slišković sa Sveučilišta u Zadru putem e-maila: aslavic@unizd.hr

Nova IMO direktiva: Dokument o ispravnosti checklisti postaje obvezan

0
Foto: Ilustracija/Pexels

Prema novim smjernicama Međunarodne pomorske organizacije (IMO), od 1. Aprila 2025. svi trgovački brodovi moraju uvesti novu ISM dokumentaciju – checklistu za evidentiranje točno ispunjenih checklisti. Riječ je o službenom obrascu koji potvrđuje da su sve prethodne checkliste ispunjene pravilno i u skladu s propisanim standardima.

Lista mora biti potpisana od strane osobe koja nije sudjelovala u samoj radnji, ali je prethodno završila CBT (Computer-Based Training) modul “Checklist Verification and Compliance Awareness – Basic Level”. Tečaj se sastoji od teorijskog dijela, psihološke pripreme za rad s formularima i praktične vježbe iz ispunjavanja obrazaca dok vas tri osobe gledaju u tišini.

Kako navode iz IMO-a, dodatni sloj verifikacije osigurava administrativni kontinuitet te minimizira mogućnost neformalnog postupanja izvan propisanih obrazaca.

Uz to, STCW paralelno razmatra i dodatni certifikat pod oznakom A-V/0.1.1. – Administrative Safety Procedures, koji uključuje potpisivanje obrazaca u uvjetima buke, nestanka struje i praznog tonera u printeru.

Zbog očekivanog porasta papirološkog opterećenja, IMO je pokrenuo konzultacije o uvođenju novog člana posade – Chief Checklist Officera (CCO), časnika koji bi bio isključivo zadužen za dokumentaciju, potvrde, redoslijed potpisivanja i koordinaciju svih administrativnih tokova na brodu.

Sindikat pomoraca pozdravlja ovaj prijedlog, ali upozorava da jedan čovjek ne može sve. U priopćenju sindikata stoji:

“Chief Checklist Officer obavljat će izrazito odgovoran posao. Ne možemo očekivati da sam mijenja toner, popravlja printer, čisti zastoje papira i trči s palube svaki put kad nestane A4 formata. To bi ozbiljno narušilo efikasnost administrativnog lanca i moglo dovesti do odgode ispunjavanja ključnih dokumenata za sigurnost broda.”

Zbog toga sindikat predlaže uvođenje dodatnog člana posade – Printer Maintenance Officera (PMO). Prema predloženoj sistematizaciji, PMO bi djelovao u koordinaciji s CCO-om, imao pristup rezervnim tonerima, alatima za resetiranje printer, te odgovornost čuvanja zaliha A4 papira.

Brodari i operateri brodova pozdravljaju ovu inicijativu, navodeći kako novi sustav donosi dodatnu razinu transparentnosti, odgovornosti i papirološke dosljednosti u svakodnevnim operacijama.

U zajedničkoj izjavi udruge brodara stoji:

“Vjerujemo da će potvrdna lista o valjanosti postupanja dodatno doprinijeti jasnoći procesa, posebno kada se radi o aktivnostima koje su već bile potvrđene, ali sada mogu biti potvrđene još jasnije.”

Brodski operateri ističu kako uvođenje Chief Checklist Officera predstavlja pozitivan iskorak u specijalizaciji posade, ali dodaju da će biti važno osigurati i tehničke preduvjete za nesmetano ispunjavanje – uključujući radne printere, dostupnost papira i odgovarajuću logističku podršku za administrativne procese.

Studenti Pomorskog fakulteta u Rijeci testirali vještine na simulatoru lučkih dizalica

0
Foto: PFRI

Na Pomorskom fakultetu u Rijeci održano je zanimljivo natjecanje koje je studentima omogućilo da pokažu svoje vještine u rukovanju obalnim dizalicama – doduše, na simulaciji, ali u uvjetima vrlo sličnim stvarnima.

U suradnji s tvrtkom Rijeka Gateway, koncesionarom novog kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali, organizirano je natjecanje koje je povezalo obrazovni sustav s potrebama pomorske industrije. Cilj je bio jasan: približiti studentima stvaran radni okoliš i otvoriti vrata budućem zapošljavanju.

Prvi krug održan je 25. ožujka na fakultetu, gdje je 15 studenata testirano pomoću Vienna Test Sustava – alata koji procjenjuje kognitivne i psihomotoričke sposobnosti, ključne za upravljanje velikim strojevima poput obalnih dizalica. Pet najboljih kandidata izborilo je finale: Ernest Blekić, Andrej Anđelić, Patrik Đurđević, Tin Jurica i Andrej Arsić.

Završni krug natjecanja održan je 28. ožujka na samom terminalu Rijeka Gateway, gdje su studenti testirali svoje vještine na STS simulatoru – uređaju koji vjerno oponaša stvarne uvjete rada dizalica koje prebacuju kontejnere s brodova na kopno. Sve je nadgledano od strane stručnjaka fakulteta i predstavnika terminala, uključujući i generalnog direktora Petera Corfitsena.

Najbolje rezultate pokazao je Andrej Arsić, koji je precizno i sigurno manipulirao teretom unutar zadanog vremena, čime je zaslužio titulu pobjednika natjecanja.

Foto: Andraj Arsić/PFRI

Ovaj događaj sjajan je primjer kako se akademska znanja mogu pretočiti u praktične vještine, a suradnja fakulteta i industrije ključna je za pripremu kadrova koji će sutra raditi na najzahtjevnijim pozicijama u lukama i terminalima.

Čestitke Andreju i svim sudionicima!

Sati (ne)odmora na brodu – Kad propisi zvuče bolje nego stvarnost

0

Nekoć su inspektori gotovo rutinski pronalazili nepravilnosti vezane uz sate odmora na brodovima. Nakon izmjena IMO-a iz 2019., broj tih zabilješki se znatno smanjio – no to ne znači da je stvarno stanje na moru postalo bolje. Umor pomoraca nije nestao, samo se, kako kažu mnogi, “naučilo kako pravilno popuniti obrasce”.

Današnji pomorci dobro znaju kako izgledaju satnice i forme koje se moraju voditi – ne samo zbog inspekcija, već i zbog zaštite vlastite odgovornosti. Ipak, ono što se događa u stvarnom vremenu, na palubi i u stroju, često je druga priča. Kad brod ima nekoliko luka u tjedan dana, s redovitim manovrama, pripremom tereta i administracijom, stvarno odmaranje između smjena često postane misaona imenica.

Pravi izazov počinje još prije nego što pomorac uopće stupi nogom na brod. U velikom broju slučajeva, članovi posade putuju doslovno s drugog kraja svijeta – uz presjedanja, duga čekanja i neprospavane noći. Umjesto da po dolasku dobiju barem jedan dan za prilagodbu, vrlo često se događa da izravno s aerodroma, nakon 20 ili više sati putovanja, odlaze ravno na brod, gdje odmah slijedi handover i preuzimanje dužnosti.

Takav početak ugovora, bez ijednog pravog sata odmora, odmah postavlja čovjeka u stanje kroničnog umora. A ako se na to nadoveže gust raspored broda, kratke relacije i nedovoljna posada – situacija brzo postaje alarmantna.

Povijesno gledano, san nikada nije bio prioritet na moru. Na jedrenjacima se radilo u dvjema stražama – 12 na 12, i to samo na papiru. U stvarnosti su svi bili vani kad je bilo loše vrijeme, kad se radilo s jedrima, kad se pristajalo. Ništa drugačije nije bilo ni kasnije na parobrodima. Kapetani i časnici hvalili su se time koliko malo sna mogu izdržati – kao neka pomorska verzija muškosti. Umor je bio znak izdržljivosti, a ne problem sigurnosti.

Jedan stari kapetan znao je reći: “Nije bitno koliko si spavao, bitno je da znaš kako ne zaspati.” Ta filozofija i dalje, u nekoj tišoj formi, postoji. Mnogi će priznati da tijekom tjedna u intenzivnoj obalnoj plovidbi jedva uspijevaju spavati po nekoliko sati između smjena. No, sve je to – naravno – uredno evidentirano i u skladu s propisima

Apsurd dolazi do izražaja kada se zna da je minimalni broj posade na brodu često i maksimalni, jer brodovi više nemaju “rezervne kabine”. Tako brod s 10 članova posade pokriva 24-satnu navigaciju, sve manovre, administraciju, održavanje, sigurnosne vježbe i još na kraju mora to sve potpisati kao da je bio odmoran.

Ono što možda najviše zabrinjava jest činjenica da se ovaj problem ne rješava novim propisima, jer problem nije u pravilima – već u kulturi. Umor pomoraca još uvijek nije prepoznat kao tiha prijetnja sigurnosti, već često kao nešto “normalno” u poslu koji je odavno prestao biti romantična avantura i postao ozbiljan i složen sustav, koji traži odmornog čovjeka za donošenje važnih odluka.

I tu dolazi ona prava ironija. Ako se neki pomorac odluči pisati sate odmora istinito, tada bi zapovjednik trebao odgoditi svaku inspekciju, operacije tereta i druge aktivnosti kako bi se posada odmorila i bila spremna za rad po propisima. Naravno, svi znamo što bi uslijedilo – avionska karta, povratak kući i dolazak novog pomorca koji će uredno popuniti sate po pravilima, naravno, dok brod nastavlja s radom. Jer, tko bi zaista želio istinski odmor kad može samo pratiti pravila?

More između redaka: Predstavljanje knjige “Preko bale” kapetana Arona Baretića – ABe

0
Foto: Aron Baretić-ABe

Pomorci, bivši i sadašnji, obitelji pomoraca, svi koji razumijete more– pozivamo vas na predstavljanje knjige Preko bale kapetana Arona Baretića – ABe, koje će se održati u četvrtak, 3. travnja 2025. u 18:00 sati, u Multimedijalnoj dvorani Knjižnice Augusta Cesarca (Šubićeva 40, Zagreb).

Aron Baretić – ABe rođen je 1965. na Sušaku, istočnom dijelu Rijeke, gdje živi i danas. Onaj drugi dio života provodi na brodu – već 35 godina, od čega 20 kao zapovjednik, nekad ljepše zvano Kapetan duge plovidbe. Treća je generacija pomoraca u obitelji iz Bakra. Njegovo pomorstvo nije posao – to je identitet. More nosi i u riječima.

Piše još od školskih dana, ali u javnosti se pojavljuje 2009. godine. Od tada objavljuje poeziju, prozu u stihu i putopisne priče – prvo na portalima i društvenim mrežama, a kasnije i u knjigama. Iza njega su tri zbirke poezije (Ja kao ja, Gotovo zaboravljena sjećanja, Ponovo kompletan), zbirka proze u stihu (Razgovori s tobom i samim sobom) i tri samostalne knjige autobiografskih putopisnih priča:

  • Uspomene jednog sumanutog (2017.)
  • 43° na lijevo (2022.)
  • Preko bale (2024.)

Upravo “Preko bale” predstavlja njegov najzreliji književni iskorak – zbirku iskrenih, često brutalno realnih, ali i duhovitih i toplih priča s mora i iz života pomorca.

Zbirka je prevedena i na engleski (Memoirs of a Madman, London 2025.), čime Baretić potvrđuje da pomorske priče – kad su istinite – prelaze sve granice i jezike.

Od 2021. redovno piše kolumne za naš portal Pomorac.hr, gdje donosi tekstove o svakodnevici pomoraca, njihovim obiteljima, čekanjima, povratcima i odlascima. Piše iznutra, bez patetike, ali s dušom – što ga čini autentičnim glasom pomorske zajednice.

Sudjelovao je u više radijskih emisija vezanih uz pomorstvo i književnost (HRT Pomorska večer, Pomorski radio Bakar, Radio Dalmacija…), a 2025. planira objaviti i svoj prvi roman te zbirku kratkih proza u stihu u suautorstvu s književnicom Ljiljanom Plavac.

U rukopisu drži i niz novih priča i dužih proznih radova – jer kako kaže, dok god se plovi, ima se što i pisati.

Dođite poslušati, pitati, podijeliti more kroz priču. Vidimo se 3. travnja u Knjižnici Augusta Cesarca!

Aron Baretić - ABe
Foto: Aron Baretić – ABe